Procena doze u fazno-kontrastnoj kliničkoj mamografiji sa sinhrotronskim zračenjem
Dose estimation in clinical phase - contrast mammography with synchrotron radiation
Докторанд
Rokvić Coronelli, Tatjana V.Ментор
Krmar, Miodrag
Чланови комисије
Aničin, Ivan V.Puzović, Jovan
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Naslov doktorske disertacije: Procena doze u fazno – kontrastnoj
kliničkoj mamografiji sa sinhrotronskim zračenjem
Cilj. Sinhrotronsko zračenje odlikuju karakteristike koje ga čine posebno
interesantnim za primenu u mamografiji. Njegov širok energetski spektar i visok
fluks omogućavaju selekciju monohromatskog snopa izuzetno visokog intenziteta;
energija prilagođena svakoj pojedinačnoj pretrazi uspostavlja bolju ravnotežu u
odnos između predate doze i kvaliteta proizvedenog snimka. Zahvaljujući
laminarnoj formi snopa, smanjen je doprinos rasejanog zračenja, što se odražava na
dodatnu redukciju doze. Odlična prostorna koherencija izvora omogućava primenu
novih fazno senzitivnih metoda (fazno kontrastni (eng. phase – contrast, u daljnjem
tekstu PhC) i difrakcioni imidžing) i akviziciju snimaka detalja koje odlikuju loše
apsorpcione karakteristike. Ove imidžing tehnike omogućavaju prevazilaženje
osnovnog nedostatka konvencionalne mamografije - zavisnost kontrasta slike od
razlika apsorpci...onih karakteristika strukturnih komponenti dojke; ovo je posebno
evidentno u mamografiji detalja relativno velikih dimenzija, čije apsorpcione
karakteristike su veoma bliskih istim od tkiva dojke koje ga okružuje (eng. low
contrast masses).
Istraživanja predstavljena u ovom doktorskom radu fokusirana su na dve
međusobno povezane grupe ciljeva:
Procenu radijacionog rizika prouzrokovanog izlaganjem x – zračenju
tokom PhC sinhrotronske mamografije
Valutaciju efikasnosti PhC sinhrotronske mamografije (u smislu
dozimetrijskih parametara) u odnosu na konvencionalnu mamografsku metodu.
Metode. Mamografska pretraga izvođena je simultarnim skeniranje dojke
pacijenta i detektora kroz monohromatski sinhrotronski snop laminarne forme.
Optimizovana ekspozicija podrazumevala je podešavanje parametara pretrage
(energije snopa i brzine skeniranja) u skladu sa morfološkim karakteristikama
(gustina žlezdanog tkiva) i debljinom organa. Ista se odvijala u dve faze, prva
(«preskeniranje») koja je imala za cilj definiciju parametara pretrage i druga u kojoj
se vršila akvizicija snimka («skeniranje»).
Procena srednje glandularne doze (MGD) tokom mamografske pretrage
pacijenata bazirala se na primeni koeficijenata normalizovane glandularne doze za
mamografiju sa nekonvencionalnim snopom zračenja, koji uspostavljaju odnos
između izmerene kerma vrednosti na površini kože pacijenta (ESAK) i MGD. Ovi
koeficijenti uzimaju u obzir individualne osobine dojke pacijenta (debljina i sastav)
i kvalitet x-zračenja. Za tu svrhu korišćen je sistem za dozimetriju s dve jonizacione
komore, dizajniran specijalno za monitoring snopa laminarne forme, koji garantuje
maksimalnu osetljivost u energetskom intervalu predviđenom za mamografsku
pretragu s sinhrotronskim zračenjem (15 – 22 keV).
Za eksperimentalnu proveru matematičkog algoritma za procenu srednje
glandularne doze, realizovanu sa LiF TLD dozimetarima (GR – 200) i
mamografskim fantomima (eng. Mammography Phototimer Consistency Testing
Slabs - MPCTS), kao parametar valutacije analitičke metode korišćena je relativna
procentualna razlika između procenjene («analitičke») i izmerene (TLD) doze.
Još jedna eksperimentalna provera analitičke metode realizovana je sa
različitim mamografskim fantomima (CD - Contrast Detail Mammography Phantom
i "Rachel" - The Anthropomorphic Breast Phantom) kao i uzorcima tkiva dojke
dobijenim nakon parcijalne i totalne mastektomije. U ovoj valutaciji, «analitičke»
doze su upoređene sa odgovarajućim vrednostima istih izračunatih primenom
koeficijenata normalizovane glandularne doze za mamografiju sa
nekonvencionalnim snopom zračenja.
Rezultati. Uzimajući u obzir analizirani uzorak od 88 mamografske
pretrage, srednje vrednosti kerme na površini kože pacijenta iznosile su 0,38 ± 0,34
mGy i 2,19 ± 0,75 mGy, tokom faze preekspozicije i faze akvizicije snimka,
respektivno. Iako rezultati pokazuju njen blagi rast sa debljinom, ovaj trend je
mnogo umereniji u odnosu na isti u konvencionalnoj mamografiji; uzimajući u obzir
njenu standardnu devijaciju, kerma na površini kože pacijenta tokom akvizicije
sinhrotronskog mamografa može se smatrati skoro konstantnom.
Procena srednje glandularne doze u PhC sinhrotronskoj mamografiji
pacijenata urađena je za standardnu dojku glandularne gustine 50 % («standardna»
doza) i za procenjenu glandularnost dojke; obe procene se odnose na izmerenu
debljinu komprimovanog organa i sabiraju dozne doprinose iz dveju faza
mamografske pretrage. Uzimajući u obzir ukupan analizirani uzorak, njena srednja
vrednost je iznosila 0,86 ± 0,26 mGy za standardnu dojku, odnosno 0,82 ± 0,26
mGy za procenjenu glandularnost dojke.
Eksperimentalna provera analitičke metode za procenu MGD u
sinhrotronskoj mamografiji ukazala je na niže vrednosti ovako izračunatih doza u
odnosu na odgovarajuće vrednosti dobijene primenom koeficijenata normalizovane
glandularne doze za mamografiju sa nekonvencionalnim snopom zračenja.
Simulacijom sinhrotronske mamografske pretrage dojke (glandularna
gustina i debljina od 100 % i 4,5 cm, respektivno), potvrđeno je izuzetno slaganje
dozne procene dobijene primenom koeficijenate normalizovane glandularne doze za
mamografiju sa nekonvencionalnim snopom zračenja i analitičke procene
(«analitične» doze) urađene s atenuacionim koeficijentima za fotoefekat (prosečno
odstupanje doznih procena ovih metoda iznosilo je 4 %); ovo ukazuje da se u
sinhrotronskoj mamografiji dozni doprinos rasejanih fotona ne može zanemariv.
Odstupanja analitičke procene za ukupan atenuacioni koeficijent od doza
dobijenih primenom koeficijenata normalizovane glandularne doze za mamografiju
sa nekonvencionalnim snopom zračenja (od 26 do 36 % za energetski interval od 16
do 22 keV) iskorišćeno je za aproksimativnu korekciju «analitičkih» doza na
prisustvo rasejanih fotona. Ova korekcija primenjena na analitičke procene za
ukupni atenuacioni koeficijent dobijene u eksperimenta sa mamografskim
fantomima, pokazala je da merna nesigurnost ove dozne procene (od 7 do 23 %)
ostaje u okviru intervala definisanog evropskim standardima za konvencionalnu
mamografiju.
Zaključak . Na osnovu komparativne analize doza i dozimetrijskih
parametara iz konvencionalnih i sinhrotronskih mamografija zaključuje se da:
- Sinhrotronskom metodom se ostvaruje «ušteda» kerme na površini
kože pacijenta; njena srednja vrednost u konvencionalnoj mamografiji veća je od
iste u sinhrotronskoj mamografiji za čak 151 %.
- Zahvaljujući monohromatskoj prirodi snopa, u sinhrotronskoj
pretrazi uspostavljen je kompromis između kvaliteta snimka i predate doze; za
razliku od distribucije «standardnih» doza u konvencionalnoj mamografiji, koja
pokazuje rastući trend sa debljinom dojke, ista u sinhrotronskoj mamografiji
praktično je konstantna sa ovim parametrom. Prosečna ušteda u MGD tokom
mamografskih pretraga sa sinhrotronskim zračenjem procenjuje se na 34 % i 32 %,
za standardnu i procenjenu glandularnost dojke, respektivno. Ovo, zajedno sa PhC
efektom, razlog je što se za niže primenjene doze sinhrotronskom metodom
proizvode snimci boljeg kvaliteta u odnosu na konvencionalnu mamografiju.
Interpretacija podataka eksperimentalne provere analitičke metode za
procenu doze u sinhrotronskoj mamografiji dala je ohrabrujuće rezultate. Dalji rad
na njenom poboljšanju, koji bi imao za cilj smanjenje merne nesigurnosti, mogao bi
se orijentisati na više novoa:
- Razumevanje naglašene razlike u procenjenim dozama koje su
dobijene za ukupni i atenuacioni koeficijent za fotoefekat, s posebnim akcentom na
iste u niskoenergetskom području, gde je doprinos Compton – ovog rasejanja
zanemarljiv i
- Preciznu procenu atenuacionih koeficijenata strukturnih komponenti
tkiva dojke, zbog njihovog fundamentalnog značaja za dozimetriju.
Title: Dose estimation in clinical phase - contrast mammography with
synchrotron radiation
Aim. The unique properties of synchrotron radiation (SR) make it a
particularly interesting for mammography. Its wide energy spectrum and high
photon flux allow selection of highly intense monochromatic beam; the use of the
optimal energy for the considered examination establishes a better balance in the
relationship between delivered radiation dose and image quality. Thanks to the
laminar geometry of the beam, the contribution of scattered radiation is reduced,
which brings an additional radiation dose reduction. The high degree of coherence
of the source allows the application of phase sensitive methods (Phase Contrast
(PhC) and Diffraction Enhanced Imaging), which give a futher improvement on the
visibility of very low contrast details. These imaging techniques overcame the major
limitation of conventional mammography – image contrast dependance on
differences in the absorption properties of s...tructural components of the breast; this
is particulary relevant in mammography of relatively large objects having an x-ray
absorption coefficient very close to normal breast tissue (low contrast masses).
The researches presented in this doctoral dissertation focus on two
interrelated sets of objectives:
The assessment of radiation risk caused by x-ray exposure during
PhC synchrotron mammography
Validation of the effectiveness of a PhC synchrotron mammography
(in terms of dosimetric parameters) compared to conventional mammography.
Materials and methods. The PhC SR mammograhy was performed by
simultaneouly scanning the patient's breast and detector through the monochromatic
laminar beam. Optimized exposure entailed exam parameters (beam energy and
scan velocity) setting on the base of the breast glandularity and thickness. It took
place in two phases: the first phase («pre-exposure») which was aimed at the
examination parameters definition and the seconde phase («scan») in which the
image acquisition was carried out.
The estimate of mean glandular dose (MGD) was based on use of the
normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in
mammography, which establish a relationship between the Entrance Surface Air
Kerma (ESAK) and MGD. These coefficients take into account the individual
characteristics of the patient's breast (thickness and composition) and quality of xray
beam. For this purpose, an ad-hoc dosimeter system was constructed, consisting
of two ionization chambers, designed specifically for monitoring of laminar shaped
beam, guaranteeing maximum sensitivity in the energy range specified for
mammography with synchrotron radiation (15-22 keV).
The experimental verification of the mathematical algorithm for the mean
glandular dose calculation, realized with LiF TLD dosimeters (GR - 200) and
mammography phantoms (Mammography Phototimer Consistency Testing Slabs -
MPCTS), uses the relative percentage difference between the estimated
(«analytical») and measured (TLD) dose as the validation parameter.
Another experimental verification of the analytical method was performed
with several mammography phantoms (CD - Contrast Detail Mammography
Phantom and "Rachel" Anthropomorphic Breast Phantom) and breast tissue
samples, obtained after partial and total mastectomy. In these experiments,
«analytical» doses were compared with the corresponding values calculated using
the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in
mammography.
Results . Taking into account the analyzed sample of 88 mammographyc
examinations, the mean ESAK value was 0.38 ± 0.34 mGy and 2.19 ± 0.75 mGy,
during pre - exposure and image acquisition phase, respectively. Although it
increases slightly with a breast thickness, this trend is much more moderate
compared to the same in clinical practice with conventional unit; taking into account
its standard deviation, the ESAK in SR PhC mammography can be considered
almost constant.
The evaluation of the patient mean glandular dose in SR PhC mammography
has been performed for a standard breast composition, i.e. 50% adipose tissue and
50% glandular tissue by mass («standard» dose), and a estimated breast
composition; both doses were calculated for the thickness of the compressed breast
and take into account dose contributions from the two phases of SR PhC
mammographic examination. Taking into account the total analyzed sample, the
mean MGD value was 0.86 ± 0.26 mGy for the standard breast composition and
0.82 ± 0.26 mGy for the estimated breast composition.
The experimental verification of the analytical method for the mean
glandular dose estimation shows a lower values of thus calculated doses compared
to the corresponding values determined using the normalized glandular dose
coefficients for unconventional x-ray spectra in mammography.
Simulation of SR PhC mammography exam with a 4,5 cm thick, 100 %
glandular, breast confirmed very good consistency between a doses determined
using the normalized glandular dose coefficients for unconventional x-ray spectra in
mammography and «analytical» doses calculated with photoelectric attenuation
coefficient (average deviation between doses estimated by these two methods was 4
%); this implies that the dose contribution by scattered photon in SR PhC
mammography can not be neglected.
Deviation between «analytical» doses calculated with total attenuation
coefficient and doses determined using the normalized glandular dose coefficients
for unconventional x-ray spectra in mammography (from 26 to 36 %, in the energy
ragne from 16 to 22 keV) was used for correction of «analytical» doses by the
presence of scattered photons. This correction, applied to «analytical» doses
(calculated with total attenuation coefficient) delevered in experiments with
mammography phantoms, showed that the dose measurement uncertainty (7 to 23
%) remains within range defined by the European guidelines for conventional
mammography.
Conclusions . In conclusion, the comparative analysis of dose values and
dose parameters in conventional mammographic examination and SR PhC
mammography show that:
- The PhC synchrotron based method leads to the ESAK saving;
average ESAK value in conventional mammography is even 151 % higher than in
SR PhC mammography
- Due to the possibility of selecting the most suitable beam energy, in
the SR - based mammography, a compromise has been established between image
quality and delivered dose; unlike the conventional mammography, in which the
«standard» dose distribution shows an increasing trend with the breast thickness, in
the SR PhC mammography it is nearly constant with the same parameters. The
average dose saving in mammography with SR is 34% and 32 %, for standard and
estimated breast composition, respectively. The PhC SR mammography method
reveals a prominent increase in image quality with respect to conventional
mammograms even at lower delivered dose.
The interpretation of experimental results, obtained from measurements on
verification of the analytical method for the dose assessment in SR mammography,
gave encouraging results. A further work on its improvement, aimed to reduce
measurement uncertainty, could be oriented toward:
- A better understanding of differences in the estimated doses obtained
for total and photoelectric attenuation coefficient, with a special emphasis on low
energy region, where the contribution of Compton - scattering is negligible, and
- Accurately verification of the attenuation coefficients of breast
tissues, because of their fundamental importance for mammography dosimetry.