Dijagnostički značaj elektromioneurografije kod pacijenata sa simptomima senzomotorne disfunkcije na gornjim ekstremitetima
Diagnostic significance of electromyoneurography in patients with symptoms of sensorimotor dysfunction of the upper extremities
Author
Hrković, Marija K.Mentor
Lazović, MilicaCommittee members
Petronić-Marković, IvanaRasulić, Lukas
Nikolić, Dejan

Metadata
Show full item recordAbstract
Uvod: Sindrom karpalnog kanala (SKK) i cervikalna radikulopatija (CR) su najčešći
uzrok senzomotorne disfunkcije na gornjim ekstremitetima. U kliničkoj praksi, ova dva
stanja je često teško razlikovati, a često se javljaju i udruženo. U slučaju dijagnostičke
sumnje, kao i pre lečenja pre svega operativnog, treba sprovesti elektromioneurografsko
(EMNG) ispitivanje.
Cilj: Ova studija ispituje kliničke karakteristike i EMNG nalaz kod pacijenata sa
simptomima SKK i CR, sa ciljem da utvrdimo korelaciju između uputne (kliničke) i
završne (EMNG potvrđene) dijagnoze, učestalost istovremenog prisustva SKK i CR,
kao i korelaciju između prisustva tegoba i funkcionalnog statusa procenjenih na osnovu
Levine (Boston) upitnika i EMNG nalaza kod ispitanih pacijenta.
Metodologija: Ova studija preseka obuhvatila je 182 pacijenta (80,8% žena i 19,2%
muškaraca), prosečne starosti 55.99±11.95 godina, upućena na EMNG ispitivanje sa
uputnom dijagnozom SKK i/ili CR u Institut za rehabilitaciju u Beogradu u pe...riodu od
01.01.-31.12.2015.godine, odnosno 267 simptomatskih ekstremiteta koji su ispunili
EMNG kriterijume za SKK i CR. Svim ispitanicima izvršeno je standardno merenje
brzina provodljivosti motornih i senzitivnih vlakana i latenci F-talasa n.medianus-a i
n.ulnaris-a. Radi preciznije dijagnostike SKK izvršeno je uporedno merenje senzitivne
latence n.medianus-a i n.unaris-a sa IV prsta. Elektromiografsko ispitivanje
koaksijalnom iglenom elektrodom obuhvatilo je m.abductor pollicis brevis i
reprezentativne mišiće za miotome C5 do C8/Th1. Svi pacijenti su samostalno popunili
Levinov upitnik za procenu težine simptoma i funkcionalnog statusa. Ispitanici su, u
odnosu na završnu dijagnozu, poređeni prema uputnoj dijagnozi, demografskim
karakteristikama, subjektivnim tegobama, kliničkom nalazu, vrednostima skora Levine
upitnika, i EMNG nalazu. U statističkoj obradi, za testiranje razlike korišćeni su
parametarski (ANOVA) i nemaparametarski testovi (Kruskal-Wallis, Hi-kvadrat test), i
naknadna testiranja sa Bonferroni korekcijom. Za ispitivanje povezanosti korišćena je
Spirmanova i Pirsonova korelaciona analiza...