Kvajnove teze o semantičkoj neodređenosti i teorijskoj neodlučivosti

Abstract

Teze o semantičkoj neodređenosti i teorijskoj neodlučivosti blisko su povezane unutar Kvajnove filozofije, budući da se i jednom i drugom upućuje na nedovoljnu određenost teorije svedočanstvom, ali su, po Kvajnovom mišljenju, one ipak različite budući da neodređenost koja pogađa jezik ne otklanjamo izborom fizičke teorije. Poreklo teze o semantičkoj neodređenosti nalazimo u Kvajnovom učenju o neodređenosti prevoda, po kojem su mogući alternativni prevodi rečenica nepoznatog jezika koji su podjednako u skladu sa dostupnim lingvističkim svedočanstvom (verbalnim reakcijama i ponašanjem govornih lica). Teza o teorijskoj neodlučivosti tiče se naučnih, pre svega fizičkih, teorija; to je tvrđenje da su moguće rivalske teorije prirode koje su empirijski ekvivalentne, odnosno, u skladu sa svim dostupnim svedočanstvom. I dok se prva teza najčešće naziva tezom o neodređenosti prevoda, druga je daleko poznatija kao teza subdeterminacije. Međutim, pošto je neodređenost u slučaju jezika takva da prodire i u maternji jezik, pa time i u svaki drugi jezik čak i kada se ne bavimo prevođenjem, sintagmom ''semantička neodređenost'' pokrivamo sve takve slučajeve; drugim rečima, ono što važi za prevođenje važi i za maternji jezik, pa samim tim i za jezik kojim je formulisana naučna teorija. Slično tome, teorijska neodlučivost pokriva i alternativne priručnike za prevođenje i rivalske naučne teorije, zato što u oba slučaja imamo podjednaku nedovoljnu određenost na osnovu svedočanstva. Analiza Kvajnove teze o semantičkoj neodređenosti polazi od maternjeg jezika (II poglavlje), budući da se, po Kvajnovom mišljenju, prilikom učenja maternjeg jezika nalazimo u identičnoj situaciji kao i lingvista koji se bavi radikalnim prevođenjem. Jedina razlika je u tome što se unutar maternjeg jezika bavimo homofonim ''prevođenjem'', pri 5 čemu je formulacija analitičkih hipoteza (priručnika za prevođenje) po pravilu prećutna. Kada je reč o tezi o neodređenosti prevoda, u njenom najopštijem obliku, njome se tvrdi da je uvek moguće da imamo nesaglasne priručnike za prevođenje koji su podjednako u skladu sa ponašanjem govornog lica, tako da ne postoji nikakav osnov za tvrđenje da je jedan priručnik za prevođenje ispravan a drugi neispravan...

The theses of semantical indeterminacy and theoretical undecidability are closely connected within Quine’s philosophy, since they both concern a theory that is not being sufficiently determined by evidence. Nonetheless, Quine finds them different since the indeterminacy in language cannot be overcome by the choice of a physical theory. The origin of the thesis of semantical indeterminacy stems from Quine’s doctrine of the indeterminacy of translation according to which alternative translations of a language the translators are totally unfamiliar are possible, all equally in accordance with the available linguistic evidence (which, in the case of translation, amounts to verbal behavior). The thesis of theoretical undecidability concerns scientific, physical, theories. It asserts that rival, empirically equivalent theories of nature are possible - theories in accordance with all available evidence. While the former thesis most often goes by the name of indeterminacy of translation, the latter is better known as the thesis of underdetermination. However, since the indeterminacy concerning language is such that it penetrates into the native language, and so into every other language even when we are not dealing with translation, the phrase ''semantical indeterminacy'' covers all such cases. Although this work will in the first place be concerned with the thesis of indeterminacy of translation, one should bear in mind that what holds for translation, also holds for native and therefore scientific language. In the same vein, theoretical undecidability covers alternative translation manuals as well as rival scientific theories, since in both of these cases we have the same level of determinacy based on evidence. The analysis of Quine’s thesis of sematical indeterminacy begins with the native 10 language (Chapter II) since in learning our native language we are, according to Quine, in exactly the same position as a linguist who is dealing with radical translation. The only difference is that, in the case of native language, we deal with homophonic ''translation'', and so the formulation of analytic hypotheses can be implicit. The thesis of indeterminacy of translation claims, in its most general form, that we can always have incompatible translation manuals which are equally in accordance with the speakers’ behavior, and so we will have no grounds to claim that one manual is the correct one while the other one is not...