Frankfurtov kompatibilizam:odgovornost i alternativne mogućnosti
Frankfurt' s compatibilism - responsibility and alternative possibilities
Author
Prašević, Nedžib M.Mentor
Đurić, Drago
Committee members
Dobrijević, Aleksandar
Bogdanovski, Mašan

Metadata
Show full item recordAbstract
Cilj ovog rada može se izraziti pitanjem: da li na Frankfurtovom misaonom
eksperimentu može biti zasnovan argument kojim bi se uspešno dokazalo da su kauzalni
determinizam i moralna odgovornost kompatibilni?
Moj odgovor na ovo pitanje je afirmativan te je u skladu s njim formulisana i
sledeća teza čije se važenje u radu želi dokazati: Frankfurtov kompatibilizam predstavlja
uspešnu kompatibilističku strategiju kojom se dokazuje da su kauzalni determinizam i
moralna odgovornost kompatibilini, zato što kauzalni determinizam, bilo da onemogućava
postojanje alternativa ili da konjunkcijom činjenica prošlosti i prirodnih zakona uslovljava
subjektovo postupanje, još uvek ne podriva osnov na kome se temelji procena moralne
odgovornosti.
Frankfurt je skicirao poznati primer kako bi pokazao da je tradicionalna rasprava o
kompatibilnosti kauzalnog determinizma sa slobodnom voljom i moralnom odgovornošću
počivala na pretpostavljenom važenju principa alternativnih mogućnosti (PAM), kojim se
tvrdi d...a subjekt može biti moralno odgovoran jedino ukoliko je mogao da postupi
drugačije. S obzirom na to da je sintagma 'mogućnost da se postupi drugačije' (MPD)
predstavljala sinonim pojma slobodne volje, PAM-om se zapravo tvrdilo da subjekt može
biti moralno odgovoran ukoliko poseduje slobodnu volju. Međutim, u Frankfurtovom
misaonom eksperimentu zamišljena je situacija u kojoj subjektu nije omogućen pristup
alternativama, pri čemu ove okolnosti niti osujećuju subjekta u nameri da postupi na željeni
način, niti ga prinuđuju na činjenje. Budući da faktori koji onemogućavaju alternativno
postupanje ni na koji način ne utiču na ono što subjekt atuelno čini, Frankfurt je zaključio
da su oni irelevantni prilikom procene moralne odgovornosti, te da ona mora biti
utemeljena na uslovima koji su prisutni u aktuelnom scenariju. Na taj način
problematizovano je neprikosnoveno važenje PAM-a, tako da je i pitanje 'da li Frankfurtov
primer uspešno dokazuje da nemogućnost da se postupi drugačije može biti kompatibilna sa
moralnom odgovornošću?' postalo najznačajniji problem savremene metafizike slobodne
volje, a Frankfurtov primer je od pomoćnog filozofskog oruđa koje je trebalo da ilustruje
određenu intuiciju postao predmet intenzivnih rasprava čiji intenzitet ni danas ne jenjava.
Zbog značaja koji mu u metafizici slobodne volje pripada, ovaj primer je potrebno detaljno
analizirati kako bi se polazeći od implikacija koje odatle slede moglo odgovoriti na pitanje
da li je Frankfurtov kompatibilizam moguć? Međutim, ovako definisan zadatak
pretpostavlja kontekst koji u značajnoj meri prevazilazi intuitivnu očiglednost misaonog
eksperimenta. Zbog toga je analiza Frankfurtovog primera u ovom radu sprovedena u
korespondenciji sa bazičnim inkompatibilističkim argumentom. U metodološkom smislu
ovaj korak je potpuno opravdan zbog toga što je Frankfurt protivprimerom želeo da
problematizuje intuitivnu očiglednost PAM-a, a koji u formi teze figurira kao prva premisa
bazičnog argumenta. Ukoliko je Frankfurt ponudio adekvatan primer, to bi se dalje odrazilo
i na važenje bazičnog argumenta zato što bi se uspešnim protivprimerom, ukazivanjem na
irelevantnost MPD-a prilikom procene moralne odgovornosti, takođe prevladala
tradicionalna rasprava oko važenja druge premise ovog argumenta koja tvrdi da subjekt ne
može postupiti drugačije, ukoliko kauzalni determinizam važi, jer ako je MPD irelevantan
uslov prilikom procene moralne odgovornosti, a kauzalni determinizam samo i jedino
onemogućava postojanje alternativa, onda je i uticaj kauzalnog determinizam irelevantan
prilikom utvrđivanja moralne odgovornosti. Međutim, ovaj zaključak je nedovoljan da bi se
na njemu zasnovao dokaz u prilog Frankfurtovog kompatibilizma. Razlozi za ovu
nemogućnost vezani su za drugu premisu bazičnog argumenta i posebno za dokaze na
kojima su inkompatibilisti i klasični kompatibilisti zasnovali vlastita zapažanja. Tako se u
ovom radu, nasuprot Frankfurtovom zapažanju da se na primeru može zasnovati dovoljan
razlog za prihvatanje kompatibilizma, ukazivanjem na značaj druge premise bazičnog
argumenta, zaključuje da se polazeći od Frankfurtovog primera kompatibilizam može samo
pretpostaviti. Dokaz u prilog Frankfurtovog kompatibilizma mora biti utemeljen na
argumentu kojim će se pokazati da kauzalni determinizam ne problematizuje moralnu
odgovornost niti direktno, niti putem onemogućavanja alternativnih mogućnosti. Drugačije
izraženo, pomoću dokaza o nevaženju dve konsekvence bazičnog inkompatibilističkog
argumenta, ali i neadekvatnosti pristupa klasičnog kompatibilizma u rešavanju ovog
problema, moguće je zaključiti da Frankfurtov kompatibilizam predstavlja relevantnu
kompatibilističku poziciju koja uspešno rešava probleme koje inkompatibilisti i klasični
kompatibilisti ne mogu da reše. U skladu sa prikazanim planom koji objašnjava logiku
istraživanja i strukturu rada, dokaz o važenju Frankfurtovog kompatibilizma izvodi se u dve
etape koje su razvrstane u četiri poglavlja...