Sindrom sagorevanja na radu i mentalno zdravlje kod zdravstvenih radnika tokom pandemije COVID-19
Burnout syndrome and mental health among healthcare workers during the COVID-19 pandemic
Докторанд
Safiye, TeodoraМентор
Radmanović, BranimirЧланови комисије
Jovanović, MirjanaSimić Vukomanović, Ivana
Đorđević, Vladimir
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Uvod: Cilj ove disertacije bio je da kod zdravstvenih radnika ispitamo povezanost dimenzija
sindroma sagorevanja na radu sa važnim osobinama ličnosti, sociodemografskim
karakteristikama, uslovima rada, kao i uslovima života tokom pandemije COVID-19.
Metod: Uzorak je obuhvatio 406 ispitanika (Ž=267), 141 lekara i 265 medicinskih tehničara.
Korišćeni su instrumenti: Srpska verzija upitnika izgaranja na poslu, Kratka skala
subjektivnog blagostanja, Kratka skala rezilijentnosti, Upitnik za procenu refleksivne
funkcije, Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa, kao i poseban upitnik kreiran za potrebe
ovog istraživanja.
Rezultati: U odnosu na zdravstvene radnike koji su radili u redovnim kliničkim uslovima,
zdravstveni radnici koji su radili u COVID-19 zoni (N=203) imali su veći stepen izraženosti
emocionalne iscrpljenosti (t=2,78, p<0,01) i depersonalizacije (t=2,91, p<0,01). Model
regresije emocionalne iscrpljenosti objašnjava 52% njene varijanse. Emocionalnu iscrpljenost
naj...više povećavaju stres kao osobina ličnosti (ß=0,38, p<0,01), ženski pol (ß=0,30, p<0,01) i
nedovoljno odmora nakon posla (ß=0,24, p<0,01). Model regresije depersonalizacije
objašnjava 24% njene varijanse. Depersonalizaciju najviše povećava depresija kao osobina
ličnosti (ß=0,24, p<0,01). Model regresije lične efikasnosti objašnjava 31% varijanse, a
najvažniji prediktor je subjektivno blagostanje (ß=0,40, p<0,01).
Zaključak: Dimenzije sindroma sagorevanja na radu su u neposrednoj vezi sa subjektivnim
blagostanjem i osobinama koje ukazuju koliko su zdravstveni radnici skloni doživljavanju
stresa i depresije.
Introduction: The aim of this dissertation was to examine the relationship between
dimensions of burnout syndrome with important personality traits, sociodemographic
characteristics, working conditions, as well as living conditions among healthcare workers
during the COVID-19 pandemic.
Method: The sample included 406 respondents (female=267), 141 doctors and 265 medical
technicians. The instruments used were: Serbian version of the burnout questionnaire, Short
subjective well-being scale, Brief resilience scale, Reflective functioning questionnaire,
Depression, anxiety and stress scale, as well as a special questionnaire created for the purpose
of this research.
Results: Compared to healthcare workers who worked in regular clinical conditions,
healthcare workers who worked in the COVID-19 zone (N=203) had a higher degree of
emotional exhaustion (t=2.78, p<0.01) and depersonalization (t=2.91, p<0.01). The regression
model of emotional exhaustion explains 52% of its variance. E...motional exhaustion is
increased the most by stress as a personality trait (ß=0.38, p<0.01), female gender (ß=0.30,
p<0.01) and insufficient rest after work (ß=0.24, p <0.01). The depersonalization regression
model explains 24% of its variance. Depersonalization increases the most with depression as a
personality trait (ß=0.24, p<0.01). The regression model of personal accomplishment explains
31% of the variance, and the most important predictor is subjective well-being (ß=0.40,
p<0.01).
Conclusion: The dimensions of the burnout syndrome are directly related to subjective wellbeing and characteristics that indicate how prone healthcare workers are to experiencing stress
and depression.
Keywords: burnout syndrome, COVID-19, mental health, resilience, capacity for
mentalizing, healthcare workers, subjective well-being