Iskazivanje budućnosti glagolskim oblicima i konstrukcijama u italijanskom i srpskom jeziku
The expression of the future by means of verb forms and constructions in italian and serbian; Выражение будущего времени с помощю глагольных форм и конструкций в итальянском и сербском языке
Докторанд
Janićijević, Nataša L.Ментор
Samardžić, MilaЧланови комисије
Krajišnik, VesnaĐorović, Danijela
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Predmet ove disertacije predstavljaju glagolski oblici i konstrukcije za
izražavanje budućnosti u savremenom italijanskom i srpskom jeziku. U ovom
istraživanju budućnost se posmatra kao semantička kategorija koja, na različitim
nivoima jezičke strukture, obuhvata brojna i raznovrsna sredstva za izražavanje radnje
koja je vremenski smeštena nakon sadašnjeg trenutka.
Osnovni cilj ovog istraživanja jeste da se prouče i opišu sintaksičko-semantičke
vrednosti različitih italijanskih i srpskih markera za budućnost, kao i da se njihovim
međusobnim poređenjem ustanove sličnosti i razlike između ova dva jezika, kao i neke
njihove individualne karakteristike u realizaciji ove semantičke kategorije. Drugim
rečima, cilj ovog istraživanja je da se utvrdi u kojim uslovima i u kakvom se
sintaksičkom okruženju ta sredstva ostvaruju, koja su njihova značenja, kao i da se
njihovim poređenjem na sintaksičkom i semantičkom planu ustanovi u kojoj meri
italijanski i srpski ispoljavaju podudarnosti i razlike... u načinu izražavanja buduće radnje.
Još jedan od ciljeva jeste da se utvrde odgovarajući srpski ekvivalenti italijanskih
futurskih markera i, obrnuto, odgovarajući italijanski ekvivalenti srpskih futurskih
markera. U ovoj disertaciji italijanski i srpski glagolski oblici i konstrukcije za iskazivanje
budućnosti proučavaju se i porede primenom deskriptivne metode i metode kontrastivne
analize. Kako bi se stekao bolji uvid u sličnosti i razlike između italijanskog i srpskog
jezika u načinu ostvarivanja semantičke kategorije budućnosti, u radu se primenjuje
metod dvosmerne analize, što znači da se glagolski oblici i konstrukcije porede idući i
od italijanskog ka srpskom i od srpskog ka italijanskom.
Kontrastivna analiza semantičke kategorije budućnosti u italijanskom i srpskom
pokazala je da i jedan i drugi jezik poseduju brojna sredstva za obeležavanje buduće
radnje, među kojima u oba centralno mesto zauzima futur. Poređenjem različitih
futurskih markera u italijanskom i srpskom jeziku u radu je utvrđeno da između ova dva jezika postoje značajne sličnosti, ali i razlike u načinu izražavanja semantičke kategorije
budućnosti, kako na gramatičkom (morfosintaksičkom) tako i na semantičkom nivou.
Saznanja do kojih se došlo u ovom istraživanju mogli bi biti od koristi za
opštelingvistička i tipološka proučavanja, a mogu imati i praktičnu primenu u nastavi
italijanskog i srpskog jezika, kao i u teoriji i praksi prevođenja. Osim toga, ova
disertacija bi mogla da posluži kao model za eventualna buduća kontrastivna
istraživanja posvećena različitim semantičkim kategorijama (poput posesivnosti,
modalnosti, kauzalnosti, koncesivnosti i drugih) i načinima na koje se one mogu
realizovati u italijanskom i srpskom jeziku.
The subject of this dissertation are the verb forms and constructions used to
express the future in Contemporary Italian and Serbian. In this research the future is
defined as a semantic category that, on different levels of language structure, comprises
numerous and various devices for expressing an action that is temporally located after
the present moment.
The main aim of this research is to examine and describe the syntactic and
semantic properties of the different Italian and Serbian future markers, and by
comparing them to establish the differences and similarities between the two languages,
as well as their individual characteristics in the ways they express this semantic
category. In other words, the aim of this research is to establish under which
circumstances and in which syntactic environment these devices may occur, what are
their meanings, and then by comparing the individual future markers on the syntactic
and semantic level to determine in which measure Italian and Serb...ian show differences
and similarities in the ways they express future time reference. One of the aims is also
to establish the adequate Serbian equivalents of the Italian future markers, and vice
versa, the adequate Italian equivalents of the Serbian future markers. In this dissertation Italian and Serbian verb forms and constructions for marking
future time reference are explored and compared by means of descriptive and
contrastive analysis methods. In order to gain better insight into the differences and
similarities between the two languages, in this research the bidirectional contrastive
method is applied, which means that the verb forms and constructions are compared in
both directions – from Italian to Serbian and from Serbian to Italian.
The contrastive analysis of the semantic category of futurity in Italian and
Serbian has shown that both languages possess numerous devices for marking future
time reference, amongst which the respective future tense occupies a central place. By
comparing the different future markers in Italian and Serbian, it has been established
that between the two languages there are relevant similarities, but also differences in the ways they express the semantic category of futurity, both on the grammatical
(morphosyntactic) as well as on the semantic level.
The findings of this research could be of use for studies in General Linguistics
and Linguistic Typology, and they can also be practically applied in the teaching of
Italian and Serbian, as well as in the Theory and Practice of Translation. In addition, this
dissertation could serve as a model for eventual future researches dedicated to different
semantic categories (for example possessivity, modality, causality, concessivity) and the
ways they can be expressed in Italian and Serbian.