Proučavanje plazmonskih nanostruktura korišćenjem spektroskopske elipsometrije
Investigation of plasmonic nanostructures using spectroscopic ellipsometry
Author
Jakovljević, MilkaMentor
Gajić, Radoš
Committee members
Radovanović, Jelena
Tadić, Milan
Isić, Goran
Potrebić, Milka


Metadata
Show full item recordAbstract
Sa najnovijim razvojem nanotehnologije došlo je do ponovnog interesovanja za
polje plazmonike. Nanoplazmonika povezuje fotoniku sa nanonaukama tako što
konfinira svetlost u nanometarske zapremine, dok se manipulacija svetlošću na
nanoskali bazira na osobinama prostirućih i lokalizovanih površinskih plazmona.
Važan korak u eksploataciji plazmonskih nanostruktura je njihov dizajn i
karakterizacija. Najčešće korišćene tehnike za karakterizaciju se baziraju na
merenjima intenziteta. One daju informacije o amplitudama reflektovanih ili
transmitovanih talasa nakon njihove interakcije sa uzorkom, ali ne daju nikakvu
informaciju o njihovim fazama.
U ovom radu, formira se strategija za karakterizaciju plazmonskih
nanostruktura korišćenjem spektroskopske elipsometrije (SE), koja sama po sebi
meri odnos amplituda i razliku faza za dve karakteristične polarizacije. SE je veoma
brza, nedestruktivna, neninvazivna, apsolutna i veoma precizna tehnika, ali
zahteva složeno modelovanje za interpretaciju ...eksperimentalnih rezultata. U tu
svrhu, korišćena su dva programska paketa COMSOL Multiphysics i RET)COLO-2D.
Odgovarajuće simulacije omogućuju izdvajanje informacija koje nisu dostupne u
samom eksperimentu. Proučavani su i prostirući i lokalizovani površinski
plazmoni, prvi pobuđeni u fišnet nanostrukturama i drugi koji se javljaju u SRR
(engl. Split Ring Resonators).
)zučavane fišnet strukture, bazirane su na dvo-dimenzionom (2D) nizu
pravougaonih rupa izbušenih u zlato/silicijum dioksid/zlato tankim slojevima. Ove
strukture podržavaju jako konfinirane GPP (engl. Gap Plasmon Polariton) u tankom
dielektričnom sloju. Kada su rupe ozbušene u 2D periodičnu mrežu veličine 500 x
600 nm2, moguće je direktno optičko pobuđivanje GPP u bliskom infracrvenom delu spektra. Analizom elipsometrijskih spektara, otkriveno je da su GPP efikasnije
pobuđeni i disperzija im manje odstupa od disperzije GPP u glatkoj strukturi kada
je upadna svetlost polarizovana duž kraćih ivica rupa. Mogući razlog za ovakvo
ponašanje je ekscitacija lokalizovanih rezonanci rupa na učestanostima bliskim
GPP. )pak, simulacije u kojima su posmatrane manje rupe, pri čemu je zadržan
odnos širina/dužina kao kod originalnih fišnet struktura, pokazuju da zavisnost od
polarizacije postoji čak i kada se rezonanca rupe me poklapa sa GPP rezonancama.
Ovaj efekat je objašnjen pomoću kvazi-statičke polarizabilnosti rupa.
Optičko pobuđivanje lokalizovanih plazmonskih rezonanci u 2D poređanim
SRR posmatrano je u srednjem infracrvenom delu spektra. Elipsometrijski spektri
su objašnjeni na osnovu izračunatih kompleksnih koeficijenata refleksije za dve
karakteristične polarizacije. Pokazano je da izbor upadne ravni dosta utiče na
formiranje SE spektara. Ako se upadna ravan poklapa sa ravni simetrije, vrhovi u
SE spektrima odgovaraju parnim plazmonskim modovima, a kada je upadna ravan
ortogonalna na ravan simetrije, vrhovi potiču od pobuđivanja neparnih modova.
Kako su elipsometrijska merenja vršena pri kosim upadnim uglovima, javlja se
retardacija upadnog polja. To omogućava ekscitaciju modova koji nisu dozvoljeni
simetrijom SRR pri normalnoj incidenciji. Veliko pojačanje polja na rezonancijama
daje površinski pojačanu infracrvenu SE, dok strmi skokovi u spektrima faze na
rezonantnim učestanostima povećavaju osetljivost elipsometrijskog odziva na
različite faktore iz sredine u kojoj se nalaze SRR.
Recent developments of nanotechnology renewed interests in the field of
plasmonics. Nanoplasmonics connects photonics to nanosciences by squeezing the
light into nanometer sized volumes, while the light manipulation at the nanoscale
is based on properties of propagating and localized surface plasmons. Important
step in exploitation of plasmonic nanostructures is their design and
characterization. Most frequently used techniques for characterization are based
on intensity measurements. They give information about the amplitudes of
reflected or transmitted waves after their interaction with the sample, but they do
not give any information about their phases.
In this work, we are creating strategy how to characterize plasmonic
nanostructures using spectroscopic ellipsometry (SE), which inherently measures
amplitude ratio and phase difference for the two characteristic polarizations. SE is
very fast, nondestructive, noninvasive, absolute and very precise technique, but it
requires advanced... modelling to interpret experimental data. For that purpose, we
are using two numerical packages COMSOL Multiphysics and RETICOLO-2D.
Correct simulations enable extraction of additional information, non-accessible
through the experiment. Both propagating and localized surface plasmons are
studied, first excited in fishnet nanostrucutres and later appearing in split ring
resonators (SRR).
Fishnet structures considered here, are based on two-dimensional array of
rectangular holes perforated in gold/silica/gold thin film stack. These structures
support highly confined gap plasmon polartions (GPPs) in the thin dielectric layer.
The 500 x 600 nm2 periodic arrangement of the holes enables direct optical
excitation of GPPs at near-infrared frequencies. Analyzing the features in the ellipsometric spectra, it is found that the GPPs are much more efficiently excited
and have a higher deviation from the flat film GPP dispersion when incident light is
polarized along the short axis of the holes. Potential reason for this behavior is
excitation of localized resonances of the holes at frequencies close to those of GPPs.
However, simulations that included smaller holes with the same aspect ratio as the
original ones, suggest that polarization dependence persists even in the absence of
the hole resonances. This effect is explained by quasi-static polarizability of the
holes.
Optical excitation of localized plasmon resonances in 2D array of split ring
resonators (SRR) is investigated in the mid-infrared range. The features in the
ellipsometric spectra are explained on the basis of calculated polarized complex
reflection spectra. It is shown that the choice of plane of incidence (POI) greatly
affects the SE spectra. If POI matches mirror symmetry plane of the SRRs, peaks in
the ellipsometric spectra correspond to even plamonic modes and if POI it is
orthogonal to the symmetry plane, then peaks originate from odd modes
excitation. Oblique incidence ellipsometric measurements lead to retardation of
the incident field. This provides excitation of modes prohibited at normal incidence
by symmetry of SRRs. We also suggest that the great field enhancement at the
resonant frequencies enables surface enhanced infrared spectroscopic
ellipsometry, while the steep slopes in phase spectra at the resonances improve
sensitivity of the ellipsometric response to the different factors in surrounding
media.
Faculty:
Универзитет у Београду, Електротехнички факултетDate:
14-09-2015Projects:
- Physics of Ordered Nanostructures and New Materials in Photonics (RS-171005)
- Nanostructured multifunctional materials and nanocomposites (RS-45018)