Kulturološki, muzikološki i produkcijski odnosi konceptualizma i kazališne umjetničko-scenografske prakse

Abstract

Predmet proučavanja ove studije neraskidive su veze između tradicionalnog pristupa kazališnih umjetnosti i konceptualnih tendencija iniciranih na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Tijekom svojeg sada već dugog suživota, koji se s današnje distance može smireno analizirati, isprepletenost umjetničkih žanrova i stilova od prvog je trenutka bila uočljiva jer je, s koje god strane gledamo, neki vid promjene bio nužan. Bez obzira na glasnost, agresiju i manipulaciju publikom (često proglašavanom jednom od glavnih smetnji u razvoju muzike) koje je sa sobom nosila suvremena inicijativa, rezultat tog besmislenog povijesnog rivalstva kontinuirana je dominacija tradicionalnog pristupa kazališnim inscenacijama, koji je sada još oplemenjen i ojačan avangardnim strujanjima. Studija je podijeljena na tri segmenta: • uvodni dio, koji se bavi definiranjem problema i očekivanim rezultatom, • teorijski dio, u kojem se problematizira nastanak ideje i njezina primjena u različitim vidovima umjetnosti te • tri studije slučaja, koje se kroz moje osobno iskustvo i scenografsku i producentsku praksu referiraju na ranije postavljena teorijska promišljanja. Tijekom prikupljanja činjenica nisu konzultirana moguća postojeća istraživanja tog područja nego je sinteza, pretočena u sadržaj ovog rada, napravljena na temelju literature koja se bavi pojedinim područjem obrađenim u tekstu te mojega životnog iskustva i participiranja u različitim umjetničkim, ali i zanatsko-tehničkim područjima. Naime, u začecima profiliranja mojeg – na kraju ipak – kreativnog života, pružao sam očit, čak i simbolički teatralan otpor umjetničkoj sferi. Bježanje od obiteljskog, genskog materijala, koji je u času mojih životnih istraživanja na području ozbiljne muzičke umjetnosti ostavljao trag već više od stoljeća, odvelo me u područje stolarije, gradnje orgulja i violina te operativne fascinacije prema likovnim umjetnostima. Ciljevi, ideje i interesi koje sam odabrao bili su jako široko postavljeni, što se moglo lakonski podcrtati kao tipično „traženje“ i „svaštarenje“ u toj fazi čovjekova razvoja. Međutim, kako svako iskustvo nesumnjivo ostaje zapisano, krug se ipak zatvorio diplomom muzičke akademije i shodno tome zanimanjem u području kazališne umjetnosti. Kada gledam unatrag, ne bih promijenio nijedan dan jer su sva ta školovanja i praktična iskustva stvorila veliku bazu raznovrsnih vještina, podataka i sistema koji se međusobno prožimaju i koje prema potrebi izvlačim i kombiniram zavisno o vrsti projekta u kojem se trenutačno nalazim, bilo da je riječ o zanatskoj, producentskoj ili kreativnoj sferi, restauriranju violina ili orgulja, izradi knjiga ili oblikovanju scenografije.