Jezik pisama turskih sultana Dubrovniku
Language of Turkish Sultans' correspondence to Dubrovnik
Докторанд
Lutovac-Kaznovac, TamaraМентор
Polomac, VladimirЧланови комисије
Grkovic Mejdzor, JasminaМетаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Osnovni predmet ove disertacije je istraživanje grafijskih, pravopisnih i
jezičkih karakteristika pisama turskih sultana Dubrovniku.
Istraživanjem je obuhvaćeno svih pet pisarskih kancelarija ‒ pisarska
kancelarija sultana Murata II, Mehmeda II, Bajazita II, Selima I i Sulejmana I, a
analizirana pisma pripadaju periodu od četvrte decenije XV do sedme decenije XVI
veka. Istraživački korpus čini ukupno 104 pisma koja po svom diplomatičkom statusu
predstavljaju originalne tekstove.
Osnovni predmet grafijske i pravopisne analize predstavlja utvrđivanje odnosa
fonema i grafema, te sagledavanje stepena prisustva karakteristika srednjovekovnih
ortografskih škola, pri čemu se analizirana pisma mogu podeliti u četiri grupe: (1)
pisma u kojima su prisutne crte raške i resavske ortografske prakse, uz preovladavanje
crta raškog pravopisa; (2) pisma u kojima su prisutne crte raške i resavske
ortografske prakse, uz preovladavanje crta resavskog pravopisa; (3) pisma u kojima su
podjednak...o zastupljene crte raške i resavske ortografske prakse; (4) pisma u kojima se
mešaju crte bosansko-humske, raške i resavske ortografije.
Primarni cilj istraživanja fonetskih i fonoloških karakteristika pisama
turskih sultana podrazumeva praćenje sudbine onih jedinica koje imaju presudnu ulogu u
diferencijaciji štokavskih dijalekata ‒ sudbina nekadašnjeg poluglasnika, sudbina
vokala jat, slogotvornog /l/, kao i /l/ na kraju sloga. Vokalizacija /ə/ > /a/ sistemska je
odlika jezika pisama Portine kancelarije, uz napomenu da se pojavljuju i primeri u
kojima se vokalizovani poluglasnik, prema tradiciji, i dalje beleži poluglasničkim
grafemama, dok posebnu grupu čini nekoliko pisama iz pisarskih kancelarija sultana
Murata II, Mehmeda II i Bajazita II u kojima se pored primera sa promenom /ə/ > /a/,
javljaju i primeri u kojima se mogu prepoznati makedonski kontinuanti /e/ i /o/ u
promeni nekadašnjih poluglasnika.
U najvećem broju pisama potvrđeni su pouzdani primeri ekavske zamene starosrp.
vokala jat, dok primeri u kojima se očitavaju (i)jekavski i ikavski refleksi ovog2
starosrp. vokala ne mogu ujedno predstavljati i jasno svedočanstvo o (i)jekavskoj ili
ikavskoj zameni što zbog pojave ekskluzivnih morfoloških ekavizama, što zbog pojave
morfoloških ikavizmima šumadijsko-vojvođanskog tipa, a u vezi s tim i zbog činjenice
da se (i)jekavski odnosno ikavski refleksi javljaju uglavnom u uvodnoj formuli ili u
određenim okamenjenim izrazima uglavnom vezanim za datumske formule.
Promena /l/ > /u/ beleži se u najvećem broju pisama Portine kancelarije, dok se
refleks /lu/ javlja samo u usamljenom primeru sluza u jednom pismu sultana Mehmeda II. S
druge strane, u najvećem broju pisma beleži se i promena /l/ u /o/, dok primeri u kojima
se /l/ na kraju sloga čuva predstavljaju odraz pisarevog poznavanja norme književnog
jezika, a ne dijalekatskog uticaja.
Na morfološkom planu pažnja je usmerena ka istraživanju inovacija
karakterističnih za strukturu starosrpskog jezika XIV–XVI veka: (a) prisustvo -a u gen.
mn. imenica; (b) prestrukturiranje množinskih oblika imenskih reči usled gubljenja
dvojine; (v) analitičke tendencije u deklinaciji; (g) formiranje sistema glagolskih
prideva i priloga i sudbina participa.
Nastavak -a u gen. mn. potvrđen je kod im. sva tri roda u pismima Mehmeda II i
Bajazita II i Sulejmana I, uz napomenu da se u velikom broju primera ovaj nastavak čuva i
iza poluglasničke grafeme koja predstavlja odraz ortografskog konzervatizma.
Primeri prestrukturiranja množinskih padeža usled gubljenja dvojine očituju se
kroz upotrebu instr. jd. umesto lok. jd. (u pismima sultana Sulejmana I), instr. mn.
umesto dat. mn. (u pismima sultana Mehmeda II i Sulejmana I), instr. mn. umesto lok. mn.
(u pismima sultana Sulejmana I), gen. mn. um. lok. mn., kao i upotrebu lok. mn. umesto gen.
mn. (u pismima sultana Murata II, Mehmeda II, Bajazita II i Sulejmana I).
Veliki značaj imaju i primeri koji pokazuju anlitičke tendencije u deklinaciji:
(a) od + akuzativ (zabeleženi u kancelarijama sultana Murata II i Bajazita II); (b)
s/sa/sas + OP (zabeleženi u kancelarijama sultana Murata II, Mehmeda II i Bajazita II);
(v) po + OP (zabeleženi u kancelarijama sultana Bajazita II i Sulejmana I); (g) do + OP
(zabeleženi u kancelarijama sultana Mehmeda II i Bajazita II); a u vezi s njima i primeri
u kojima se beleži neutralizacija opozicije između padeža pravca i padeža mesta, koji3
su potvrđeni u pisarskim kancelarijama sultana Murata II, Mehmeda II i Bajazita II i
Sulejmana I.
U pismima Portine kancelarije od nekadašnjih participa očuvani su samo
oblici part. prez. pasiva i to samo od glagola ‒ ljubiti i vedeti u ustaljenim
konstrukcijama u inicijalnim pozdravnim formulama.
Poseban značaj imaju inovacije koje upućuju na kosovsko-resavske govore: (1)
nastavak -e u dat. i lok. jd. im. ž. r. nepalatalne i palatalne promene; (2) oblici dat. jd.
lične zamenice mene; (3) oblici zamenica i prideva u kojima se prepoznaju nastavci
nepalatalne promene; (4) odrični oblici prez. gl. jesam; (5) sinkretizam gen. i lok. mn.
im. m. r. nekadašnjih promena *-ŏ-/-jŏ- i *-ῐ-, kao i primeri jednačenja lok. mn. i gen. mn.
im. ž. r. nekadašnje promene *-ā-; (6) primera infinitiva bez finalnog -i, dok se od
jezičkih crta koje pripadaju prizrensko-južnomoravskoj dijalekatskoj zoni izdvajaju: (a)
dva usamljena primera sa refleksom /lu/ na mestu slogotvornog sonanta /l/ u primeru
sluza; (b) supstitucija afrikate /ć/ afrikatom /č/ u dvama primerima; (v) nastavak -ete u
2. l. mn. iperativa; (g) uopštavanje nastavka -le u radnom gl. pridevu.
Od srpskoslovenskih crta koje predstavljaju odraz knjiške norme u pismima
turskih sultana prisutne su: (a) hipervokalizacija poluglasnika u predlogu va, kao i u
oblicima opšte zamenice vaskoje, vasem, vasoj, vasim; (b) prisustvo -l na kraju sloga u
izolovanim primerima; (v) prisustvo refleksa vь(-) samo u klišeiziranim datumskim
formulama; (g) prisustvo grupa št i žd u usamljenim primerima (u svim ostalim
primerima beleže se /ć/ i /đ/); (d) čuvanje grupa -jt- i -jd- u izolovanim primerima; (đ)
izostanak metateze u zameničkom formantu vs- (nasuprot veoma velikog broja primera sa
izvršenom metatezom); (e) izolovani primeri sa neizvršenom metatezom u grupi -kt-,
dok se na planu morfologije beleže: (a) nastavak -i u gen. jd. i akuz. mn. im. ž. r.
nekadašnjih promena *-ā-/*-jā-; (b) nom. jd. lič. zam. za 1. l.: azь; (v) usamljeni primeri
gen. i akuz. jd. lič. zam. 3. l. m. r.: jego; (g) usamljeni primer akuz. jd. m. r. pris. prid. zam.:
vašego; (d) nastavak -ago u oblicima gen. jd. prideva koji se javljaju u uvodnom
diplomatičkom formularu pri intitulaciji adresanta; (đ) nastavak -t u 3. l. jd. i mn.
prez. gl.; (e) oblici participa prez. pasiva od glagola ljubiti i vedeti u ustaljenim
konstrukcijama u pozdravnoj formuli.
Provedena analiza jezičkih karakteristika pisama Portine kancelarije pokazala
je da su ona jezički najbliža dokumentima Srpske despotovine. Sa dokumentima Srpske
despotovine pisma Portine kancelarije spajaju, pre svega, jezičke crte nekadašnjeg
srpskog jugoistočnog dijalekta iz koga su se razvili današnji kosovsko-resavski i
prizrensko-južnomoravski govori, ili još uže osobine bliske današnjim kosovskoresavskim govorima. U vezi sa pomenutim, od velikog su značaja i promene na
morfološkom planu koje su se u dokumentima Despotovine javljale uglavnom u
izolovanim primerima, da bi u pismima turskih sultana svoju stabilnost potvdrile
velikim brojem primera. Ovde mislimo na: (a) nastavak -a u gen. mn. im. sva tri roda; (b)
prestrukturiranje množinskih padeža nakon gubljenja dvojine; (v) analitizam padežnog
sistema; (g) ukidanje distinkcije između padeža pravca i padeža mesta; (d) gubljenje
participa.
Karakteristične crte kosovsko-resavskog dijalekta pisma Portine kancelarije
čine bliskim i prepisu Zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića, a ovde se
misli na: (a) ekavsku zamenu starosrp. vokala jat; (b) vokalizaciju poluglasnika /ə/ > /a/;
(v) refleks /u/ na mestu slogotvornog /l/; (g) promenu nekadašnjeg /l/ na kraju sloga u /o/;
(d) nastavak -a u gen. mn.; (đ) prisustvo nastavka -e u dat. i lok. jd. im. ž. r. nekadašnje
palatalne i nepalatalne promene; (e) prisustvo nastavaka nepalatalne promene u
zameničko-pridevskoj deklinaciji; (ž) sinkretizam gen. i lok. mn.; (z) akuzativna
enklitika hi.
Konačno, pismenost Portine kancelarije u pojedinim osobinama jezički je bliska
i Hilandarskom medicinskom kodeksu, što se pokazuju: (a) ekavizam; (b) vokalizacija
poluglasnika /ə/ > /a/; (v) refleks /u/ na mestu slogotvornog /l/; (g) promena /l/ na kraju
sloga u /o/; (d) nastavak -a u gen. mn.; (đ) prisustvo nastavka -e u dat. i lok. jd. im. ž. r.
nekadašnje palatalne i nepalatalne promene; (e) prisustvo nastavaka nepalatalne
promene u zameničko-pridevskoj deklinaciji; (ž) sinkretizam gen. i lok. mn.; (z)
nastavak -emi u instr. mn. rednih brojeva; (i) akuzativna enklitika hi.
Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da je štokavska narodna osnova
starosrpskog standarda u XV i XVI veku upotrebljenog u prepisci Portine kancelarije
sa Dubrovnikom bio govor blizak današnjem kosovsko-resavskom, o čemu svedoče i5
osobine koje se mogu pratiti od Zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića, preko
pismenosti Srpske despotovine i Hilandarskog medicinskog kodeksa sve do pismenosti
koja se razvijala izvan matičnog područja srpskog jezika ‒ na dvoru turskih sultana.