Populaciona ekologija močvarskog mravnika [Phengaris teleius (Bergsträsser, 1779)] u Srbiji
Population ecology of the Scarce Large Blue [Phengaris teleius (Bergsträsser, 1779)] in Serbia
Author
Popović, MilošMentor
Crnobrnja-Isailović, Jelka
Committee members
Vujić, AnaOstojić, Aleksandar
Pešić, Snežana

Metadata
Show full item recordAbstract
Ekologija je prešla dugačak razvojni put, od primene u različitim granama privrede,
do proučavanja sveukupnih odnosa u živom svetu. Korišćenje ekoloških, biogeografskih, genetičkih, taksonomskih i evoluciono-bioloških znanja u rešavanju problema izumiranja
savremenih vrsta dovelo je, pre pedesetak godina, do formiranja zasebne biološke
discipline nazvane konzervaciona biologija. Uz razvoj konzervacione biologije razvijalo
se i shvatanje o potrebi za zaštitom insekata, a prva zapažanja i studije zasnovani su upravo
na proučavanju dnevnih leptira. Umesto izlovljavanja, ubrzo je kao glavni faktor njihovog
ugrožavanja istaknut loš kvalitet staništa. Dokazano je da i male promene u kvalitetu
staništa ili mikroklimi mogu imati poguban efekat na preživljavanje populacija leptira.
Drugo značajno zapažanje bilo je da održavanje staništa od strane ljudi može da koristi
ovim insektima. Danas se brojne aktivnosti sprovode u cilju zaštite dnevnih leptira, od
uključivanja stotine hiljada v...olontera u programe monitoringa, preko redovnih procena
ugroženosti taksona, donošenja zakonskih regulativa, do izrade konkretnih planova za
pravilno održavanje staništa.
Važnost leptira mravnika (rod Phengaris) se posebno ističe kada se uporede sa ostalim
zaštićenim i ugroženim vrstama u Evropi. Do pre 20 godina neobjašnjiva izumiranja,
kompleksan životni ciklus (koji uključuje i razvoj gusenica unutar mravinjaka), status
ugroženosti i atraktivan izgled leptira podstakli su brojna istraživanja. Ostvareni
rezultati se sada koriste za pravilno gazdovanje staništima i zaštitu mravnika širom
Evrope. Poznati areal močvarnog mravnika (vrsta Phengaris teleius) obuhvata umereni deo
Evrope i Azije (od zapadne Nemačke do Japana) i uključuje nekoliko država koje se graniče sa
Srbijom: Rumuniju, Mađarsku i Hrvatsku. U Srbiji je ovaj leptir zabeležen tek 2012. godine
na krajnjem severu države, nakon čega se javila potreba za detaljnom studijom, kojom bi se
dobio uvid u stanje populacija i status ugroženosti leptira. Stoga ova disertacija ima cilj
da 1) utvrdi rasprostranjenost močvarnog mravnika i kvalitet njegovih staništa u Srbiji i
da 2) sagleda populacionu dinamiku vrste uz uporedni prikaz dobijenih rezultata na
lokalitetima u Srbiji i na ostalim lokalitetima u Evropi. To bi pomoglo da se precizno
odredi konzervacioni status, postavi osnova za monitoring i predlože adekvatne mere za
dugoročno očuvanje močvarnog mravnika u Srbiji, ali i u Evropi.
Kako bi ostvarili navedene ciljeve, staništa močvarnog mravnika u široj okolini
Subotice su kartirana i predstavljena u vidu mape upotrebom GIS alata. Ukupno
analizirana površina od 2,27 km2 obuhvatila je sledeća zaštićena prirodna područja: Park
izuzetnih odlika „Subotička peščara“, Specijalni rezervat prirode „Ludaško jezero“ i
Specijalni rezervat prirode „Selevenjske pustare“. Uticaj različitih parametara staništa
na prisustvo leptira je sagledan pomoću univarijantne statističke analize i generalizovanih linearnih modela. Uvid u populacionu ekologiju vrste je dobijen
upotrebom podataka iz studija markiranja i ponovnog ulova (od 2012. do 2014. godine), koji su
analizirani u programu MARK. Georeferencirani podaci o markiranim leptirima su
korišćeni u za analizu pokretljivosti jedinki (premeštanje i disperzija) u programu R.
Tokom ovog istraživanja, močvarni mravnik je zabeležen unutar šest novih MGRS
kvadrata veličine 10×10 km, na području severne Srbije i južne Mađarske. Od analiziranih
97 livada sa biljkom hraniteljkom (Sanguisorba officinalis), leptir je pronađen na 62 i to skoro
uvek u zaštićenim područjima. Sva pronađena staništa se redovno kose, a veličina i
brojnost biljke hraniteljke imaju najveći uticaj na prisustvo i brojnost leptira. Tokom
studije markiranja i ponovnog ulova leptiri su prelazili mala rastojanja između dva
uzastopna hvatanja unutar svojih livada (oko 40 metara), pri čemu su ženke bile mobilnije.
Zabeležene su i znatno duže migracije između livada (do 1,9 kilometara), a procenjeno je da
tokom jedne godine šest jedinki može da pređe rastojanje od pet kilometra. Ukupna veličina
svih populacija močvarnog mravnika u Srbiji je procenjena na 15.000 jedinki. Gustina
lokalnih populacija leptira se kretala od 82 do 419 jedinki po hektaru, pri čemu su
najgušće lokalne populacije zabeležene u Selevenju i u okolini Ludaškog jezera, dok je
najmanje jedinki po hektaru staništa bilo u Subotičkoj peščari. Dužina života se kretala
od 2,3 do 4,5 dana i bila je kraća na staništima koja su gusto naseljena leptirima. Odnos
polova je bio blizu uravnoteženom odnosu mužjaka i ženki (1:1).
Populacije močvarnog mravnika koje su pronađene ovim istraživanjem u Srbiji i
Mađarskoj proširile su poznato rasprostranjenje vrste za oko 40 kilometara. Za opstanak
biljke hraniteljke, mrava domaćina, a posledično i močvarnog mravnika, bile su zaslužne
mere očuvanja preostalih fragmenata poluprirodnih staništa unutar zaštićenih
prirodnih dobara. Iz prikupljenih podataka o razmenama jedinki, pretpostavili smo
postojanje jedne velike populacione strukture u istraženoj oblasti. Broj jedinki unutar ove
populacije bi bio među najvećim poznatim u Evropi. Velika brojnost jedinki i relativna
stabilnost izračunatih parametara nije očekivana za populacije na rubu areala i verovatno
se može objasniti biološkim interakcijama. Korelacija između dužine života i gustine
jedinki unutar populacije predstavlja potvrdu poznatog ekološkog zakona regulacije
brojnosti populacije u zavisnosti od gustine. Zanimljivo je istaći životni vek močvarnog
mravnika u Subotičkoj peščari od blizu 4,5 dana u proseku (najviše 18 dana), koji je do sada
najduži zabeleženi na svetu. Pored toga, period aktivnosti ovih leptira u Srbiji je
različit u odnosu na sve poznate populacije i pomeren je za oko 15 dana kasnije u toku sezone (od druge polovine jula do septembra).
Podaci dobijeni ovom studijom uvrstili su močvarnog mravnika među ugrožene taksone
na nacionalnom nivou (EN). Zbog toga postoji potreba da se obezbedi njegova zakonska
zaštita, osigura dugoročan monitoring preostalih populacija i osmisle konzervacione
mere za njegovo očuvanje. Ove mere treba zasnivati na dobroj praksi, koja se već sprovodi na
području zaštićenih dobara. To obuhvata aktivnosti kao što su: mozaično i neistovremeno
košenje bliskih parcela, ostavljanje nekošenih delova livada, izdavanje delova parcela koje
su u državnom vlasništvu većem broju zemljoradnika, sprečavanje ukrupnjavanja parcela i
intenzifikacije poljoprivrede. Osnovno je da košenje treba vršiti van perioda aktivnosti
odraslih leptira i njihovih mladih gusenica, što obuhvata vreme pre početka jula i nakon
polovine septembra. Pored toga, značajno bi bilo prikupiti još podataka o
mikroklimatskim parametrima, vegetaciji, mravima domaćinima, obezbediti očuvanje
velikih i zdravih populacija močvarnog mravnika, raditi na povezivanju izolovanih
staništa močvarnog mravnika i pratiti rekolonizacije njegovih potencijalnih staništa
koja još uvek nisu naseljena.
Nadam se da će podaci izneti u okviru ove disertacije podstaći detaljne ekološke studije na
dnevnim leptirima u Srbiji i pomoći zaštiti močvarnog mravnika i drugih vrsta.
Ecological research has come a long way from the first applications in different branches of
economy to the comprehensive studies on wildlife interactions. Using the knowledge from ecology,
biogeography, genetics, taxonomy and evolutionary biology to solve problems of extinction of
contemporary species resulted, about fifty years ago, in the rise of a new biological discipline named conservation biology. The need to conserve insects was increasing together with the development of
conservation biology, and the first conservation oriented studies were those on butterflies. Soon, the
low quality of habitats instead of butterfly over-collecting was recognised as the main threat factor. It
has bean proven that even the small changes in microclimate or the habitat quality could have fatal
effects on the survival of butterfly populations. Another observation suggested that habitats sustained
by humans could also bring benefits to these insects. Today, numerous activities are implement...ed in
order to conserve butterflies and moths and some measures include involving hundreds of thousands
volunteers in monitoring programs, regular assessing of species threat status, voting for new
legislation and developing specific plans for sustaining the appropriate habitat conditions.
The Large Blue butterflies (genus Phengaris) are of special value when compared to other
protected and endangered species in Europe. Until 20 years ago unexplained extinctions, complex life
cycle (which includes development of caterpillars inside the ant nests), high threatening status and
attractive appearance encouraged numerous studies on these butterflies. Achieved results are now
being used for correct management of habitats and protection of the Large Blues across Europe.
Known areal of the Scarce Large Blue (species Phengaris teleius) includes temperate parts of Europe
and Asia (from western Germany to Japan) and is recorded in several countries bordering Serbia:
Romania, Hungary and Croatia. This species was recorded only in the far North of Serbia in 2012,
when the urgent need for detailed studies aiming to collect data on the condition and the threat status
of its populations was recognised. Therefore, this thesis aims to 1) acquire the Scarce Large Blue
distribution data and habitat quality parameters from Serbia and to 2) give an overview on its
population dynamics with a comparison of obtained results from different localities in Serbia and
among other localities in Europe. It could help to precisely define species conservation status, set the
basis for regular monitoring and suggest proper measures for long term conservation of the Scarce
Large Blue in Serbia, but also in Europe.
In order to achieve the mentioned aims, habitats of the Scarce Large Blue in the wider area of
Subotica were mapped in the field and shown on a map using GIS tools. Total analysed area of 2,27
km2 included the following protected areas: Landscapes of exceptional features “Subotička peščara”,
Special nature reserve “Ludaš lake” and Special nature reserve “Selevenjske pustare”. The effect of
habitat characteristics on butterfly presence was evaluated using univariate statistical methods and
generalised linear models. The insight into population ecology of the species was enabled using the
data from the mark-release-recapture studies (in the period 2012-2014), that were analysed in MARK
software. Georeferenced data about marked individuals were used for the analysis of their movements (displacement and dispersal) in R software.
During this research, the Scarce Large Blue was recorded inside of six new MGRS squares of
10×10 km, in the area of northern Serbia and southern Hungary. From 97 analysed meadows containing
butterfly host plant (Sanguisorba officinalis), the butterfly was found on 62, almost always
inside the protected areas. All the habitats have been regularly mown and the size and number of the
host plants seemed to have a crucial effect on the presence and the number of butterflies. During the
mark-release-recapture study the butterflies travelled short displacement distances between
subsequent captures (about 40 meters), with females being more mobile sex. Dispersal distances
between habitat patches were longer (up to 1.9 kilometres) and it was estimated that six individuals
per year could travel up to the distance of five kilometres. The size of all Scarce Large Blue populations
in Serbia was estimated to 15,000 individuals. Density of butterfly populations ranged from 82 to 419
individuals per hectare, with the most densely populations being located in Selevenj and the vicinity of
Ludaš Lake, and the least densely populations in Subotica Sands. The life span was between 2.3 and 4.5
days and was shorter in habitats that were densely populated by butterflies. The sex ratio was close to
a balanced ratio of males and females (1:1).
New populations of the Scarce Large Blue in Serbia and Hungary expanded the known range of
the species about 40 kilometres. Measures for conserving the remaining semi-natural habitat
fragments inside protected areas were crucial for preserving the host plant, the host ants and
consequentially the Scarce Large Blue. From the collected data on the exchange of individuals, we
assumed an existence of one large population structure in the studied area. The number of individuals
inside of this population is among the highest known for Europe. Large number of individuals and a
relative stability of the estimated parameters were not expected for populations at the edge of the
species range, and could be explained by biological interactions. The negative correlation between the
life span and the density of individuals represents a confirmation of the well known ecological rule
about density dependant regulation of populations. It is interesting to note that the life span of the
Scarce Large Blue reaching 4.5 days on average (maximum 18 days) in Subotica Sands is the longest
recorded so far. Besides this, the period of activity for these butterflies in Serbia differs from all other
known populations in Europe and is shifted some 15 days later in the season (from second half of July
to September).
The data gathered in this study placed the Scarce Large Blue among endangered taxa on the
national level (EN). For this reason, there is a need to acquire its legal protection, ensure long term
monitoring of the remaining populations and develop conservation measures for its preservation. Measures should be based on the good practice that was already conducted in the protected areas. This
includes activities such as: mosaic and time-independent mowing of the neighbouring plots, leaving
unmown parts of the meadows, laying out state owned land to as many farmers possible, preventing
land plots to be enlarged and agriculture to be intensified. Crucially, mowing should not be conducted
during the activity of adult butterflies and young caterpillars, which includes the period from
beginning of July to the middle of September. Also, it would be important to gather more data about
the microclimatic parameters, the vegetation and the host ants, ensure the preservation of large and
healthy populations of the Scarce Large Blue, work on the connection of its isolated habitats and track
the recolonisation of potentially suitable habitat patches that were not inhabited by the butterflies.
I hope that the data presented in this thesis will initiate more detailed studies on population ecology of
the butterflies in Serbia and help to protect the Scarce Large Blue and other species.