Bihevioralnogenetičke osnove petofaktorskog modela ličnosti
Докторанд
Sadikovic, SelkaМентор
Smederevac, SnezanaЧланови комисије
Pajic, DejanVucinic, Natasa
Mitrović, Dušanka
Smederevac, Snezana
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Petofaktorski model ličnosti pretpostavlja da se osobine ličnosti mogu razumeti u terminima bazičnih pet domena: neuroticizma, ekstraverzije, otvorenosti ka iskustvu, prijatnosti i savesnosti. Pošto je razvoj ličnosti posledica složenih odnosa gena i sredine, osnovno teorijsko i istraživačko pitanje savremene bijevioralne genetike jeste na koji način geni i sredina oblikuju osobine. Osnovni ciljevi istraživanja bili su ispitivanje genskih i sredinskih faktora koji doprinose objašnjenju individualnih razlika na domenima i aspektima petofaktorskog modela ličnosti i veze između genotipova HTR1A, TPH2, BDNF, COMT, DRD2 i OXTR gena, njihovih epistatičkih efekata i dimenzija ličnosti petofaktorskog modela. U Studiji 1 učestvovala su 362 monozigotna i 210 dizigotna blizanaca iz Republike Srbije (M = 24,88; SD = 6,94). U Studiji 2 učestvovalo je 474 ispitanika iz Studije 1 (M = 24,48; SD = 7,58). Korišćeni instrumenti su revidirani NEO-PI-R inventar ličnosti (Costa & McCrae, 2019, adaptacija K...nežević et al., 2004), zigotnost procenjena iz DNK bukalnog brisa i pojedinačni nukleotidni polimorfizmi HTR1A (rs6295), TPH2 (rs4570625), BDNF (rs6265), COMT (rs4680), DRD2 (rs1800497) i OXTR (rs53576) gena. Rezultati Studije 1 ukazuju na to da osobine ličnosti petofaktorskog modela pokazuju značajne aditivne genske i nedeljene sredinske doprinose, kao i da neki aspekti unutar domena imaju jake zajedničke osnove, dok su neki drugi gotovo nezavisni. Studija 2 sugeriše da serotoninski, dopaminski, oksitocin i moždani neurotrofni faktor sistemi gena leže u osnovi kompleksnih ponašanja, sa potencijalno različitim efektima na pojedinačne osobine ličnosti. Uloga dopaminskog genskom sistema najznačajnija je za domen ekstraverzije, otvorenosti ka iskustvu i savesnosti, serotoninski sistem učestvuje u mehanizmima povezanim sa povlačenjem i ihnibicijom, ali ima potencijalno značajnu ulogu u obradi i pozitivnih i negativnih stimulusa, dok moždani neurotrofni faktor pokazuje ulogu u kognitivnoj eksploraciji i plasticitetu ostalih sistema. Teorijske i praktične implikacije dobijenih rezultata komentarisane su u radu.