Biomarker lipokalin 2 u dijagnostici primarnih glomerulonefritisa

Abstract

Primarni glomerulonefritisi predstavljaju inflamatorna oboljenja bubrega, kod kojih su primarno zahvaćeni glomerulusi, ali promene na tubulointersticijumu imaju veliki značaj za tok i prognozu bolesti. Pored kliničko-laboratorijskih ispitivanja, perkutana biopsija bubrega zauzima značajno mesto u dijagnostici posebnih oblika glomerulonefritisa. Lipokalin vezan za neutrofilnu gelatinazu (NGAL) zauzima značajno mesto medju novijim biomarkerima u nefrologiji. Osnovna funkcija mu je transport gvoždja, ali ima ulogu i u regulaciji metabolizma gvoždja, regulaciji inflamacije, dok u masnom tkivu utiče na razvoj insulinske rezistencije i dijabetesa. Cilj ispitivanja je utvrditi nivo lipokalina 2 u serumu i urinu bolesnika sa primarnim glomerulonefritisom, te utvrditi postojanje korelacije izmedju nivoa lipokalina 2 i patohistološkog oblika glomerulonefritisa, stepenom bubrežne insuficijencije i brzinom progresije bubrežne insuficijencije. Takodje, cilj ispitivanja je bio analizirati povezanost lipokalina 2 sa odogovorom na primenjenu terapiju glomerulonefritisa. Ispitivanje je sprovedeno na 60 bolesnika sa dijagnozom primarnih glomerulonefritisa. Nivo lipokalina 2 je odredjivan pri postavljanju dijagnoze i nakon minimalno šest meseci lečenja. Rezultati studije ukazuju da bolesnici sa primarnim glomerulonefritisom imaju značajno veće nivoe lipokalina 2 u odnosu na zdrave osobe. Bolesnici sa proliferativnim oblicima primarnih glomerulonefritisa imaju veće nivoe NGAL-a u serumu i odnosa uNGAL/kreatinin, ali razlika nije statistički značajna. Nije utvrdjeno postojanje značajne razlike u prosečnim nivoima NGAL-a u serumu, niti urinu, pri postavljanju dijagnoze, izmedju bolesnika sa pozitivnim i negativnim efektom lečenja primarnog glomerulonefritisa. Utvrdjeno je postojanje korelacije izmedju nivoa NGAL-a u serumu i vrednosti kreatinina, ureje, mokraćne kiseline, klirensa kreatinina i broja leukocita, dok je sa nivoom NGAL-a u urinu utvrdjena korelacija sa klirensom kreatinina, dnevnom proteinurijom i serumskim albuminima. Utvrdjeno je postojanje statistički značajne razlike u prosečnim nivoima NGAL-a u serumu u zavisnosti od stadijuma bubrežne insufijencije. Nije utvrdjeno postojanje značajne razlike u prosečnim nivoima NGAL-a u serumu pri postavljanju dijagnoze, izmedju bolesnika sa povoljnim i nepovoljnim efektom lečenja na bubrežnu funkciju.

The primary glomerulonephritis are inflammatory kidney diseases. Glomerulus are primarily affected, but tubulointerstitial changes are very important for course and prognosis of the disease. In addition to clinical and laboratory testing, percutaneous renal biopsy has an important place in the diagnosis of specific forms of glomerulonephritis. Neutrophil gelatinaseassociated lipocalin (NGAL) occupies an important place among the newer biomarkers in nephrology. The main function of NGAL is transport of iron, whether it has a role in the regulation of iron metabolism, regulation of inflammation, while in adipose tissue affects the development of insulin resistance and diabetes. The aim of this study was to determine the level of lipocalin 2 in serum and urine of patients with primary glomerulonephritis and determine the existence of a correlation between the level of lipocalin 2 and histological forms of glomerulonephritis, the degree of renal insufficiency and speed of progression of renal insufficiency. Also, the aim of this study was to analyze the association of lipocalin 2 with the effect of therapy for glomerulonephritis. The study was conducted on 60 patients diagnosed with primary glomerulonephritis. The levels of lipocalin 2 were determined at diagnosis and after a minimum of six months of treatment. The study results show that patients with primary glomerulonephritis have significantly higher levels of lipocalin 2 compared to healthy people. Patients with proliferative forms of primary glomerulonephritis have higher levels of NGAL in serum and ratio uNGAL/creatinine, but the difference was not statistically significant. There was no significant differences in average levels of NGAL in serum or urine at the beginning, between patients with positive and negative effects of the treatment of primary glomerulonephritis. Correlation was found between the level of NGAL in serum and creatinine, urea, uric acid, creatinine clearance and the number of leukocytes, while the level of NGAL in urine correlated with creatinine clearance, the daily proteinuria and serum albumin. Statistically significant differences in mean levels of NGAL in serum depending on the severity of renal insufficiency were found. No evidence of significant differences in average levels of NGAL in serum at the beginning, among patients with favorable and unfavorable effects of treatment on renal function were found.