Ishrana šakala (Canis aureus L. 1758) na području Srbije
Diet of the golden jackal (Canis aureus L. 1758) in Serbia
Докторанд
Penezić, Aleksandra Ž.Ментор
Ćirović, DuškoЧланови комисије
Kataranovski, DraganHeltai, Mikloš
Lanski, Jožef
Ćirović, Duško
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Zlatni šakal (Canis aureus L. 1758) je široko rasprostranjena vrsta iz
porodice pasa. Spada u kanide srednje veličine tela sa izraženom socijalnom
organizacijom. Centrom rasprostranjenja u evropskom delu areala se smatra
Balkansko poluostrvo. Tokom novije istorije, areal šakala je u Evropi bio vrlo
dinamičan. Prva polovina XX veka bila je u znaku neprestanog i veoma
snažnog opadanja brojnosti populacija, kao i smanjivanja areala. Uzroci tako
brzog nestajanja sa velikih prostranstava leže u brojnim akcijama trovanja (koje
su naročito bile intenzivne u periodu nakon završetka II svetskog rata), kao i u
prekomernom lovu i narušavanju staništa. Tokom poslednje dve decenije XX
veka se povećava brojnost šakala koji šire svoj areal i rekolonizuju svoja
prirodna staništa. Pored rekolonizacije, šakal se širi i na nove prostore koje
istorijski nije naseljavao. Danas se vagrantne jedinke mogu naći i u pojedinim
zamljama zapadne i severne Evrope.
Trend širenja je zabeležen i u Srbiji gde je vrsta ...do kraja sedamdesetih
godina prošlog veka praktično bila na rubu opstanka. Od osamdesetih godina,
populacija počinje da se oporavlja i širi iz tri područja sa kojih nikad nije
nestala: Srema, okoline Negotina i Bele Palanke. Brzina širenja populacija i
uvećavanje areala, odnosno proces rekolonizacije je tako snažan da se može
označiti kao ekspanzija. Danas se šakal može naći na preko 2/3 teritorije Srbije.
Šakal je u Srbiji lovna vrsta i posmatrano prema odstrelu, najveće brojnosti se
nalaze u području Negotinske Krajine, Pomoravlja, Donjeg Podunavlja i Srema.
Sveobuhvatna istraživanja ekologije šakala u Srbiji su započeta 2003.
godine na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Posebna pažnja je
usmerena na istraživanja trofičke ekologije...
Golden jackal (Canis aureus L. 1758) is a widespread species of the dog
family. It is a medium sized canid with a prominent social organization. Balkan
Peninsula is considered the center of its distribution in the European part of the
range. During recent history, jackal distribution in Europe has been very
dynamic. The first half of the twentieth century was marked by constant and
very strong decline in population number, as well as range reduction. The
causes of the very rapid disappearance from vast areas are large poisoning
activities (which were particularly intense in the period after the end of World
War II), as well as over-hunting and habitat disruption. Jackal population
number was increasing during the last two decades of the twentieth century,
and jackals expanded their range and recolonized indigenous habitats.
Moreover, jackals expanded into new areas that were not inhabited before by
this species. Today, vagrant specimens can be found in some countries in
western and nor...thern Europe.
The spreading of jackals was also recorded in Serbia where they were
almost on the verge of extinction by the end of the 1970's. Since the 1980's, the
population begins to recover and expand from three areas within which they
have never disappeared: Srem region, Negotin area, and Bela Palanka. Rapid
spread of populations and range increase, in fact the process of recolonization
was so powerful that it could be designated as expansion. Today jackals are
present on more than 2/3 of the territory of Serbia. Jackal is a hunting species in
Serbia and according to hunting bag data, the largest populations are in the area
of Negotinska Krajina, along Morava river, the Lower Danube, and Srem
region...
Факултет:
Универзитет у Београду, Биолошки факултетДатум одбране:
09-03-2016Пројекти:
- Ензоотски трансмисиони циклуси патогених микроорганизама које преносе крпељи (RS-MESTD-Basic Research (BR or ON)-173006)