Ektomikoriza četinarskih vrsta drveća u Crnoj Gori sa posebnim osvrtom na mikorizu munike - Pinus heldreichii Christ

Abstract

Mikoriza predstavlja zajednicu između grupe gljiva koje žive u zemljištu i korena viših biljaka. Mikoriza se javlja u svim terestričnim ekosistemima i ima važnu ulogu u usvajanju hranljivih materija. Osim toga, biljke sa mikorizom su otpornije na bolesti i sušu. Ekrtomikoriza je tip mikorizne simbioze karakterističan za drveće iz familija Betulaceae, Pinaceae, Fagaceae i Salicaceae, koje predstavlja ekološki i ekonomski najznačajnije drvenaste vrste, dominantne u borealnim, mediteranskim šumama i šumama umerenog pojasa. Analiza diverziteta i rasprostranjenja ektomikorize je značajna za razumevanje njene ekološke uloge. Na osnovu objavljenih podataka, dosadašnjim istraživanjima je u Crnoj Gori zabeleženo 48 rodova ektomikoriznih gljiva: 12 rodova Ascomycota (50 taksona) i 38 rodova Basidiomycota (267 taksona), što predstavlja oko trećinu makromiceta zabeleženih u Crnoj Gori. Munika (Pinus heldrechii Christ.), tercijalni relikt i subendemit, predstavlja jedan od najinteresantnijih elemenata dendroflore Balkana. Zajednice gljiva u šumama munike su slabo istražene, dok ektomikorizne zajednice munike nisu do sada opisivane, niti potvrđene. Zbog svoje ekološke plastičnosti munika se može koristiti za pošumljavanje ekstremnih terena. U tom smislu pažnju zavređuju i ektomikorizne gljive koje opstaju baš na ovakvim staništima. Cilj ove doktorske disetacije bio je upoznavanje sa ektomikoriznim zajednicama munike, kao i ispitivanje mogućnosti primene i korišćenja autohtonih ektomikoriznih gljiva u rasadničkoj proizvodnji četinara. Formirana je kolekcija koja je sadržala oko 40 kultura pretpostavljeno ektomikoriznih gljiva sa prostora Crne Gore, koje su korišćene u daljim istraživanjima. Upotrebom različitih metoda inokulacije u laboratorijskim uslovima ostvarena je ektomikoriza između munike i 18 vrsta gljiva...

Mycorrhizas are symbiotic associations formed between the group of specialized soil fungi and roots of higher plants. Mycorrhizas are present in all terrestrial ecosystems and play a central role in the nutrient uptake. In addition, mycorrhizal plants are often more resistant to diseases caused by microbial soil borne pathogens and to the effects of drought. Ectomycorhiza is being established with roots of trees, especially the families Betulaceae, Pinaceae, Fagaceae and Salicaceae, representing ecologically and economically most important tree species being dominated in boreal, Mediterranean forests and forests in temperate region. Analysis of diversity and distribution of ectomyccorhizas is important for understanding of their ecological function. According to published data, 50 ectomycorrhizal fungal genera have been recorded in Montenegro until now: 12 Genera of Ascomycota (50 taxa) and 38 Genera of Basidiomicota (267 taxa), representing c.ca one third of the total number of macromycetes’ records here. Pinus heldrechii Christ, being tertiar relict and subendemic, is one of the most interesting elements of Balkan’s dendroflorae. Fungal communities in P. heldreichii forests are only slightly examined, while their ectomycorrhizal communities have not been described or even confirmed. Due to evident ecological adaptibility, P. heldreichii could be used for afforestation of extreme terrains. In that sense, ectomycorrhizal fungi surviving on these soils should receive a special scientific attention. The overall aim of this doctorial dissertation was to introduce the ectomycorrhizal communities of Pinus heldreichii, also as to examine the possibilities of application of ectomycorrhizal fungi in nurrsery production of conifers. The collection of c.ca 40 of fungal culture’s isolates of putative ectomycorrhizal fungi from Montenegro area was established and used in further researches...