Karakteristike akutne zapaljenske reakcije miševa sa uklonjenim genom za makrofagni inhibitorni faktor
Characteristics of the acuteinflammatory reaction in macrophagemigration inhibitory factor deficientmice
Докторанд
Vasiljevska, MilijanaМентор
Belić, BranislavaЧланови комисије
Cincović, Marko R.Čolić, Miodrag
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Cilj ovog rada je bio da se ispitaju karakteristike sterilne zapaljenske reakcije u miševa sa delecijom Mif gena, korišćenjem modela subkutane implantacije polivinilskih sunđera. Iako je MIF poznat pro-inflamacijski citokin o njegovom uticaju na procese regeneracije nakon oštećenja tkiva postoje kontradiktorni podaci. Zbog toga su u pokušaju razumevanja ovog problema ispitivani dinamika promena ćelijskih elemenata u eksudatu rane, procesi apoptoze inflamacijskih ćelija i njihova funkcionalna sposobnost in vitro (adhezivnost i produkcija NO). Ovi parametri su povezivani sa nivoom različitih biomolekula u eksudatu (pro- i anti-inflamacijskih citokina), hemokina; faktora rasta reaktanata akutne faze i NO). Dobijeni rezultati su poređeni sa rezultatima kod kontrolnog divljeg soja C57BL/6 (Mif+/+) miševa sa očuvanim Mif genom. Pokazano je da ranu fazu inflamacije (24 časa posle implantacije sunđera) karakteriše smanjeno nakupljanje neutrofilnih granulocita, manja produkcija IL-β, IFN-γ, IL-...12 i NO, povećana produkcija IL-33 i GM-CSF i neočekivano manja apoptoza neutrofila u odnosu na divlji soj miševa. Shodno očekivanju, inflamacijske ćelije u kulturi su produkovale više NO, imale veću spontanu apoptozu koja se bitnije nije menjala pod uticajem LPS-a, ali su takođe neočekivano imale povećanu adhezivnost za plastiku. Kasnu fazu inflamacije (10. dana od implantacije sunđera) je karakterisalo manje nakupljanje granulocita; makrofaga i dendritskih ćelija što nije bilo povezano sa brojem neutrofila i monocita u perifernoj krvi, veće stvaranje džinovskih multijedarnih makrofaga i povećanje apoptoze kako neutrofila tako i makrofaga. U eksudatu su nađeni niži nivoi NO, IL-β, TNF-α i CXCL10 a povećani nivoi IL-12, IL- 33, IL-1Ra i CRP. Inflamacijske ćelije su u kulturi produkovale niže nivoe NO ali su, slično kao u ranoj fazi, imale povećanu spontanu i indukovanu adhezivnost za plastiku, u odnosu na divlji soj miševa. Na osnovu dobijenih rezultata se može zaključiti da predominacija anti-inflamacijskih medijatora kod Mif-/- miševa, praćena smanjenom mobilizacijom inflamacijskih ćelija u povređeno tkivo i povećanjem njihove apoptoze, mogu delovati povoljno na bržu rezoluciju inflamacije.