Uticaj imunoglobulina sa specifičnošću značajnom za antifosfolipidni sindrom na ekspresiju karakterističnih proteina i invazivnost ekstravilusnog trofoblasta čoveka in vitro
The effect of immunoglobulins with specificity significant for antiphospholipid syndrome on expression of characteristic proteins and invasiveness of human extravillous trophoblast in vitro
Author
Kovačević, Tamara M.Mentor
Vićovac-Panić, LjiljanaCommittee members
Kataranovski, Milena
Radojčić, Ljiljana
Živković, Irena
Metadata
Show full item recordAbstract
Antifosfolipidni sindrom (APS) je autoimunsko oboljenje koje klinički
karakteriše ponavljana pojava tromboze i/ili poremećaji u trudnoći, a serološki prisustvo
antifosfolipidnih antitela (aPL). Prisustvo aPL predstavlja najčešći stečeni faktor rizika
za gubitak trudnoće i komplikacije u trudnoći. Smatra se da je glavni antigen u APS β2-
glikoprotein I (β2GPI), evolutivno konzerviran protein, koji je po sekvenci i
konformaciji sličan velikom broju proteina mikrobskog porekla. Do nedavno se
smatralo da su tromboza i inflamacija u placenti najznačajniji mehanizmi kojima aPL
ostvaruju patološki uticaj na tok i ishod trudnoće, ali novija saznanja ukazuju da aPL
antitela direktno utiču na proces placentacije.
U ovom radu je ispitivan uticaj imunoglobulina sa specifičnošću značajnom za
antifosfolipidni sindrom na ekstravilusni trofoblast čoveka in vitro. Studija je obuhvatila
ispitivanje efekata poliklonskih aPL koja su prečišćena iz seruma pacijenata sa APS i
monoklonskog antitela 26 (MAb 26...) prema tetanus toksoidu, koje poseduje i
specifičnost prema β2GPI. Time je omogućeno bolje razumevanje uloge heterogene
populacije aPL koja je prisutna u serumu pacijenata, kao i antitela jasno definisane
specifičnosti prema β2GPI u procesima koji dovode do defektne placentacije.
Ispitivanjem in vitro uticaja imunoglobulina sa specifičnošću značajnom za APS
na invazivnost ekstravilusnog trofoblasta čoveka, testom ćelijske invazije u Matrigel,
pokazano je da aPL+ IgG i MAb 26 smanjuju invazivnost trofoblasta. Uočeni efekat
nije bio posledica smanjene vijabilnosti i proliferacije ćelija, niti povećane apoptoze.
Oba ispitivana antitela su uticala na ekspresiju karakterističnih proteina koji imaju ulogu
u ćelijskoj invazivnosti. Efekat aPL+ IgG na trofoblastnu invaziju je posredovan
inhibitornim delovanjem na matriksnu metaloproteinazu (MMP)-9, integrinske
subjedinice α1, α5 i β1 i sekretovani galektin-1, dok MAb 26 svoje efekte ostvaruje
inhibitornim delovanjem na MMP-2 i -9, α1 subjedinicu integrina i galektin-1.
Vezivanje aPL+ IgG i MAb 26 za ekstravilusnu trofoblastnu ćelijsku liniju
HTR-8/SVneo, kao i vezivanje MAb 26 za citotrofoblast (CT) izolovan iz placente
prvog trimestra, je potvrđeno imunocitohemijskom analizom. Ispitivana antitela se
vezuju za ćelije trofoblasta i u odsustvu egzogenog β2GPI i drugih faktora prisutnih u
fetalnom telećem serumu, ukazujući na ekspresiju endogenog β2GPI ili još uvek nedefinisanog receptora koji bi mogao da direktno vezuje antitela...
Antiphospholipid antibody syndrome (APS) is an autoimmune multisystemic
disorder clinically characterized by recurrent thrombosis and pregnancy morbidity, and
presence of antiphospholipid antibodies (aPL) in sera of affected individuals. Presence
of aPL is the most common acquired risk factor for pregnancy loss and pregnancyrelated
complications. Main antigen in APS is β2-glycoprotein I
(β2GPI), an evolutionarily conserved protein, which shows similarity in sequence and
conformation with a number of microbial proteins. Until recently, thrombosis and
inflammation were thought to be the main aPL related mechanisms leading to
complications in pregnancy. More recent findings, however, indicate that aPL can exert
direct effects of on placentation.
This research was conducted to investigate the effects of immunoglobulins with
specificity significant for APS on human extravillous trophoblast in vitro. The study
included polyclonal aPL derived from APS patients (aPL+ IgG) and monoclonal
antibo...dy 26 (MAb 26) raised to tetanus toxoid with additional β2GPI specificity,
originating from conformational similarity between tetanus toxoid and β2GPI.
Effects of immunoglobulins with specificity important for APS on human
extravillous trophoblast invasion in vitro were investigated using Matrigel invasion
assay. The test showed that both aPL+ IgG and MAb 26 induce a decrease in
trophoblast invasiveness, which did not result from a change in cell viability,
proliferation, or apoptosis. Both antibodies, however, did affect the expression of
characteristic proteins that are known to act as mediators of cell invasion. The aPL+ IgG
induced decrease in trophoblast invasiveness was accompanied by reduction in matrix
metalloproteinase (MMP)-9, integrin subunits α1, α5 and β1, and in levels of secreted
galectin-1. Similarly, the inhibitory effect of MAb 26 on trophoblast invasion was
accompanied by a decrease in MMP-2 and -9, integrin subunit α1, and galectin-1
expression.
Immunocytochemistry revealed binding of both aPL+ IgG and MAb 26 to
extravillous trophoblast cells. The observed binding was persistent in the absence of
exogenous β2GPI and other factors derived from fetal calf serum used for cell culture.
That implies expression of endogenous β2GPI, or putative receptor(s) that can bind aPL directly...