Određivanje biomarkera gubitka alveolarne kosti kod pacijenata sa peri-implantitisom
Determination of alveolar bone loss biomarkers related to peri-implantitis
Author
Rakić, Mia M.Mentor
Leković, VojislavCommittee members
Aleksić, Zoran
Janković, Saša
Marković, Aleksa

Jovanović, Tanja
Metadata
Show full item recordAbstract
Peri-implantitis predstavlja inflamatorni proces koji se karakteriše gubitkom potporne
kosti opterećenog oralnog implantata. Osnovna patološka karakteristika peri-implantitisa je
gubitak potporne kosti implantata u funkciji. Ovaj proces je zasnovan na inflamatornoj
osteoklastogenezi koja ujedno predstavlja centralni patološki proces peri-implantitisa.
Inflamatorna osteoklastogeneza predstavlja proces sazrevanja pre-osteoklasta i pojačavanje
aktivnosti zrelih osteoklasta pod uticajem kritičnih koncentracija pro-inflamatornih
medijatora. Kliničke karakteristike peri-implantitisa nisu strogo definisane i variraju iz
prostog razloga jer dubina peri-implantnog sulkusa značajno varira s'toga dubina džepa
predstavlja individualnu determinantu. Istovremeno, proces gubitka marginalne kosti
predstavlja fiziološku pojavu koja je najintezivnija u prvoj godini opterećenja, i istraživanja su
pokazala da iznosi -0.78mm mezijalno i -0.85mm distalno, a zatim se kontinurano odvija i na
godišnjem nivou i...znosi oko 0.2mm. Pomenuta vrednost iznosi prosečnu vrednost ali ona
takođe individualno varira i uslovljena je tipom implantata, dizajnom abatmenta i mnogim
drugim faktorima. Iz tog razloga se relativni nivo pripojnog epitela (rCAL) kao ni radiološki
evidentan gubitak kosti ne mogu usvojiti kao apsolutni indikatori patološkog gubitka kosti. U
dijagnostici stanja peri-implantnih tkiva koristi se nekoliko tipova metoda i najčešće u
kombinaciji radi što potpunijeg postavljanja dijagnoze. Dijagnostičke metode uključuju:
određivanje kliničkih parametara, radiološke analize, mikrobiološke analize i kvalitativne i
kvantitativne analize peri-implantnte krevikularne tečnosti (PICF). Analiza PICF predstavlja
jednu od najatraktivnijih metoda u savremenoj implantologiji, pri čemu je njena najveća
vrednost u tome što daje direktne informacije o stanju peri-implantinh tkiva i zasnovano na
tome poseduje mogućnost da pokaže rane znake oboljenja peri-implantnih tkiva u fazi gde su
tkivne promene reverzibilne. Ovo ograničenje kliničkih metoda rezultira u propuštanju
vremena od momenta pojave bolesti koje proporcijonalno umanjuje uspeh terapije, a često i u
izboru neadekvatnog terapijskog plana. Zasnovano na tome, metoda merenja specifičnih
biomarkera u uzorku PICF nadomešćuje ograničenja konvencionalnih kliničkih dijagnostičkih
metoda koje daju informacije u stadijumu razvijene bolesti. Brojne studije se sprovode u cilju
identifikacije biomolekula koji pouzdano reflektuje stanje peri-implantnih tkiva, ali kako je
patologija lokalnog meatbolizma kompleksna, a metoda evaluacije visoko-osetljiva, standardizacija ove metode je još uvek u toku...
Peri-implantitis is inflammatory process characterized by supporting bone loss
of loaded oral implants. The pathognomonic characteristic of peri-implantitis is supporting
bone loss of the loaded implant. This process is based on inflammatory osteoclastogenesis
which simultaneously represent the central pathologic process of the disorder. Inflammatory
osteoclastogenesis implies maturation of pre-osteoclasts and enhancement of the activity of
maturated osteoclasts which are induced by achieving of the critical concentrations of proinflammatory
mediators. Clinical characteristics of the peri-implantitis are still not strictly
defined and they vary because in the physiological conditions the values of clinical
parameters varies among individuals, for example peri-implant sulcus depth represents the
individual determinant which could be from 0.5mm to 4mm as well. Simultaneously, the
marginal bone loss is the physiological characteristic around implants in function, which is
the most intensi...ve in the first year of loading represented by the -0.78mm in the mesial sites
and -0.85mm at the distal sites, and after that the process is constant and bone loss at the year
level is approximately 0.2mm. The mentioned value is the average values that individually
vary and it depends of the implant type, abutments and numerous other factors. From that
reason the relative clinical attachment level (rCAL), nether radiological proof of bone loss
could be accepted as the absolute indicators of the pathological bone loss. In the peri-implant
diagnostics the most frequently are used the few different diagnostic procedures in the
combination to give the complete diagnostic view. These diagnostic methods include:
evaluation of clinical parameters, radiological analyses, microbiological analyses and
quantitative and qualitative analyses of PICF. The PICF analysis is one of the most attractive
methods in current implantology, where the one of the most precious values is providing of
the direct information on peri-implant tissues d based on that providing information on early
disease onset in the phase of reversible damage. This limitation of clinical methods results in
time loss proportionally decreasing treatment success, and frequently resulting in
inappropriate treatment planning. Based on that, evaluation of biomarkers in PICF sample
compensates limitations of conventional diagnostic procedures without capability to provide
accurate information on early disease. Numerous studies have been conducted to identify the
biomolecules accurately reflecting peri-implant tissue condition, but since the pathology of
local metabolism is complex, the method for evaluation is still under standardization...