Rekonstrukcija defekata lobanje: veštački materijali i autograft
Cranial defect reconstruction: arteficial materials and autograft
Author
Novaković, Nenad D.Mentor
Rasulić, Lukas
Committee members
Đurović, BrankoJovanović, Milan
Vuleković, Petar

Metadata
Show full item recordAbstract
Postoji veliki broj stanja koja za posledicu mogu imati nastanak defekata
lobanje. Od samih početaka hirurgije kao medicinske discipline i veštine, popravka
defekata u kostima, koje ostaju posle traume, vaskularne patologije ili tumora,
predstavljala je izazov za neurohirurge. Glavni cilj bio je efikasno povratiti normalne
barijere koje štite intrakranijalne strukture, obezbediti trajnu ili barem dugotrajnu
rekonstrukciju, vratiti pritisak u kranijumu u normalu, što za rezultat često ima
povlačenje patoloških neuroloških znakova, kao i postići zadovoljavajuće estetske
rezultate. Kako je medicina, a u okviru medicine najviše hirurgija i imunologija,
napredovala glavni metod za rekonstrukciju lobanje postala je upotreba koštanih
transplantata, rebarnih graftova i graftova kostiju lobanje (split calvaria). Ipak, čak i
koštani autograft ima neke nedostatke. U određenim situacijama, rekonstrukcija urađena
koštanim graftom može dovesti do specifičnih komplikacija, među kojima su najčešće
inf...ekcije i resorpcija koštanog grafta. Kod velikih defekata lobanje, pogotovo kod
pacijenata koji se leče od politraume, kost je često polomljena u veliki broj segmenata
koji se ne mogu povezati i koristiti na zadovoljavajući način, ili bi ceo proces predugo
trajao.
Cilj ove doktorske disertacije bio je analizirati slučajeve kranijalnih
rekonstrukcija u našoj Klinici u kojima je korišćen metilmetakrilat i koštani autograft,
uporediti procenat komplikacija, i bliže objasniti faktore koji na pojavu komplikacija
utiču. Konačno, cilj je doći do validnih preporuka za rekonstruktivne hirurge u vezi sa
odlukom da li u određenom slučaju treba koristiti metilmetakrilat ili koštani autograft.
Istraživanje je urađeno u obliku retrospektivno-prospektivne kohortne studije u
koju su bili uključeni pacijenti kojima je urađena kranioplastika u Klinici za
neurohirurgiju Vojnomedicinske akademije u Beogradu. Studija je obuhvatila pacijente
koji su operisani u periodu od januara 2010. godine do decembra 2013. godine...
There are many conditions which can result in cranial defects. Since the very
beginnings of surgery as a medical field and craft, the repair of bone defects, often
remaining after traumatic, vascular or tumor lesions, represented a challenge for
neurosurgeons. The main goal has always been to efficiently repair the barriers
protecting the intracranial structures, allow for a permanent or at least semi-permanent
reconstruction, restore the cranial pressure to its normal state, resulting also in the
normalization of pathological neurological signs, as well as achieve satisfactory esthetic
results. As medicine, and most importantly surgery and immunology progressed, so
have progressed the different methods available for skull reconstruction. The main
methods have become the use of bone auto transplants, rib grafts and split calvaria
grafts. Nevertheless, even the bone auto graft can have some disadvantages. In some
situations, a reconstruction done using a bone auto graft can lead to spec...ific
complications, most commonly infection and resorption of the bone graft. In large bone
defects, especially in patients treated for polytrauma, the bone is often broken into a
large number of small segments which cannot be put together in a satisfactory fashion,
or the whole process would last too long.
The aim of this doctoral dissertation was to analyze all the patients treated at our
Clinic to whom the cranial reconstruction was done using autologous bone and
methilmethacrylate, to compare the number and percentage of complications, and closer
explain the factors which could influence them. Finally, the aim was to arrive to valid
recommendations for reconstructive surgeons regarding the decision to use
methilmethacrylate or bone auto graft in specific situations.
This study was done as a retrospective-prospective cohort study in which all
patients to whom a cranial reconstruction was done using autologous bone or
methilmethacrylate in the period from January 2010 until December 2013 were
included...