Teorijsko i eksperimentalno istraživanje uticaja TiO2 na sorpciju vodonika u MgH2/Mg sistemu
Theoretical and experimental study of TiO2 influence on hydrogen sorption in MgH2/Mg system
Doktorand
Vujasin, Radojka
Mentor
Pašti, Igor
Novaković, Nikola

Članovi komisije
Stojković-Simatović, Ivana
Grbović-Novaković, Jasmina

Perić, Miljenko
Metapodaci
Prikaz svih podataka o disertacijiSažetak
Magnezijum hidrid, materijal pogodan za skladištenje vodonika zbog velike
gravimetrijske i zapreminske gustine, niske cene i netoksičnosti, još nije našao široku
industrijsku primenu usled velike termodinamičke stabilnosti i visoke temperature
desorpcije vodonika (447°C). Nepovoljna termodinamika i spora kinetika sorpcije se
može poboljšati dodatkom aditiva što destabiliše kristalnu rešetku MgH2. U okviru ove
doktorske disertacije urađena su teorijska i eksperimentalna ispitivanja magnezijum
hidrida dopiranog titan dioksidom. Cilj je razumevanje uticaja aditiva i međufazne
granice metal/hidrid, koja nastaje u procesu prodiranja vodonika u potpovršinske
slojeve, na mehanizam i reakciju desorpcije vodonika.
Kompoziti MgH2-TiO2 sa 10 mas.% anataz i rutil TiO2, su sintetisani
mehaničkim mlevenjem u toku 10 i 20h. Različite polimorfne forme su korišćene kako
bi se ispitao njihov uticaj na desorpcione karakteristike MgH2. Dekompozicija hidrida je
praćena diferencijalnom termijsko...m analizom i odvija se u tri stupnja.
Srednjetemperaturski pikovi se pojavljuju zbog katalitičkog uticaja dopanta, a najniža
temperatura 380°C je dobijena za uzorak sa rutil TiO2 mlevenim 10h, dok je za
kompozit sa anataznom fazom koji je mleven 20h temperatura daleko viša, 412°C.
Proces desorpcije se najbolje opisuje Avrami-Erofejevim kinetičkim modelom za n=4,
što isključuje difuziju, a upućuje na procese nukleacije i promene dimenzionalnosti
kristala kao odlučujuće procese za desorpciju. Zaključeno je da kristalna struktura
dopanta igra presudnu ulogu u ubrzanju reakcije desorpcije.
Interakcija vodonika sa (110) površinom rutil TiO2, ispitivana teorijom
funkcionala gustine, pokazuje da atomski slojevi paralelni površini koji sadrže atome Ti
i O deluju kao barijere za prolazak vodonika ka dubini materijala. Između ovih slojeva
su oblasti osiromašene naelektrisanjem u kojima atom H lako prelazi sa jednog na drugi
atom O. Potvrđeno je i da se uticaj površine može ograničiti na nekoliko atomskih
slojeva koji su joj najbliži.
Simulacije ponašanja sistema međufazne granice MgH2/Mg dopirane Ti i TiO2
su pokazale da je formiranje defekata energijski povoljniji proces, s tim što je sistem
dopiran sa TiO2 stabilniji. Praćenje mobilnosti vodonika u blizini međufazne granice
hidrid/metal na različitim temperaturama pokazuje da difuzija vodonika u sistemu
dopiranom Ti počinje na 127°C, a u sistemu sa TiO2 nema primetne difuzije čak i na
višim temperaturama. Kiseonik u blizini Ti kao izrazitiji akceptor elektrona posredno
utiče na skraćenje Ti-H veze, i samim tim smanjuje mobilnost vodonika u blizini
dopanta...