Уговор о ексклузивној дистрибуцији у праву Европске уније и Републике Србије
Ugovor o ekskluzivnoj distribuciji u pravu Evropske unije i Republike Srbije
Attribution-NonCommercial-NoDerivs
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Модерно друштво се у оквиру свог пословања, како на међународном, тако и на националном плану, суочава са пословном експанзијом и ширењем на тржишту, а такође и са проблемом хиперпродукције и све већом конкуренцијом. Све ово намеће произвођачима одређене робе да детаљно истраже начин на који могу да освоје нова тржишта, односно да прошире свој удео на тржиштима на којима су већ присутни. Стално растућа потражња за бројном робом и услугама, као и широка понуда истих, тачније њихова велика количина и разноврсност, форсира произвођаче да формирају тзв. дистрибутивни ланац уз помоћ којег могу што брже, ефикасније и успешније да пласирају и продају своју робу у што већем обиму. У пословној пракси je уочљиво да је директна продаја робе ретко заступљена, што значи да су привредни субјекти на тржишту, који послују на различитим нивоима производње или дистрибуције, често део сложеног дистрибутивног ланца, помоћу ког роба најбрже и најлакше стиже од произвођача до крајњег потрошача. Овај дистриб...утивни ланац се формира помоћу уговора о дистрибуцији, који могу да се поделе на уговор о ексклузивној дистрибуцији, уговор о неексклузивној дистрибуцији, уговор о селективној дистрибуцији и уговор о искључивој куповини. Уговор о ексклузивној дистрибуцији, као посебна врста уговора о дистрибуцији, јесте оквирни, неименовани уговор, са трајном облигацијом, који је настао у пословној пракси и који у себи садржи одређене елементе искључивости, те на тај начин ограничава конкуренцију. Стога, веома је важно да се овај уговор усклади са одговарајућим одредбама права конкуренције. Имајући у виду да је уговор о ексклузивној дистрибуцији и даље у фази уобличавања, односно како ни на међународном, нити на нивоу Европске уније, не постоји унификацијски акт који би га уредио, те га ни већина европских и светских држава, па тако ни Република Србија, у својим правним системима не регулишу путем посебних закона, отуда се појавила потреба за овим истраживањем. Оно што је од посебног значаја јесте да се на овај уговор примењују општа правила облигационог права и аутономни извори права, који уједначавају пословну праксу, али ни наведени извори не пружају јасне и прецизне одредбе специфичне за ову врсту уговора. Истраживање је засновано на домаћој и страној литератури, као и на домаћим и страним изворима права, који су коришћени у складу са усвојеним ставовима и нормама правне науке и теорије права. Детаљно је анализиран уговор о ексклузивној дистрибуцији, и то кроз његов појам, настанак, историјски развој, изворе права, карактеристике и правну природу, разграничење у односу на друге врсте уговора и посебно у односу на друге врсте уговора о дистрибуцији, битне елементе, начин закључивања, обавезе и права уговорних страна, престанак уговора, одговорност уговорних страна и посебно кроз уговор о ексклузивној дистрибуцији са аспекта права конкуренције. Такође, овај уговор је анализиран и на основу судске праксе и праксе регулаторних тела за заштиту конкуренције, са критичким аспектом и упоредном анализом.
Moderno društvo se u okviru svog poslovanja, kako na međunarodnom, tako i na nacionalnom planu, suočava sa poslovnom ekspanzijom i širenjem na tržištu, a takođe i sa problemom hiperprodukcije i sve većom konkurencijom. Sve ovo nameće proizvođačima određene robe da detaljno istraže način na koji mogu da osvoje nova tržišta, odnosno da prošire svoj udeo na tržištima na kojima su već prisutni. Stalno rastuća potražnja za brojnom robom i uslugama, kao i široka ponuda istih, tačnije njihova velika količina i raznovrsnost, forsira proizvođače da formiraju tzv. distributivni lanac uz pomoć kojeg mogu što brže, efikasnije i uspešnije da plasiraju i prodaju svoju robu u što većem obimu. U poslovnoj praksi je uočljivo da je direktna prodaja robe retko zastupljena, što znači da su privredni subjekti na tržištu, koji posluju na različitim nivoima proizvodnje ili distribucije, često deo složenog distributivnog lanca, pomoću kog roba najbrže i najlakše stiže od proizvođača do krajnjeg potrošača. Ova...j distributivni lanac se formira pomoću ugovora o distribuciji, koji mogu da se podele na ugovor o ekskluzivnoj distribuciji, ugovor o neekskluzivnoj distribuciji, ugovor o selektivnoj distribuciji i ugovor o isključivoj kupovini. Ugovor o ekskluzivnoj distribuciji, kao posebna vrsta ugovora o distribuciji, jeste okvirni, neimenovani ugovor, sa trajnom obligacijom, koji je nastao u poslovnoj praksi i koji u sebi sadrži određene elemente isključivosti, te na taj način ograničava konkurenciju. Stoga, veoma je važno da se ovaj ugovor uskladi sa odgovarajućim odredbama prava konkurencije. Imajući u vidu da je ugovor o ekskluzivnoj distribuciji i dalje u fazi uobličavanja, odnosno kako ni na međunarodnom, niti na nivou Evropske unije, ne postoji unifikacijski akt koji bi ga uredio, te ga ni većina evropskih i svetskih država, pa tako ni Republika Srbija, u svojim pravnim sistemima ne regulišu putem posebnih zakona, otuda se pojavila potreba za ovim istraživanjem. Ono što je od posebnog značaja jeste da se na ovaj ugovor primenjuju opšta pravila obligacionog prava i autonomni izvori prava, koji ujednačavaju poslovnu praksu, ali ni navedeni izvori ne pružaju jasne i precizne odredbe specifične za ovu vrstu ugovora. Istraživanje je zasnovano na domaćoj i stranoj literaturi, kao i na domaćim i stranim izvorima prava, koji su korišćeni u skladu sa usvojenim stavovima i normama pravne nauke i teorije prava. Detaljno je analiziran ugovor o ekskluzivnoj distribuciji, i to kroz njegov pojam, nastanak, istorijski razvoj, izvore prava, karakteristike i pravnu prirodu, razgraničenje u odnosu na druge vrste ugovora i posebno u odnosu na druge vrste ugovora o distribuciji, bitne elemente, način zaključivanja, obaveze i prava ugovornih strana, prestanak ugovora, odgovornost ugovornih strana i posebno kroz ugovor o ekskluzivnoj distribuciji sa aspekta prava konkurencije. Takođe, ovaj ugovor je analiziran i na osnovu sudske prakse i prakse regulatornih tela za zaštitu konkurencije, sa kritičkim aspektom i uporednom analizom.
Modern society, in the context of its operations, both on an international and national level, is confronted with business expansion and market spread, as well as with the problem of overproduction and increasing competition. All of this imposes on manufacturers of certain goods to thoroughly investigate the ways they can conquer new markets, i.e., to expand their share on the markets where they are already present. The constantly growing demand for numerous goods and services, as well as their wide supply, more precisely, their large quantity and diversity, forces manufacturers to form a so-called distribution chain with the help of which they can place and sell their goods in the largest possible volume more quickly, efficiently, and successfully. In business practice, it is noticeable that the direct sale of goods is rarely represented, which means that market economic entities, operating at different levels of production or distribution, are often part of a complex distribution cha...in, through which goods most quickly and easily reach from the manufacturer to the end consumer. This distribution chain is formed by distribution agreements, which can be divided into an exclusive distribution agreement, a nonexclusive distribution agreement, a selective distribution agreement, and an exclusive purchasing agreement. An exclusive distribution agreement, as a special type of distribution agreement, is a framework, unnamed contract, with a permanent obligation, which has arisen in business practice and which contains certain elements of exclusivity, thus limiting competition. Therefore, it is very important to harmonize this contract with the appropriate provisions of competition law. Considering that the exclusive distribution agreement is still in the shaping phase, and how neither at the international level nor at the level of the European Union, there is no unification act that would regulate it, and how most European and world states, including the Republic of Serbia, do not regulate it through special laws in their legal systems, hence the need for this research. What is of particular importance is that this contract is subject to the general rules of the law of obligations and autonomous sources of law, which standardize business practice, but even the aforementioned sources do not provide clear and precise provisions specific to this type of contract. The research is based on domestic and foreign literature, as well as on domestic and foreign sources of law, which were used in accordance with adopted attitudes and norms of legal science and legal theory. The exclusive distribution agreement is thoroughly analyzed, through its concept, origin, historical development, sources of law, characteristics and legal nature, demarcation in relation to other types of contracts and especially in relation to other types of distribution agreements, essential elements, the way of concluding, obligations and rights of contractual parties, termination of the contract, liability of contractual parties, and especially through the exclusive distribution agreement from the aspect of competition law. Also, this contract is analyzed based on court practice and the practice of regulatory bodies for competition protection, with a critical aspect and comparative analysis.