Profesionalni razvoj nastavnika srednjih škola u oblasti kritičke pismenosti na primeru Grčke

Abstract

Cilj ovog rada je beleţenje i prikazivanje stavova nastavnika jezika o pitanjima pismenosti i koliko obuka o ovim pitanjima doprinosi njihovom profesionalnom razvoju. Uzorak se sastojao od trista i trideset nastavnika jezika koji rade u srednjim školama u gradu Kozani. Polustrukturirani intervju korišćen je kao osnovno metodološko sredstvo za beleţenje stavova. Glavne teme intervjua su u vezi sa konceptualnom definicijom pismenosti, nastavnom praksom, evaluacijom nastave i obukom nastavnika o relevantnim pitanjima. Rezultati su pokazali da postoji konfuzija na samo slušanje reči "pismenost", ali je dublje objašnjenje doprinelo , u nekim slučajevima uspešno , u nekim ne , većem pojašnjenju termina. S druge strane i dalje postoji velika poteškoća u odvajanju kr itičke od drugih vrsta pismenosti . U vezi sa nastavnom praksom , nastavnici smatraju da koriste različite tekstove mimo školskog udţbenika kako bi se zadovoljili i postigli ciljeve nastave, naglašavajuć

i didaktičku i pedagošku vrednost IKT u nastavi jezika . Oni ističu svoj pozitivan stav prema novim oblicima evaluacije, izraţavajući istovremeno i rezervisanost. U apsolutnoj većini navode da postoji neophodnost obuke iz oblasti pismenosti za njihov profesionalni razvoj, budući da je ona uključena i u nastavni program Nove Škole. Konačno, kritički su analizirani odgovori nastavnika kako bi se pokazao stepen sigurnosti i razumela vrsta naučnog modaliteta koja preovladava u njihovim izjavama.