Teorija optimalnosti i teorija metafore u svetlu muzičke i jezičke kompetencije
Metapodaci
Prikaz svih podataka o disertacijiSažetak
Ovaj rad bavi se paralelama između pojedinih aspekata muzičke i jezičke kognitivne sposobnosti. U prvom, teorijsko-lingvističkom delu rada, razmatramo dva savremena konstrukta u kognitivnoj lingvistici u širem smislu: teoriju optimalnosti i teoriju metafore. Pri analizi teorije optimalnosti, najpre se iznosi istorijski pregled razvitka generativne lingvistike, a zatim opisuje trenutno stanje u ovoj lingvističkoj paradigmi, sa posebnim osvrtom na primenljivost teorije optimalnosti na različitim nivoima jezičke analize (fonološkom, morfološkom, sintaksičkom i semantičkom). Ponuđen je i kraći osvrt na njen odnos prema trenutno dominantnom jezičkom opisu u angloameričkom svetu, minimalističkom programu N.Čomskog.
Iznesena je i analiza nekih pojava u srpskom jeziku instrumentima teorije optimalnosti: problema »grešaka« izvornih govornika pri jednačenju po zvučnosti, pitanja reduplikacije, pripajanja klitika, tetopikalizacije i izbora optimalnog reda reči. Po pitanju teorije metafore, najpre... se daje istorijski pregledrazvitka savremene kognitivistič
ke semantike, ukratko analiziraju postulati tri vodeće savremene angloameričke semantičke škole, te daje detaljna analiza razvoja teorije metafore u okviru kognitivne lingvistike. Takođe, razmatra se i današnji odnos konceptualne teorije metafore Lejkofa i Džonsona i teorije stapanja Fokonijea i Tarnera. Ponuđena je i analiza određenog broja metafora iz srpskog pisanog korpusa (iz kolekicje M. Petrovića Alasa) i zaključeno da postulati konceptualne teorije metafore mogu da se bez već ih izmena preslikaju i na naš jezik.