Redukcija vanadata u micelijumu gljive Phycomyces blakesleeanus Burgeff: određivanje oksidacionih stanja u ćeliji
Vandate reduction in mycelium of fungus Phycomyces blakesleeanus Burgeff: determination of oxidation states in cell
Author
Hadžibrahimović, Mirzeta R.Mentor
Živić, MiroslavCommittee members
Žižić, MilanZakrzewska, Joanna
Cvetić-Antić, Tijana
Pastor, Ferenc

Metadata
Show full item recordAbstract
Ova doktorska teza predstavlja jedan od prvih pokušaja korišćenja polarografije za in situ
ispitivanja oksido - redukcionih procesa na celom organizmu. Rezultati dobijeni pomoću
tehnika polarografije jednosmerne struje (DCP) i diferencijano pulsne polarografije (DPP)
pokazuju da micelijum gljive P. blakesleeanus smanjuje koncentraciju V(V) monomera u
spoljašnjem rastvoru za oko 27 % u celokupnom ispitivanom opsegu koncentracija (0.1 – 1
mM).
Kako dosadašnji rezultati ukazuju da je tetramer V(V) podložan redukciji do V(IV)
posredstvom enzima sa fericijanid reduktaznom aktivnošću (FeCNR), fericijanid je
korišćen kao supstrat za koji FeCNR pokazuje veći afinitet nego za V(V), da bi se utvrdilo
koji deo smanjenja koncentracije V(V) je posledica redukcije do V(IV). DCP merenja su
ukazala da je oko 8 % V(V) redukovano do V(IV), dok je 18 % uklonjeno iz medijuma na
neki drugi način. Potpuno odsustvo efekta Cd2+, potentnog blokatora FeCNR, ukazuje da
redukcija nije katalizovana FeCNR. Značajni...ja redukcija monomera V(V) nije pokazana
EPR metodom što otvara mogućnost da inhibitorni efekti fericijanida registrovani DCP
metodom nisu vezani za redukciju monomera V(V) već za njegov transport i vezivanje za
micelijum.
Polarografski eksperimenti su dalje pokazali da aktivnost micelijuma P. blakesleaanus
dovodi samo do snižavanja vrednosti Id talasa c5, bez uticaja na njegov polutalasni
potencijal E1/2, što isključuje mogućnost da je stvaranje kompleksa V(V) sa eksudatima
gljive uzrok smanjenja koncentracije V(V) monomera. DCP i 51V NMR eksperimenti sa
izolovanim ćelijskim zidom P. blakesleeanus su pokazali da nema značajne adsorpcije za
ćelijski zid. Nakon dodavanja 1 mM V(V) micelijumu signal monomera nestaje iz 51V
NMR spektra, a u spektru se pojavljuje nov signal (– 532 ppm) sličnog intenziteta, kao
rezultat vezivanja vanadata za neki od intracelularnih molekula. To ukazuje da je osnovni
vid interakcije V(V) monomera sa micelijumom njegov transport u ćeliju...
This Thesis represents one of the first applications of polarographic method for in situ
investigations of oxido - reduction processes in whole organism. The results obtained using
DCP and DPP techniques have shown that in the presence of P. blakesleeanus mycelium
concentration of added V(V) monomer decreased by 27 % in investigated concentration
range (0.1 – 1 mM).
To find out if enzyme with ferricyanide reductase activity (FeCNR) is capable for monomer
reduction, as it is a case for tetramer, ferricyanide was used as competitor for V(V)
reduction. DCP results have shown that about 8 % of V(V) was reduced, while 18 % was
removed from the solution. The addition of Cd2+ has shown no effect on DCP results,
suggesting no participation of FeCNR in reduction. The absence of V(IV) signal in EPR
spectrum after addition of V(V) monomer indicated that the main reason for fading out
V(V) is its transport (in)to mycelium.
Polarographic experiments were also performed on isolated cell wall of P. b...lakesleeanus. It
was concluded that there was no interaction of V(V) with cellular exudates, no adsorbtion /
reduction on the cell wall was detected in 51V NMR spectrum. However, in 51V NMR
spectra of mycelium treated with 1mM V(V) disappearance of monomer signal was
recorded, with concomitant appearance of new signal at – 532 ppm, of similar intensity.
This result confirms transport of V(V) monomer into the cell, and its binding to some of
intracellular molecules.
The interaction of V(IV), as the main product of V(V) reduction, was also investigated
using polarographic techniques. The obtained result has shown that all added V(IV) was
removed from the buffer solution, manifested as disappearance of polarographic waves.
Therefore, the capacity of P. blakesleeanus mycelium to uptake was estimated for V(IV)
(185 ± 12 μmol / gfw); V(V) (104 ± 2 μmol / gfw) i Cd2+ (330 μmol / gfw). This capacity puts
P. blakesleeanus into the group of fungi known as good bioaccumulators...