Značenje predloga u albanskom i srpskom jeziku

Abstract

Rad je posvećen proučavanju značenja predloga u albanskom i srpskom jeziku, konkretnije proučavanju značenja koje imaju u okviru predloško-padežnih konstrukcija. Glavni fokus je na pronalaženju ekvivalentnosti, ali i razlika u značenju koje pojedine predloško-padežne konstrukcije mogu imati u ova dva jezika. Prilikom davanja prikaza predloga, njihovog značenja i klasifikacije na osnovu morfološkog i semantičko-sintaksičkog kriterijuma u albanskom i srpskom jeziku, pokušali da ukažemo i na razlike koje se prvenstveno odnose na značenje samih padeža u ova dva jezika a koje se svakako reflektuju i na predloško-padežne konstrukcije. Predlozi kao pomoćne reči imaju ograničeno leksičko značenje i ne mogu da se upotrebljavaju samostalno, ali u okviru padežne sintagme dobijaju svoje konkretno i puno značenje. U albanskom jeziku predlozi imaju važnu ulogu u realizaciji padeža, pored padežnih nastavaka. Kada se upotrebljavaju sa predlozima, gramatičko značenje padeža biva izraženo istovremeno i oblikom i predlogom. Albanski jezik odlikuje pet padeža (ne računajući vokativ) među kojima je i ablativ koji u srpskom jeziku ne postoji kao poseban padež, već se javlja kao vrsta genitiva, konkretnije kao ablativni genitiv. Srpski jezik karakteriše sedam padeža u koji je uključen i vokativ. U albanskom jeziku ne postoje instrumental i lokativ kao posebni padeži, njihovu funkciju u albanskom ima akuzativ, a sam albanski je jedan od retkih indoevropskih jezika koji ima predloge za nominativ. Prilikom poređenja značenja predloga u ova dva jezika uočili smo ekvivalentnost u značenju pojedinih predloško-padežnih konstrukcija u albanskom i srpskom jeziku. Vrlo retko možemo govoriti o potpunom poklapanju predloško-padežnih konstrukcija koje bi se odnosilo i na padežni oblik imenice i predlog koji joj prethodi. Nakon uvida u pregled najznačajnijih predloga u albanskom i srpskom uočili smo da je u albanskom ablativ padež koji se semantičko-sintaksički slaže sa najvećim brojem predloga...

This work deals with studying the meanings of prepositions in Albanian and Serbian language, more specifically the meanings which they have in prepositional-case phrases. The main thing was to find equivalences as well as differences in meanings which some constructions can have in those languages. We have tried to point out the differences primarily in the meanings of the case itself in both languages which definitely reflect upon the prepositional-case phrases by presenting various prepositions, their meanings and classifications according to morphological and semantic-syntax criteria in Albanian and Serbian language. Prepositions as auxiliary words have limited lexical meanings and cannot stand on their own, but they attain their real and full meanings within a case phrase. In Albanian language prepositions have important part, beside suffixes, in defining cases. When used with a certain preposition the grammatical meaning of the case is defined both with the form and the preposition. There are five cases in Albanian language (leaving out the vocative), among which is the ablative. This case doesn’t exist in Serbian language as a separate case, but it appears as a form of genitive, more specifically as the ablative genitive. In Serbian language there are seven cases including the vocative. In Albanian language there aren’t the instrumental and locative cases as the separate ones, but the accusative case shows their meanings and there are prepositions in the nominative case which is very rare in other Indo-European languages. Having compared the meanings of prepositions in these two languages we noticed the equivalences in the meanings of some prepositional-case phrases. But, we can very rarely find the total match of prepositional-case phrases which would mean to have the same case form of the noun as well as the preposition which precedes it...