Lizing kao oblik finansiranja privrednog razvoja Crne Gore
Leasing as a form of financing economic development in Montenegro
Author
Mihailović, DraganMentor
Grubišić, Zoran
Committee members
Grubišić, Zoran
Hanić, Hasan

Barjaktarović, Lidija

Metadata
Show full item recordAbstract
Savremena svjetska privreda je bitno drugačija nego što je bila na početku ovog
vijeka. Broj promjena u jedinici vremena se odvija eksponencijalnim rastom.
Svjetsko tržište postaje sve kompleksnija arena, u kome više nikome ništa nije
sigurno, ako ne bude u trendu stalnih promjena. Stalne kvantitativno-kvalitativne
promjene u sferi privređivanja, ali i svim drugim oblastima društva, otvaraju
objektivnu potrebu za nove poslovne modalitete i povezivanja medju učesnicima,
koji kao svoju polugu podrazumijevaju nove oblike finansiranja naraslih i drugačijih
poslova. Vremenom je visoka vrijednost transakcija postepeno prevazilazila
mogućnosti nosilaca tih poslova u oblasti biznisa, ali i samog bankarskog, pa i
integralno, finansijskog sektora. Funkcionisanje privrede omogućava više
podsistema, od kojih je finansijski sistem jedan od njegovih najvažnijih segmenata.
Ni jedna privreda ne može funkcionisati bez odgovarajućeg finansijskog sistema.
Isto tako, svaki subjekat kao dio pri...vrede ili društva, zasniva svoje poslovanje na
nekim oblicima finansiranja, budući da i od njih zavisi “ kompozicija ” finansijskog
sistema adekvatna privrednoj razvijenosti. Svaki nivo razvijenosti privrede
korespondira sa kompozicijom nekog finansijskog sistema. Raznovrsnost oblika
finansiranja je važna karakteristika funkcionisanja savremenih privreda u svim
zemljama svijeta.
Finansijska tržišta su vema dinamična, možda i najviše promjenjljiva od svih
oblika tržišta. Inovacija i razvoj novih proizvoda su prisutni i u ovom kao i svim
drugim tržištima. Na odredjenom nivou razvoja, postojeći finansijski instrumenti,
nijesu bili dovoljni da prate komplikovano funkcionisanje aktuelnog tržišta, pa su
razvijani novi, adekvatni da “ opsluže “ bitno drugačije privredne i društvene
zahtjeve. Medju takvim instrumentima posebno se izdvaja lizing, kao novi model
finansiranja.
Lizing je oblik finansiranja, kreiran u zemljama razvijene tržišne privrede, sa
osnovnim ciljem da se stimuliše i dalje generišu poluge razvoja. Lizing povećava
konkurenciju na finansijskom tržištu i podstiče inovacije u oblasti ovog sektora
usluga. U razvijenim zemljama, njegova aktivnost utiče na nižu kamatnu stopu i
ekspanziju finansijskih aktivnosti kao osnove za dalji razvoj biznisa. Bez lizinga se ne
bi mogao ostvariti plasman znatnog broja proizvoda - niti gotovinski, niti uz pomoć
klasičnog kredita. Zato je lizing poseban metod finansiranja, suštinski i razvijen kao
parabankarski posao. Stvoren je sa ciljem da se odgovori na nova konkurenska
stanja na tržištu, koja su mogla biti razvijana samo prevladavanjem problema
manjka kapitala. Lizing faktički ubrzava “ cirkulaciju ” kapitala, medju njihovim
učesnicima i predstavlja fenomen mobilnosti kapitala uopšte.
Sa sadašnje vremenske distance može se tvrditi da je lizing nastao na osnovu
ekonomskih potreba uspostavljanja novog odnosa odredjenih segmenata ponude
i tražnje ili, bolje rečeno, njihovog uspostavljanja na novim osnovama. Kao model
finansiranja sve više pokazuje svoje značajne prednosti. U pitanju je bitno
drugačiji model (forma) pribavljanja osnovnih i drugih poslovnih sredstava;
specifični ekonomski i pravni fenomen. Nema sumnje da je lizing pravna
kategorija, ali je on u svojoj osnovi, prevashodno, ekonomski posao, pa i
društveni fenomen. U pitanju je poslovni odnos koji se odvija u procesu sa više
faza. Pravni okvir je samo prisutan da se taj specifični oblik finansiranja, na
odgovarajući način bolje “ uobliči ”. U cilju boljeg sagledavanja normativnog
pristupa, u ovom istraživanju su analizirani zakonski propisi izabranih zemalja.
Lizing je u stalnim promjenama, pa je nastalo više različitih modaliteta, a za
očekivati je da će se u tome procesu razvijati i novi. On je, u osnovi, tročlani
posao: davaoca, korisnika i isporučioca odredjenog predmeta lizinga,
interesantan sa računovodstvenog i poreskog stanovišta.
Ekonomska istorija je pokazala da je primjena lizinga kao modela finansiranja
doprinosila i doprinosi razvoju ne samo preduzeća, nego njegovim posredstvom
i privredi u cjelini. Lizing je pogodan model finansiranja za razvoj nedovoljno
razvijenih zemalja, koje su oskudne u raspolaganju kapitalom. Privrede zemalja u
razvoju se srijeću sa različitim izazovima, od kojih su potrebe za investicijama
medju primarnim. U njima, nedovoljna domaća akumulacija i ne kapitalizovane,
najčešće, domaće banke, ne mogu da pruže adekvatna sredstva za investicije. On
se danas primjenjuje u više od sto zemalja svijeta, i to posebno u razvijenim
zemljama. Savremena primjena lizinga je takva da nije pretjerano konstatovati da
je osvojio svijet i sve pore poslovnog pa i privatnog života. U 2003. godini lizing
poslovi su iznosili 511 mlrd USA$, da bi u 2007. godini bili povećani na 780 mlrd
USA$ ili za oko 1,5 puta. Pad lizing poslova u svjetskim razmjerama se dogodio
sa izbijanjem velike ekonomske i finansijske krize iz 2008. godine. Tako je već u
toj godini došlo do pada lizing poslova na svjetskom nivou sa 780 mlrd USA $ u
2007. godini, na 732 mlrd USA$ u 2008. godini ili za oko gotovo 50 mlrd$, što
predstavlja relativni pad od oko 7%. Dosta je vremena trebalo da se lizing poslovi
oporave, pa su u 2013. godini iznosili 884 mlrd $. U istoj godini, 50 vodećih
zemalja u primjeni lizinga su zabilježile porast od 1,7%. Lizing poslovi u Evropi
su pratili promjene na svjetskom nivou, posebno trendove u Sjevernoj Americi.
Poslije pada sa izbijanjem krize, došlo je do značajnog oporavka tek 2014. godine, kada je ostvarena visoka stopa rasta od 9,5%.
Primjena lizinga korespondira sa nivoom privrednog i društvenog razvoja.
Privredni rast i razvoj (njegova dinamika i struktura) determinišu bogatstvo ili siromaštvo
svakog pojedinca, pa i zemlje u cjelini. Što je zemlja više razvijena, to se lizing kao
model finanisranja više koristi.Ta zakonitost se pokazala u našim istraživanjima
primjene lizinga u regionu, kome pripada Crna Gora. Poslednjih godina, njegova
primjena je posebno bitna za mala i srednja preduzeća (MSP), koja su generator
savremenog ekonomskog razvoja. Privredni rast i razvoj su složeni procesi,
zasnovani na različitim izvorima i metodama finansiranja. Lizing sa svojim
prednostima sve više “ potiskuje ” druge izvore finansiranja, posebno kod MSP,
koja su glavna poluga bržeg savremenog rasta i razvoja. Posredstvom njih, lizing
postaje značajan izvor finansiranja privrednog razvoja u gotovo svim zemljama
svijeta. Njegova primjena treba da bude posebno važna za zemlje u tranziciji i nedovoljno
razvijene zemlje.Tržište lizinga postaje toliko značajno da predstavlja barometar ili
svojevrsnu “ krvnu sliku ” privrednih kretanja u nekoj zemlji ili regionu.
Privreda Crne Gore se, na početku novog milenijuma, karakteriše nekim obilježjima,
koja se mogu označiti kao specifična u odnosu na ranije faze njenog razvoja. Lizing se
kao oblik finansiranja u Crnoj Gori koristi od 2005. godine, sa različitom
dinamikom i oblastima proizvodnje i potrošnje. Za analizu desetogodišnjeg
perioda, kreirana su dva regresiona modela, koji koriste vremenske serije lizinga kao
zavisne varijable i izabrane nezavisne varijable (bruto društvenog proizvoda, kredita,
investicija, zaposlenosti i kamatnih stopa).
U početku primjene, pa sve do izbijanja ekonomske i finansijske krize
(2006 – 2008 ), je doživio eksponecijalni rast, da bi već u prvoj godini njenog
djelovanja došlo do drastičnog pada u primjeni ovog oblika finansiranja.
Lizing, kao novi model finansiranja biznisa i potrošnje u Crnoj Gori, se jasno
iskristalisao kroz dva perioda, koji se mogu okarakterisati kao potpuno
različita.Već sledeće godine po izbijanju ekonomske krize ( 2009. godine), lizing
poslovi su u Crnoj Gori pretrpjeli veliki pad.
Negativni uticaj krize se odrazio više na lizing nego na bilo koji drugi oblik
finansiranja u Crnoj Gori. Kako je kriza tekla, lizing kuće su u Crnoj Gori sve više
ulazile u poslovne probleme, pa je tako stalno dolazilo do pada učešća njihove
bilansne sume u odnosu na bilansnu sumu banaka. Zadnja godina značajne
primjene lizinga je 2008., poslije koje dolazi do stalnog pada u njegovoj primjeni.
Analizirani period trajanja krize od šest godina (2009-2014) se karakteriše stalnim
padom zastupljenosti lizinga, kao oblika finansiranja, po svim bitnim indikatorima
naše analize. Istraživanja su pokazala da je, po vrijednosti, strukturi i broju
zaključenih ugovora sa izbijanjem ekonomske krize u Crnoj Gori lizing postao
najosjetljiviji izvor finansiranja, koji je doživio srazmjerno najveći pad. Ovaj
model finansiranja nije našao svoje značajnije mjesto u poljoprivredi i industriji, a ni
u ostalim (čisto) proizvodnim djelatnostima. Lizing takodje nije našao primjenu kod
mašina i opreme, osim kod saobraćajnih sredstava i gradjevinskih mašina. Njegova
primjena je bila posebno značajna kod finansiranja putničkih automobila.Čitavim
periodom primjene lizinga dominira finansijski nad operativnim lizingom. Fizička i
pravna lica, kao korisnici lizinga, su bila različito zastupljena u prethodnom
desetogodišnjem periodu.
U prvoj polovini 2015. godine, u Crnoj Gori, nema promjena niti u broju
učesnika niti u regulativi lizing poslova. U odnosu na prvu polovinu 2014. godine, zaključeno je više ugovora za 42%, dok je njihova ukupna vrijednost
povećana za nešto manje od 20%. Finansijski lizing i dalje dominira sa preko
80%, dok je operativni četiri puta manji. Pravna lica, po broju zaključenih
ugovora i dalje dominiraju u strukturi korisnika (gotovo 90%), dok su fizička
lica oko 10%, a preduzetnici svega 0,3%. Generalni je zaključak iz naših
istraživanja da se lizing u Crnoj Gori nije oporavio ni poslije sedam godina od
izbijanja krize. Svi parametri pokazuju da su njegove vrijednosti bile suprotne od
trendova u drugim zemljama. Opšti je zaključak da je lizing bio značajna poluga
razvoja do početka krize, da bi poslije njenog izbijanja, a naročito poslednjih
godina, ovaj model finansiranja više bio u funkciji povećanja potrošnje nego
instrument privrednog razvoja.
Obavljeno je empirijsko istraživanje, na bazi upitnika, kod lizing kuća,
korisnika, i izabranih predstavnika državnih institucija, kako bi se detaljnjije
spoznali relevantni uzroci stanja u ovoj oblasti. Ono je omogućilo da testiramo,
potvrdimo i izvedemo odgovarajuće zaključke.
Dosadašnja primjena lizinga nas je dovela do stava da je neophodan sistemski
pristup i potreba za redizajniranjem i novom strategijom daljeg razvoja lizinga
kao oblika finansiranja u Crnoj Gori. Zato smo razvili model za kreiranje strategije
daljeg razvoja lizinga u Crnoj Gori, sa četiri ključna učesnika: država, lizing kuće,
obrazovne institucije i korisnici (preduzeća, preduzetnici i drugi subjekti). Isto tako je
data uloga svakog od njih pojedinačno.