Употреба и злоупотреба фотографије у маркетингу - одговор из црне кутије
Author
Татаревић, Владимир С.Mentor
Карановић, Владимир Б.Committee members
Шћепановић, Владислав С.Кнежевић, Љубица М.
Лазић, Дубравка
Одановић, Ђорђе
Metadata
Show full item recordAbstract
Fotografija je jedna od najpopularnijih disciplina današnjice. Ne postoji način na koji bismo se izolovali od uticaja fotografije. Ona se sreće u svim vidovima ljudske delatnosti, od nauke do zanata. Fotografija informiše, edukuje i oplemenjuje kao umetnost. Bez fotografije i njenih derivata (videa, filmova itd.), vizuelni svet oko nas izgledao bi znatno drugačije. Ona je danas vodeći medij komunikacije i predstavlja nezamenljivu potrebu društva.
Iako ima mnogo pravaca u kojima se fotografija razvijala i razvija, ovaj rad bavi se samo jednim njenim oblikom, koji se pojavio s početka XX veka i od tada nije prestao da se unapređuje i osvaja poglede posmatrača. Komercijalna fotografija je najrazvijeniji žanr ove discipline i predstavlja dve trećine svetske profesionalne produkcije. Reklamna fotografska slika predstavlja segment komercijalne fotografije koji ima zadatak da nam ponudi neku novu informaciju. Ona bi trebalo da bude iskrena i tačna, što su i bile njene odlike u prošlosti, a...li se može reći da se danas to promenilo. Fotografija kao medij koji je stvoren da zabeleži istinitost, da dokumentuje svet oko nas, pretvorio se u iluziju i simulaciju naših života.
Savremeni načini masovne komunikacije zaslepljuju savremenu populaciju te tako postajemo robovi kupovine i glorifikovanja materijalnog do granica fetišizma. Estetika i moral su prevaziđeni kao zastareli i nepotrebni.
Vizuelno zavodljiva, digitalno preuređena, reklamna fotografska slika predstavlja kraljicu sveta iluzija modernog doba. Ona je predvodnica u manipulativnom načinu komunikacije i informisanja i ne ostavlja prostor za dublje promišljanje njene sadržine. Stvarajući takve vizuale i razmišljajući o istinitosti koju prenosimo novom estetikom, morali smo da se zapitamo: šta se desilo i u kom je trenutku došlo do obrta – da fotografija više ne informiše i nije istinita, već je sama sebi postala tamna strana? Zašto, posmatrajući artificijelne slike za koje znamo da su nemoguće, slepo verujemo u njihovu istinitost?
Ovaj rad ima zadatak da nas usmeri u pravcu drugačijeg razmišljanja, a zatim i mogućeg delovanja – da, uvažavajući i koristeći savremenu tehnologiju, vratimo poverenje u istinitost fotografije, koje je izgubljeno ako se uzme u obzir odnos između komercijalnih potreba i posmatrača.