Analiza faktora rizika za kriminogeno ponašanje kod bolesnika sa mentalnim poremećajima
Analisis of risk factors for criminal behavior in patients with mental disorders
Author
Talevska, ValentinaMentor
Janjić, Vladimir
Committee members
Mihajlović, GoranJovanović, Mirjana
Latas, Milan
Metadata
Show full item recordAbstract
Deinstitucionalizacija i zdravstvene reforme u oblasti mentalnog
zdravlja moraju obuhvatiti i forenzičke pacijente, a istraživanja u ovoj
oblasti mogu biti značajna za implementaciju ovih reformi. Ispitivanu
grupu (EG) sačinjavali su ispitanici hospitalizovani u periodu od
godinu dana sa recidivom kriminogenosti. Kontrolna grupa (KG) sastojala
se od ispitanika kriminogenog ponašanja bez recidiva kriminogenosti.
Pacijenti dveju grupa lečeni su u Psihijatriskoj bolnici u Demir Hisaru,
u Makedoniji.
Ciljevi:1. Ispitati rizik od recidiva kriminogenosti kod pacijenata sa
kriminogenim ponašanjem u ispitivanoj i u kontrolnoj grupi. 2. Utvrditi
vezu između recidiva kriminogenosti i dijagnostičkih entiteta po MKB-
10 (Međunarodna klasifikacija bolesti-deseta revizija) klasifikaciji
kod pacijenata ispitivane grupe. 3. Utvrditi važnost u razlici između
EEG promena kod pacijenata dveju grupa. 4. Ispitati odnos između EEG
nalaza i dijagnostičkih entiteta dveju grupa. 5. Utvrditi značajnost
razlike ...u rezultatima psiholoških testiranja pacijenata dveju grupa. 6.
Ispitan je odnos između faktora rizika pojave recidiva kriminogenosti
kod pacijenata dveju grupa. Rezultati: 1. Rezultati Vilkoksonovog
(Wilcoxon) testa ranga otkrio je statistički značajni uticaj izvršenog
krivičnog dela i određene dijagnoze u KG. 2. Vilkoksonov test ranga
otkrio je statistički značajni uticaj izvršenih EEG nalaza na
abnormalnost i određene dijagnoze u EG i u KG. 3. Rezultati analize
varijanse pokazuju da se grupa ispitanika u EG značajno razlikuje u svim
skalama MMPI-201 od grupe ispitanika u KG. 4. Rezultat Vilkoksonovog
testa ranga otkrio je statistički značajni uticaj psihološkog testiranja
crteža ljudske figure na određivanje dijagnoze i u EG i u KG. 5. Postoji
značajna razlika između faktora rizika od recidiva kriminogenosti u
detinjstvu i u odraslom dobu u dijagnozi po MKB-10 klasifikaciji u EG.
Zaključci: 1. Što je duže trajanje prve hospitalizacije, to je veći uticaj
da se izvrše razmatrana krivična dela. 2. Kriminogeno ponašanje češće
se javlja kod muškaraca nego kod žena. 3.Pacijenti mlađeg uzrasta češće
čine recidiv kriminogenosti. 4. Pacijenti sa dijagnozom poremećaja
ličnosti imaju visoki rizik za pojavu kriminogenosti.5. Nasilničko
ponašanje, narušavanje opšte sigurnosti javnog reda i mira, silovanje,
krađa i nanošenje teških telesnih povreda, najćešća su krivična dela
koja su izvršili pacijenti sa recidivom kriminogenosti. 6. Pacijenti sa
recidivom kriminogenosti vrše teža krivična dela nego pacijenti bez
recidiva kriminogenosti, najverovatnije zbog ostalih faktora koji utiču
na to.7. EEG sa abnormalnoćšu je više zastupljen kod pacijenata sa
recidivom kriminogenosti, nego kod onih pacijenata koji nisu imali
recidiv kriminogenosti. 8. Recidiv izvršavaju lica sa značajno češće
zastupljenim patološkim elementima MMPI. 9. Mahover tehnika se
koristi u dijagnosticiranju forenzičkih pacijenata. 10. Faktori rizika
recidiva u detinjstvu značajno utiču na recidiv kriminogenosti. 11.
Postoji povezanost između faktora rizika od recidiva krimogenosti u
detinjstvu (adolescenciju ) i u odraslom dobu u određivanju dijagnoza po
MKB-10 klasifikaciji u grupi slučaja i kontrole. 12. Nasilničko
ponašanje, silovanje, narušavanje javnog reda i mira su ključni momenti u
našem istraživanju koji imaju veliki uticaj za recidiv kriminogenosti.
Rezultati imaju veliki značaj za planiranje programa prevencije
kriminalnog recidiva pri zbrinjavanju forenzičkih pacijenata u
posebnim centrima za mentalno zdravlje u sastavu psihijatrijskih
bolnica. Ključne reči: kriminogenost, prevencija kriminalnog recidiva,
forenzički pacijenti, centri za mentalno zdravlje.
Deinstitutionalization and health reforms in area of mental health ought to
cover forensic patients and research in this area can be important for the
implementation of these reforms.
The studied group (EG) consisted of subjects hospitalized for a period of one
year with recidiv criminogenicity.
The control group (KG) consisted of patients without recidiv of criminal
behavior criminogenicity. Patients of both groups were treated in a Psychiatric
Hospital in Demir Hisar, R. Macedonia.
Goals: 1. То examine the risk of recidiv in patient’s criminogenicity with
criminal behavior in the study and the control group. 2. To establish a link
between the recidiv criminogenicity and diagnostic entities by ICD-10
(International Classification of Diseases – 10th revision) classification of patients
studied groups. 3.To find significance in the difference between the EEG changes
in patients of both groups. 4. To examine the relationship between EEG findings
and diagnostic entities of the two groups.... 5. To find significant differences in the
results of psychological testing of patients of the two groups. 6. To examine the
relationship between risk factors criminogenicity recidiv in patients of both
groups.
Results: 1.The result of Wilcoxon rank test revealed a statistically significant
impact of the crime and the specific diagnosis of the KG. 2.Wilcoxon rank test
revealed a statistically significant impact on the performed EEG abnormalities
and specific diagnosis of EG and the KG. 3. Analysis of variance showed that the
group of respondents in the EG significantly different in all scales of the MMPI-
201 of groups of subjects in KG. 4. The result of Wilcoxon rank test revealed a
statistically significant effect of psychological testing of human figure drawings
in the diagnosis and determine the EG and the KG. 5. There is a significant
difference between the risk factors for recidiv criminogenicity in childhood and
in adulthood in the diagnosis of the ICD-10 classification of EG. Conclusions:
1.The longer the duration of the first hospitalization, the greater the impact made
with regard to the considered crimes.2. The criminal behavior is more common in
men than in women.3. Younger patients are the most likely to commit crime.4.
Patients diagnosed with personality disorders are at higher risk of committing
crime.5. Violent behavior, violation of public order, rapes, thefts and causing
grievous injuries are the most common offences committed by patients with
recurrent criminogenicity.6. Patients with recurrent criminogenicity commit more
serious crimes than those without recurrent criminogenicity, most likely due to
other factors affecting it.7. EEG with abnormality is more common in patients
with recurrent criminogenicity than in those without.8. Relapse into criminal
behavior is more common with individuals that experience frequent pathological
elements of MMPI.9. Machover technique is used to diagnose forensic
patients.10. Risk factors for relapse in childhood significantly affect crime
recidivism.11. There is a correlation between recurrent criminogenicity in
childhood and in adulthood when diagnosing in accordance with ICD-10
classification of the case group and control group.12. Violent behavior, rape and
violation of public and peace are the key elements in our research (study) that
largely affect the recidivism.
The results have great significance for the planning of crime prevention programs
relapse during the treatment of forensic patients in special centers for mental
health within the psychiatric hospital. Keywords: criminogenity, prevention of
criminal recidivism, forensic patients, mental health centers.