Savremeni pristup u hirurškom lečenju stenoze uretre
Contemporary approach in surgical treatment of urethral strictures
Author
Kojović, Vladimir Lj.
Mentor
Đorđević, MiroslavCommittee members
Tulić, Cane
Vuksanović, Aleksandar
Dragičević, Dejan

Mićić, Sava
Metadata
Show full item recordAbstract
Uvod: Stenoza uretre predstavlja suženje lumena uretre različitog stepena. Kliničke
karakteristike stenoze uslovljavaju izbor odgovarajuće hirurške procedure za njeno rešavanje. Na
raspolaganju su nam sledeće terapijske opcije: dilatacija (bužiranje) uretre, endoskopska
resekcija (uretrotomija interna), ugradnja uretralnih stentova i otvorene hirurške procedure
(„end-to-end“anastomoza i augmentaciona uretroplastika). Pretpostavka je da su česti recidivi
ove bolesti, koje srećemo u kliničkoj praksi, rezultat neadekvatnog terapijskog pristupa.
Ciljevi: Cilj ove studije je definisanje optimalne metode u lečenju stenoze uretre
poreĎenjem ishoda tri različita načina lečenja: uretrotomija interna (UI), augmentacija uretre uz
korišćenje vaskularizovanog kožnog režnja i augmentacija uretre korišćenjem transplantata
bukalne mukoze (BMG). Osim procene efikasnosti lečenja, cilj rada bio je i utvrĎivanje vrste i
učestalosti komplikacija koje prate svaku od navedena tri modaliteta lečenja, kao i an...aliza
kliničkih karakteristika stenoza uretre i njihovog uticaja na ishod lečenja.
Matrijal i metode: Tokom ove studije praćeno je 84 pacijenata koji su lečeni zbog stenoze
uretre u periodu od februara 2007. do januara 2015. Posmatrani paciijenti su bili podvrgnuti
sledećim operativnim zahvatima: kod dvadeset i šest (26) pacijenata uraĎena je uretrotomija
interna (grupa 1), kod 17 pacijenata uraĎena je augmentacija uretre primenom režnja penilne
kože (grupa 2), a kod 41 pacijenta uraĎena je operacija augmentacije uretre primenom grafta
bukalne mukoze (grupa 3). Svi pacijenti su redovno praćeni tokom ranog postoperativnog
perioda, a zatim 1, 6 i 12 meseci od operativnog zahvata, i kasnije po potrebi. Pacijenti su davali
usmeni izveštaj o kvalitetu mokrenja i navodili subjektivni osećaj ispražnjenosti bešike i podatak
o postojanju urinarnih infekcija. Tokom perioda praćenja pacijentima je raĎena urofloumetrija i
ultrazvučno im je merena količina rezidualnog urina. Ukoliko su postojale jasne subjektivne
smetnje, ili nalazi urofloumetrije ili ultrazvuka nisu bili zadovoljavajući, raĎene su dodatne
procedure u vidu uretrografije ili uretroskopije. Uspeh operativne procedure definisan je kao
mogućnost spontanog mokrenja, brzina mokrenja merena urofloumetrijom od najmanje 15 ml/s i
odsustvo potrebe za nekom od dodatnih intervencija uključujući i bužiranje uretre.
Rezultati: Na osnovu anamnestičkih i kliničkih podataka utvrdili smo da je kod najvećeg
broja pacijenata uzrok stenoze bila je hipospadija (21), zatim kateterizacija mokraćne bešike ili
endoskopska intervencija (19), nepoznat uzrok (19), trauma (10), lichen sclerosus (8), infekcija (7)...
Introduction: Urethral stenosis presents narrowing of the urethral channel. Clinical
characteristics of every urethral stricture determine the choice of surgical treatment for its repair.
Following surgical options are available: dilation, direct vision internal urethrotomy, urethral
stents and open surgical repair (“end-to-end” anastomosis and augmentation urethroplasty). We
suppose that recidivant urethral strictures, which can be noted frequently, are result of inadequate
treatment.
Objective: Goal of this study is to define optimal method in the treatment of urethral
strictures, by comparison of three different treatment options: internal urethrotomy,
augmentation urethroplasty using fasciocutaneous skin flap and augmentation urethroplasty
using buccal mucosa graft. Furthermore, we evaluated the types and rate of postoperative
complications, as well as impact of clinical characteristics on outcome of the treatment.
Materials and methods: In the period from February 2007 to January ...2015, 84 patients
were treated because of urethral stricture disease. First group of patients (26) underwent internal
urethrotomy, second group (17) underwent urethroplasty using faciocutaneous flap, and third
group (41) underwent urethroplasty using buccal mucosa graft. All patients were followed during
early postoperative period and 1, 6 and 12 months thereafter, and longer if needed. Patients
reported voiding habits, feeling of emptying of the bladder and history of urinary tract infections.
All patients underwent uroflowmetry and measurement of postvoiding residual urine. Additional
evaluation, as urethrography or urethroscopy were conducted if patient reported symptoms of
obstruction or unsatisfactory uroflow measurements were found. Success was defined as
possibility for normal and complete voiding without need for additional procedures (including
dilations) and Qmax at least 15ml/sec.
Results: According to history and clinical features we found that 21 patients had stricture
due to failed hypospadias, 19 patients develop urethral stricture after catheterization or
transurethral procedures, 19 had stricture of unknown origin, 10 had trauma, 8 had lichen
sclerosus and 7 had an infection. Twenty patients had their stricture in glandial urethra, 23 in
penile urethra, 25 in bulbar, and 16 had panurethral or multiple strictures. Follow up period was
14 to 109 months (mean 41 months). Success rate in first group (internal urethrotomy) was
26,9% (7/26), while in 19 patients (73,1%) additional procedures were necessary for definitive
treatment of urethral stricture. Success rate in second group (fasciocutaenous flap) was 76,5% (13/17)...