Lizing kao oblik finansiranja privrednog razvoja Crne Gore

Abstract

Savremena svjetska privreda je bitno drugačija nego što je bila na početku ovog vijeka. Broj promjena u jedinici vremena se odvija eksponencijalnim rastom. Svjetsko tržište postaje sve kompleksnija arena, u kome više nikome ništa nije sigurno, ako ne bude u trendu stalnih promjena. Stalne kvantitativno-kvalitativne promjene u sferi privređivanja, ali i svim drugim oblastima društva, otvaraju objektivnu potrebu za nove poslovne modalitete i povezivanja medju učesnicima, koji kao svoju polugu podrazumijevaju nove oblike finansiranja naraslih i drugačijih poslova. Vremenom je visoka vrijednost transakcija postepeno prevazilazila mogućnosti nosilaca tih poslova u oblasti biznisa, ali i samog bankarskog, pa i integralno, finansijskog sektora. Funkcionisanje privrede omogućava više podsistema, od kojih je finansijski sistem jedan od njegovih najvažnijih segmenata. Ni jedna privreda ne može funkcionisati bez odgovarajućeg finansijskog sistema. Isto tako, svaki subjekat kao dio privrede ili društva, zasniva svoje poslovanje na nekim oblicima finansiranja, budući da i od njih zavisi “ kompozicija ” finansijskog sistema adekvatna privrednoj razvijenosti. Svaki nivo razvijenosti privrede korespondira sa kompozicijom nekog finansijskog sistema. Raznovrsnost oblika finansiranja je važna karakteristika funkcionisanja savremenih privreda u svim zemljama svijeta. Finansijska tržišta su vema dinamična, možda i najviše promjenjljiva od svih oblika tržišta. Inovacija i razvoj novih proizvoda su prisutni i u ovom kao i svim drugim tržištima. Na odredjenom nivou razvoja, postojeći finansijski instrumenti, nijesu bili dovoljni da prate komplikovano funkcionisanje aktuelnog tržišta, pa su razvijani novi, adekvatni da “ opsluže “ bitno drugačije privredne i društvene zahtjeve. Medju takvim instrumentima posebno se izdvaja lizing, kao novi model finansiranja. Lizing je oblik finansiranja, kreiran u zemljama razvijene tržišne privrede, sa osnovnim ciljem da se stimuliše i dalje generišu poluge razvoja. Lizing povećava konkurenciju na finansijskom tržištu i podstiče inovacije u oblasti ovog sektora usluga. U razvijenim zemljama, njegova aktivnost utiče na nižu kamatnu stopu i ekspanziju finansijskih aktivnosti kao osnove za dalji razvoj biznisa. Bez lizinga se ne bi mogao ostvariti plasman znatnog broja proizvoda - niti gotovinski, niti uz pomoć klasičnog kredita. Zato je lizing poseban metod finansiranja, suštinski i razvijen kao parabankarski posao. Stvoren je sa ciljem da se odgovori na nova konkurenska stanja na tržištu, koja su mogla biti razvijana samo prevladavanjem problema manjka kapitala. Lizing faktički ubrzava “ cirkulaciju ” kapitala, medju njihovim učesnicima i predstavlja fenomen mobilnosti kapitala uopšte. Sa sadašnje vremenske distance može se tvrditi da je lizing nastao na osnovu ekonomskih potreba uspostavljanja novog odnosa odredjenih segmenata ponude i tražnje ili, bolje rečeno, njihovog uspostavljanja na novim osnovama. Kao model finansiranja sve više pokazuje svoje značajne prednosti. U pitanju je bitno drugačiji model (forma) pribavljanja osnovnih i drugih poslovnih sredstava; specifični ekonomski i pravni fenomen. Nema sumnje da je lizing pravna kategorija, ali je on u svojoj osnovi, prevashodno, ekonomski posao, pa i društveni fenomen. U pitanju je poslovni odnos koji se odvija u procesu sa više faza. Pravni okvir je samo prisutan da se taj specifični oblik finansiranja, na odgovarajući način bolje “ uobliči ”. U cilju boljeg sagledavanja normativnog pristupa, u ovom istraživanju su analizirani zakonski propisi izabranih zemalja. Lizing je u stalnim promjenama, pa je nastalo više različitih modaliteta, a za očekivati je da će se u tome procesu razvijati i novi. On je, u osnovi, tročlani posao: davaoca, korisnika i isporučioca odredjenog predmeta lizinga, interesantan sa računovodstvenog i poreskog stanovišta. Ekonomska istorija je pokazala da je primjena lizinga kao modela finansiranja doprinosila i doprinosi razvoju ne samo preduzeća, nego njegovim posredstvom i privredi u cjelini. Lizing je pogodan model finansiranja za razvoj nedovoljno razvijenih zemalja, koje su oskudne u raspolaganju kapitalom. Privrede zemalja u razvoju se srijeću sa različitim izazovima, od kojih su potrebe za investicijama medju primarnim. U njima, nedovoljna domaća akumulacija i ne kapitalizovane, najčešće, domaće banke, ne mogu da pruže adekvatna sredstva za investicije. On se danas primjenjuje u više od sto zemalja svijeta, i to posebno u razvijenim zemljama. Savremena primjena lizinga je takva da nije pretjerano konstatovati da je osvojio svijet i sve pore poslovnog pa i privatnog života. U 2003. godini lizing poslovi su iznosili 511 mlrd USA$, da bi u 2007. godini bili povećani na 780 mlrd USA$ ili za oko 1,5 puta. Pad lizing poslova u svjetskim razmjerama se dogodio sa izbijanjem velike ekonomske i finansijske krize iz 2008. godine. Tako je već u toj godini došlo do pada lizing poslova na svjetskom nivou sa 780 mlrd USA $ u 2007. godini, na 732 mlrd USA$ u 2008. godini ili za oko gotovo 50 mlrd$, što predstavlja relativni pad od oko 7%. Dosta je vremena trebalo da se lizing poslovi oporave, pa su u 2013. godini iznosili 884 mlrd $. U istoj godini, 50 vodećih zemalja u primjeni lizinga su zabilježile porast od 1,7%. Lizing poslovi u Evropi su pratili promjene na svjetskom nivou, posebno trendove u Sjevernoj Americi. Poslije pada sa izbijanjem krize, došlo je do značajnog oporavka tek 2014. godine, kada je ostvarena visoka stopa rasta od 9,5%. Primjena lizinga korespondira sa nivoom privrednog i društvenog razvoja. Privredni rast i razvoj (njegova dinamika i struktura) determinišu bogatstvo ili siromaštvo svakog pojedinca, pa i zemlje u cjelini. Što je zemlja više razvijena, to se lizing kao model finanisranja više koristi.Ta zakonitost se pokazala u našim istraživanjima primjene lizinga u regionu, kome pripada Crna Gora. Poslednjih godina, njegova primjena je posebno bitna za mala i srednja preduzeća (MSP), koja su generator savremenog ekonomskog razvoja. Privredni rast i razvoj su složeni procesi, zasnovani na različitim izvorima i metodama finansiranja. Lizing sa svojim prednostima sve više “ potiskuje ” druge izvore finansiranja, posebno kod MSP, koja su glavna poluga bržeg savremenog rasta i razvoja. Posredstvom njih, lizing postaje značajan izvor finansiranja privrednog razvoja u gotovo svim zemljama svijeta. Njegova primjena treba da bude posebno važna za zemlje u tranziciji i nedovoljno razvijene zemlje.Tržište lizinga postaje toliko značajno da predstavlja barometar ili svojevrsnu “ krvnu sliku ” privrednih kretanja u nekoj zemlji ili regionu. Privreda Crne Gore se, na početku novog milenijuma, karakteriše nekim obilježjima, koja se mogu označiti kao specifična u odnosu na ranije faze njenog razvoja. Lizing se kao oblik finansiranja u Crnoj Gori koristi od 2005. godine, sa različitom dinamikom i oblastima proizvodnje i potrošnje. Za analizu desetogodišnjeg perioda, kreirana su dva regresiona modela, koji koriste vremenske serije lizinga kao zavisne varijable i izabrane nezavisne varijable (bruto društvenog proizvoda, kredita, investicija, zaposlenosti i kamatnih stopa). U početku primjene, pa sve do izbijanja ekonomske i finansijske krize (2006 – 2008 ), je doživio eksponecijalni rast, da bi već u prvoj godini njenog djelovanja došlo do drastičnog pada u primjeni ovog oblika finansiranja. Lizing, kao novi model finansiranja biznisa i potrošnje u Crnoj Gori, se jasno iskristalisao kroz dva perioda, koji se mogu okarakterisati kao potpuno različita.Već sledeće godine po izbijanju ekonomske krize ( 2009. godine), lizing poslovi su u Crnoj Gori pretrpjeli veliki pad. Negativni uticaj krize se odrazio više na lizing nego na bilo koji drugi oblik finansiranja u Crnoj Gori. Kako je kriza tekla, lizing kuće su u Crnoj Gori sve više ulazile u poslovne probleme, pa je tako stalno dolazilo do pada učešća njihove bilansne sume u odnosu na bilansnu sumu banaka. Zadnja godina značajne primjene lizinga je 2008., poslije koje dolazi do stalnog pada u njegovoj primjeni. Analizirani period trajanja krize od šest godina (2009-2014) se karakteriše stalnim padom zastupljenosti lizinga, kao oblika finansiranja, po svim bitnim indikatorima naše analize. Istraživanja su pokazala da je, po vrijednosti, strukturi i broju zaključenih ugovora sa izbijanjem ekonomske krize u Crnoj Gori lizing postao najosjetljiviji izvor finansiranja, koji je doživio srazmjerno najveći pad. Ovaj model finansiranja nije našao svoje značajnije mjesto u poljoprivredi i industriji, a ni u ostalim (čisto) proizvodnim djelatnostima. Lizing takodje nije našao primjenu kod mašina i opreme, osim kod saobraćajnih sredstava i gradjevinskih mašina. Njegova primjena je bila posebno značajna kod finansiranja putničkih automobila.Čitavim periodom primjene lizinga dominira finansijski nad operativnim lizingom. Fizička i pravna lica, kao korisnici lizinga, su bila različito zastupljena u prethodnom desetogodišnjem periodu. U prvoj polovini 2015. godine, u Crnoj Gori, nema promjena niti u broju učesnika niti u regulativi lizing poslova. U odnosu na prvu polovinu 2014. godine, zaključeno je više ugovora za 42%, dok je njihova ukupna vrijednost povećana za nešto manje od 20%. Finansijski lizing i dalje dominira sa preko 80%, dok je operativni četiri puta manji. Pravna lica, po broju zaključenih ugovora i dalje dominiraju u strukturi korisnika (gotovo 90%), dok su fizička lica oko 10%, a preduzetnici svega 0,3%. Generalni je zaključak iz naših istraživanja da se lizing u Crnoj Gori nije oporavio ni poslije sedam godina od izbijanja krize. Svi parametri pokazuju da su njegove vrijednosti bile suprotne od trendova u drugim zemljama. Opšti je zaključak da je lizing bio značajna poluga razvoja do početka krize, da bi poslije njenog izbijanja, a naročito poslednjih godina, ovaj model finansiranja više bio u funkciji povećanja potrošnje nego instrument privrednog razvoja. Obavljeno je empirijsko istraživanje, na bazi upitnika, kod lizing kuća, korisnika, i izabranih predstavnika državnih institucija, kako bi se detaljnjije spoznali relevantni uzroci stanja u ovoj oblasti. Ono je omogućilo da testiramo, potvrdimo i izvedemo odgovarajuće zaključke. Dosadašnja primjena lizinga nas je dovela do stava da je neophodan sistemski pristup i potreba za redizajniranjem i novom strategijom daljeg razvoja lizinga kao oblika finansiranja u Crnoj Gori. Zato smo razvili model za kreiranje strategije daljeg razvoja lizinga u Crnoj Gori, sa četiri ključna učesnika: država, lizing kuće, obrazovne institucije i korisnici (preduzeća, preduzetnici i drugi subjekti). Isto tako je data uloga svakog od njih pojedinačno.