Neuromehanička kontrola izvođenja submaksimalnih skokova
Neuromechanical control of submaximal jump performance
Докторанд
Mrdaković, Vladimir D.Ментор
Ilić, DuškoЧланови комисије
Stefanović, ĐorđeFilipović, Nenad
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Kako se većina skokova u trenažnim i takmičarskim uslovima izvodi
intenzitetom koji je manji od maksimalnog (submaksimalni), neophodno je utvrditi
koje su to neuromišićne i biomehaničke varijable koje učestvuju u kontroli izvođenja
skokova submaksimalnim intenzitetom. Uže definisan cilj istraživanja predstavlja
ispitivanje kako se na promenu intenziteta izvođenja i intenziteta opterećenja
vertikalnih sunožnih skokova prilagođavaju unapred programirane i fidbek aktivnosti
centralnog nervnog sistema, kao i određene biomehaničke varijable. Za potrebe
realizacije cilja istraživanja praćene su elektromiografske i biomehaničke varijable u
okviru dve eksperimentalne postavke. Prva eksperimentalna postavka (EKS-1)
sprovedena je sa petnaest ispitanika i odnosila se na ispitivanje kontrole izvođenja
submaksimalnih vertikalnih sunožnih skokova nakon doskoka sa platforme određene
visine (DJ skokovi). Druga eksperimentalna postavka (EKS-2) sprovedena je sa osam
ispitanika i bila je usmerena ka ispi...tivanju kontrole izvođenja submaksimalnih
vertikalnih skokova sa amortizacionom pripremom (CMJ skokovi). U okviru EKS-1
ispitanici su izvodili DJ skokove sa različitih visina platforme (20, 40 i 60 cm) i na
različite visine odskoka (65, 80 i 95% od maksimalnog), dok su ispitanici u okviru
EKS-2 izvodili CMJ skokove na različite visine odskoka (65, 80 i 95% od
maksimalnog). Najbitniji rezultati i zaključci ove studije ukazuju na sledeće: (1)
mehanizmi unapred programirane aktivnosti nemaju značajan uticaj na doziranje visine
odskoka; (2) povećanje visine odskoka značajno utiče na povećanje aktivacije većine
mišića donjih ekstremiteta tek u fazi otiskivanja od podloge, što ukazuje da mehanizmi
reprogramiranja i fidbek kontrole imaju značajan uticaj na doziranje visine odskoka; (3)
povećanje visine platforme je dominantan faktor koji utiče na povećanje aktivacije
većine mišića donjih ekstremiteta tokom svih praćenih faza, gde je za fazu preaktivacije
i fazu u kojoj se javlja prvi mišićni odgovor nakon kontakta sa podlogom nevažno
kojim se intenzitetom izvodi odskok, već je isključivo bitno sa koje visine platforme se
izvodi doskok; (4) ekstenzioni momenat u zglobu kuka je najvažnija biomehanička
varijabla koja doprinosi uvećanju visine odskoka kod DJ i CMJ skoka.
intensity than the maximal one (submaximal intensity), it is necessary to
determine what neuro-muscular and biomechanical variables are involved in the control
of submaximal jumps. The purpose of this study is to investigate how preprogrammed
and feedback activities, as well as certain biomechanical variables, adapt to the
different jump performance and jump intensity. Two electromyographical and
biomechanical variables were followed in two experimental setups. The first one (EKS-
1) was performed on fifteen subjects and it explored the control of submaximal drop
jumps (DJ). The second one (EKS-2) was performed on eight subjects exploring the
control of submaximal counter movement jumps (CMJ). During EKS-1, the subjects
performed drop jumps from the different drop heights (20, 40, 60cm) to different jump
heights (65, 80 and 95% of maximal jump height), while in EKS-2, the subjects
performed CMJ jumps to different jump heights (65, 80 and 95% of maximal one). The
most important results ...and conclusions of this study are the following: (1) The
mechanisms of the preprogrammed activity do not significantly influence the jump
height; (2) The increase in the jump height significantly affects increase in activation of
the majority of lower extremity muscles, but not before the push of phase, which
indicates that mechanisms of reprogramming and feedback control affect significantly
the jump height; (3) The increase in the drop height is the dominant factor which
increases EMG activity of majority of lower extremity muscles during all the phases
that were followed; where the jump height have no effects on the phase of preactivation
and the phase in which the first muscle response upon landing is detected, while the
drop height is the only factor which affects the muscle activity during these phases; (4)
Hip joint moment is the most important biomechanical variable that contributes to the
increase in the jump height during DJ and CMJ.
Факултет:
Универзитет у Београду, Факултет спорта и физичког васпитањаДатум одбране:
13-06-2014Пројекти:
- Примена биомедицинског инжењеринга у претклиничкој и клиничкој пракси (RS-MESTD-Integrated and Interdisciplinary Research (IIR or III)-41007)