Postmodernizam i moderni film sa posebnim osvrtom na period od 1970. godine do danas
Author
Kraljačić, Dejan NikolajMentor
Volk, MajaCommittee members
Popović, ŽivkoZec, Petar
Janković, Aleksandar
Milovanović, Aleksandra

Metadata
Show full item recordAbstract
APSTRAKT
Polazeći od mišljenja da postmodernizam, kao stilski i estetski pravac na filmu, nije dovoljno objašnjen - jasno definisan, a pripadnost istom se opet pripisuje brojnim autorima i filmskim ostvarenjima različitih poetika širom sveta, cilj ove disertacije je da utvrdi da li se zaista dogodio vidljivi prelom u filmskom izrazu koji je rezultirao specifičnim filmskim pojavama jedne nove, zajedničke postmodernističke estetike, a koja počinje da se javlja od ranih 1970-ih godina, razdoblju u kojem se prepoznaju i prvi postmodernistički filmovi. Rad najpre istraţuje genezu pojma i osnovna polazišta postmodernističke misli (izlaţući stanovišta najrelevantnijih teoretičara područja) da bi jasno utvrdio karakteristike postmodernističkog umetničkog izraza - konkretno na filmskom planu, a potom ih dovodi u direktnu vezu sa osobenostima filmskog medija i brojnim pojavama tokom njegove istorije, odnosno preispituje ih kroz niz primera aktuelnih autorskih slikopisa koji slove za postmoderni...stičke, pre svega sa američkog i evropskog podneblja gde se na ovu temu i najviše polemisalo.
Opseţne analize filmskih strujanja tokom istorije, kao i savremene filmske tendencije, brojni autopoetički iskazi autora i obimna literatura, pokazali su: kako smo sve idejno-estetske koncepte aktuelne danas, u manjoj ili većoj meri, imali prilike da uočimo na filmu do 1970. godine; da sami filmski stvaraoci u sopstvenom radu većinski nisu voĎeni postmodernističkim premisama; kao i prisutnost neutemeljenih stavova dela teorijske misli u domenu (filmske) umetnosti, gde je izvesni broj kritičara pre voĎen izvanfilmskim parametrima vrednovanja, favorizujući sociokulturološki i političko-ekonomski diskurs (neretko posmatrajući iz subjektivnog ugla, čak i ideološki pristrasno) i naročito modernistički film (opet u priličnoj vezi sa preferiranim društvenim kontekstom), negoli objektivnijem i sveobuhvatnijem, stilsko-estetskom i naratološkom procenjivanju.
Time su se i polazne hipoteze istraţivanja ispostavile tačnim, dokazujući da postmodernizam na filmu ne sadrţi dovoljno zrelu, koherentnu stilsko-estetsku bazu zbog koje bi se tretirao i legitimno novim, prepoznatljivim filmskim izrazom - pravcem.