Etičke dimenzije distinkcije između pasivne i aktivne eutanazije
Ethical dimensions of the distinction between passive and active euthanasia
Metadata
Show full item recordAbstract
Više od pet decenija prošlo je od događaja (otkriće mehaničkog ventilator i aparata
za veštačku ishranu i hidrataciju) koji su obeležili početak rasprave o moralnoj ispravnosti
eutanazije. Međutim, konsezus o ovom pitanju još uvek nije postignut. Ključno pitanje koje
se nalazi u fokusu rasprave i na koje se i danas pokušava pružiti odgovor jeste da li između
pasivne i aktivne eutanazije postoji moralno relevantna distinkcija. Pasivna eutanazija
podrazumeva uskraćivanje i prekidanje tretmana održavanja u životu umirućeg pacijenta, a
aktivna, intervenciju lekara kojom se okončava život pacijenta ubrizgavanjem smrtonosne
injekcije. Glavni cilj disertacije je da se utvrdi da li između ova dva oblika eutanazije
postoji moralno relevantna distinkcija, i ukoliko postoji, u čemu se tačno ona sastoji.
Pitanju moralne distinkcije između pasivne i aktivne eutanazije pristupa se iz ugla
tri stanovišta: moralnog apsolutizma, utilitarizma i libertarijanizma. Ključna razlika između
ovih stanovišta og...leda se u njihovom odnosu prema pitanju moralne ispravnosti naših
postupaka. Prema moralnom apsolutizmu, moralna ispravnost postupaka zavisi u
potpunosti i isključivo od njihove prirode, dok prema utilitarizmu, ona zavisi isključivo od
njihovih posledica. S druge strane, u okviru libertarijanizma, moralna ispravnost postupaka
zavisi od toga da li oni promovišu pravo na samoodređenje pojedinca, poštovanje njegove
lične autonomije i da li su deo njegovih dobrovoljnih izbora koji ne nanose štetu drugima.
Razmatranje moralne distinkcije između pasivne i aktivne eutanazije unutar pomenutih
stanovišta u disertaciji, vrši se primenom deskriptivne i evaluativne metode, pomoću kojih
se pruža temeljan opis i objašnjenje argumenata za i protiv ovih oblika eutanazije.
Zastupanje moralnog apsolutizma i hedonističkog utilitarizma predstavlja dve
krajnosti u moralnoj raspravi o ovom pitanju. Moralni apsolutizam uspostavlja apsolutnu
zabranu aktivne eutanazije, pa čak i dobrovoljne. S druge strane, hedonistički utilitarizam
negira bilo kakvu moralnu razliku između ova dva oblika eutanazije, a opravdava i sve
oblike aktivne eutanazije, čak i protivvoljnu. Iako osuđuju aktivnu protivvoljnu eutanaziju
(usled čega su prihvatljivija stanovišta od hedonističkog utilitarizma), utilitarizam
preferencija i utilitarizam postupaka opravdavaju aktivnu nedobrovoljnu eutanaziju, i stoga
se i oni (kao i moralni apsolutizam i hedonistički utilitarizam) smatraju neprihvatljivim.
Alternativu moralnom apsolutizmu i utilitarizmu predstavlja libertarijanizam. Prema ovom
stanovištu, jedina moralno relevantna distinkcija između pasivne i aktivne eutanazije
počiva u dobrovoljnosti saglasnosti terminalno obolele osobe. Ako je terminalno obolela, ili
na bilo koji drugi način onesposobljena, osoba za to dala valjanu dobrovoljnu saglasnost,
aktivna eutanazija je opravdana i dopustiva, jednako kao i pasivna. Budući da pasivna
eutanazija ovakve osobe predstavlja njeno ne samo moralno, već i zakonsko pravo, isti
slučaj treba da bude i sa aktivnom eutanazijom.
More than five decades have passed since the events that marked the beginning of a
debate on the moral permissibility of euthanasia took place (discovery of mechanical
ventilator and artificial nutrition and hydration devices). However, the consensus on this
issue has not been reached yet. The issue that lies in the focus of the debate is whether there
is a morally relevant distinction between passive and active euthanasia. Passive euthanasia
involves the withholding and withdrawing of a life-sustaining treatment, while active
euthanasia entails the intervention of a physician terminating the patient’s life by injecting a
lethal injection. The main goal of the dissertation is to determine whether there is a morally
relevant distinction between these two forms of euthanasia, and, if so, what exactly it
consists in.
The issue of moral distinction between passive and active euthanasia in the
dissertation is approached from three viewpoints: moral absolutism, utilitarianism and
libertarian...ism. The key difference between these positions is reflected in their attitude
towards the question of moral permissibility of our actions. According to moral absolutism,
moral permissibility of acts depends entirely and exclusively on their nature, whereas
according to utilitarianism, it depends exclusively on their consequences. On the other
hand, within the framework of libertarianism, moral permissibility of acts depends on
whether they promote the right to self-determination of an individual, respect for his
personal autonomy, and whether they are a part of his voluntary choices that do not harm
others. Consideration of the moral distinction between passive and active euthanasia is
carried out in this dissertation by a thorough description and analysis of these positions and
an evaluation of arguments for and against passive and active euthanasia grounded in them.
Moral absolutism and hedonistic utilitarianism represents two extremes in the moral
debate on this issue. Moral absolutism establishes the absolute prohibition of active
euthanasia, even of active voluntary euthanasia. On the other hand, hedonistic utilitarianism
denies any moral distinction between passive and active euthanasia, and justifies all forms
of active euthanasia, even the involuntary. Even though they condemn the active
involuntary euthanasia (which is why they are more acceptable views than the hedonistic
utilitarianism), preference utilitarianism and rule utilitarianism justify active involuntary
euthanasia, and therefore they (as well as moral absolutism and hedonistic utilitarianism)
are deemed unacceptable. An alternative to moral absolutism and utilitarianism is
libertarianism. According to this view, the only morally relevant distinction between
passive and active euthanasia lies in the voluntariness of the terminally ill person’s consent.
If the terminally ill person has given a valid voluntary consent, active euthanasia is justified
and permissible, as well as passive. Since such a person has moral, as well as a legal right
to passive euthanasia, the same should be the case with active euthanasia.