Korelacija između genotipa i fenotipa bolesnika sa hiperfenilalaninemijom na teritoriji Srbije
Genotype-phenotype corelation in Serbian patients with hyperphenylalaninemia
Author
Đorđević, MajaMentor
Novaković, Ivana
Committee members
Đurić, MilenaPavlović, Sonja
Janković, Borisav
Metadata
Show full item recordAbstract
Cilj rada: Ispitivana je korelacija genotipa i fenotipa bolesnika sa hiperfenilalninemijom.
Utvrðena je incidencija hiperfenilalninemije u našoj populaciji. Prikazana je učestalost
najčešćih mutacija u PAH genu i njihov uticaj na fenotip. Posebna pažnja je poklonjena
ispitivanju metaboličkog i kliničkog fenotipa najčešće mutacije u našoj populaciji. Izneti su
zaključci praćenja metaboličke kontrole kod naših bolesnika.
Materijal i metode: Za ispitivanje incidencije hiperfenilalaninemije korišćeni su rezultati
Republičkog zavoda za statistiku. Korišćena je medicinska dokumentacija Instituta za
zdravstvenu zaštitu majke i deteta i rezultati Instituta za molekularnu genetiku i genetičko
inženjerstvo. Biohemijske analize raðene su Guthrievim testom, Enzimskom metodom i
Aminoanalizatorom. Za analizu dobijenih rezultata korišće su deskriptivne i analitičke
statističke metode.
Rezultati: Incidencija hiperfenilalninemije na našim prostorima iznosi 1: 15 130. Najveći broj
bolesnika (62%) ima kl...asičnu fenilketonuriju. Najčešće mutacije PAH gena u našoj populaciji
su: p.L48S, p.R4OW, p.P281L, p.E3906 i p.1306V, i javljaju se u 2/3 svih bolesnika.
Interesantno je da je naša najčešća mutacija L48S prisutna kod 31% obolelih, što do sada nije
zabaleženo ni u jednoj populaciji. Homozigoti i funkcionalni hemizigoti za L48S mutaciju se
mogu javiti kod svih kategorija hiperfenillaninemije (blaga hiperfenilalaninemija, srednje
teška fenilketonurija i klasična fenilketonurija). Pokazali smo i da tip mutacije nije značajan
za konačan IQ bolesnika sa hiperfenilalaninemijom, već kontinuirano održavanje
koncentracije fenilalnina u krvi u dozvoljenim granicama.
Zaključak: Naša zemlja pripada grupi sa srednjom incidencijom hiperfenilalaninemija u
svetu. S obzirom da naša najčešća mutacija pripada grupi mutacija sa rezidualnom
enzimskom aktivnosti, koja izgleda zavisi od brojnih faktora, tolerancija fenilalanina je
najbolji način za kategorizaciju ovih bolesnika. Odluka oko primene terapije i dalje treba da
se zasniva na koncentraciji fenilalnina u krvi, a ne na osnovu mutacije u PAH genu. Na
osnovu analize genotipa, preko 50% naših bolesnika su kandidati za BH4 terapiju.
Goal: Correlation between genotype and phenotype was tested in patients with
hyperphenylalaninemia. Incidence of hyperphenylalaninemia in our population was
calculated. Frequency of most common mutations in PAH gene was presented, along with it's
impact on phenotype. Special focus was put directed on exploration of metabolic and clinical
phenotype of the most prevalent mutation in our population. Conclusions derived from
metabolic follow-up of our patients were presented as well.
Matherials and methods: To determine incidence of hyperphenylalaninemia, data from
Statistical Office of the Republic of Serbia. Medical documentation of Mother and Child
Health Care Institute for used along with genetic findings of Institute for Molecular Genetics
and Genetical Engineering. Biochemical analysis were performed using Guthrie test, Enzyme
assay and Aminoacid analyser. Statistical analysis included both descriptive and analytical
methods. Results: Incidence of hyperphenylalaninemia in our populat...ion was estimated at 1:
15 130. Majority of patients (62%) have classic phenylketonuria. Most common mutations in
PAH gene in Serbia are: p.L48S, p.R4OW, p.P281L, p.E3906 i p.1306V, found in 2/3 of all
patients. Interesting finding refers to L48S being the most prevalent mutation (found in 31%),
which is unparalleled finding worldwide. Homozygous and functionaly hemizigous L48S
carriers are found among all types of hyperphenylalaninemia (mild hyperphenylalaninemia,
moderate hyperphenylalaninemia and classic phenylketonuria). It was also shown in these
results that mutation type is not a valuable predictor for final IQ status of patients with
hyperphenylalaninemia; on the other hand, metabolic control of disease was found as
significant factor of final outcome.
Conclusion: Our country can be considered as having an average incidence of
hyperphenylaninemia. Considering the fact that most common mutation in Serbia relates to
residual enzyme activity (determined by multitude of factors), tolerance of phenylalanine is
the best way to classify severity of the disease. Thus, decision over treatment should be based
on phenylalanine blood concentrations, and not on PAH gene mutation. According to
genotype profiling, more than 50% of our patients could be candidates for
tetrahydrobiopterine (BH4) treatment.