Mogućnost održive proizvodnje kvinoјe i heljde na plodnom i umereno degradiranom poljoprivrednom zemljištu u Vojvodini
The possibility of sustainable production of quinoa and buckwheat crops on fertile and moderately degraded land in Vojvodina
Докторанд
Vijatov, TatjanaМентор
Dražić, GordanaЧланови комисије
Milovanović, JelenaIkanović, Jela
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
U trogodišnjem periodu, izvedeni su poljski ogledi i ispitan je efekat agroekoloških prilika južnog Banata i Srema na morfološko-produktivne odlike dveju alternativnih ratarskih kultura – kvinoje i heljde. Poljski ogledi su postavljeni na dva lokaliteta, odnosno, dva tipa zemljišta, koja su ujedno predstavljala i različite podloge u smislu očuvanosti zemljišta (plodna livadska crnica u Novoj Pazovi i umereno degradirana ritska crnica u Ilandži). Obavljena su laboratorijska ispitivanja agrohemijskih osobina zemljišta i praćeni su klimatski činioci od najvećeg uticaja na razviće i prinos useva. Nakon primene standardne tehnologije proizvodnje, na oba lokaliteta su proučavana variranja u visini jedinki, količini biomase i prinosa kvinoje i heljde, pod uticajem pedoloških uslova i klimatskih prilika na oglednim lokalitetima. Dobijeni rezultati su potvrdili pretpostavku da je uspešna i održiva proizvodnja kvinoje i heljde, kao biološki visokovredne hrane, moguća i u oblastima van njihovog p...rimarnog areala, u uslovima trenutno vladajućih klimatskih činilaca Vojvodine. Pored toga, potvrđeno je da se umereno degradirano zemljište može uspešno koristiti za održivu proizvodnju visokovredne hrane i bez prethodne primene agromeliorativnih mera, pri čemu prednost treba dati proizvodnji heljde koja je na zemljištu smanjenog kvaliteta bila uspešnija od proizvodnje kvinoje. Određenije, razlike u količini biomase i prinosa zrna heljde u različitim pedološkim uslovima su bile značajno manje od razlika u istim produktivnim osobinama kvinoje, dok je obrnuti slučaj kada je reč o visini jedinki kod ovih dveju vrsta. Ustanovljeno je da prinos i količina dobijene biomase kvinoje i heljde zavise od plodnosti zemljišta, u tom smislu da se usevi ovih dveju alternativnih ratarskih kultura proizvedeni na plodnom zemljištu odlikuju većim prinosom i biomasom od onih proizvedenih na delimično degradiranom zemljištu, što se odnosi i na visinu jedinki heljde, dok visina jedinki kvinoje ne zavisi od pedoloških uslova. Visina jedinki i količina dobijene biomase heljde i kvinoje zavise od uslova koji su vladali u određenoj vegetacijskoj sezoni, što se odnosi i na prinos heljde, dok to nije slučaj sa kvinojom. Plodnost zemljišta i uslovi u
vegetacijskoj sezoni utiču na prinos i biomasu heljde i kvinoje, i postoji statistički značajna interakcija ovih dvaju faktora na biomasu heljde i obe produktivne osobine kvinoje. Plodnost zemljišta i visina jedinki utiču na prinos kvinoje i sama plodnost zemljišta utiče na biomasu heljde i kvinoje, dok plodnost zemljišta i visina jedinki ne utiču na prinos heljde. U skladu sa navodima u literaturi, konstatovano je da prinos heljde najviše zavisi od količine padavina u početnim fenofazama razvoja, dok prinos kvinoje zavisi od fizičkih i hemijskih osobina zemljišta i drugih faktora sredine. Najzad, iako su prinos zrna i biomasa proučavanih alternativnih useva manji od prinosa i biomase konvencionalnih kultura, njihovo zrno je sličnog hemijskog sastava kao zrno prosolikih i pravih žita i sadrži veće procentalno učešće proteina, mineralnih soli i biljnih vlakana, dok im se nizak prinos zrna može kompenzovati višom prodajnom cenom. Rezultati istraživanja značajno doprinose poznavanju uslova u kojima je moguće ostvariti održivu proizvodnju heljde i kvinoje u Vojvodini, a njihov praktični značaj ogleda se u predlaganju mogućih rešenja za problem uspostavljanja održive proizvodnje visokovredne hrane, kao i zadovoljenje potrebe savremenog društva za ekološkim pristupom u snadbevanju hranom.