Приказ основних података о дисертацији

Modaliteti sprečavanja koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki u poslovanju javnih preduzeća

dc.contributor.advisorJoksić, Ivan
dc.contributor.otherBingulac, Nenad
dc.contributor.otherKostić, Jelena
dc.contributor.otherJoksić, Ivan
dc.creatorКовачевић, Саша
dc.date.accessioned2022-05-25T18:52:18Z
dc.date.available2022-05-25T18:52:18Z
dc.date.issued2021-06-09
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/Disertacija161496631786265.pdf?controlNumber=(BISIS)117620&fileName=161496631786265.pdf&id=17575&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=117620&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/IzvestajKomisije161496633150467.pdf?controlNumber=(BISIS)117620&fileName=161496633150467.pdf&id=17576&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/19082
dc.description.abstractМодалитети, односно начини или облици у виду модуса, процедуре или технике спречавања коруптивних механизама у систему јавних набавки у јавним предузећима Републике Србије, као предмет овог научног рада су, последица детаљне и свеобухватне анализе злоупотреба у примени коруптивних механизама у систему јавних набавки Републике Србије. Модалитети, као нова решења, условно представљају изнуђен научни потез аутора којим жели да укаже на један од највећих проблема неодговорног и ненаменског трошења буџетских средстава, из разлога што наука мора у насталим околностима адекватно одговорити односно  реаговати. Морају се изнаћи модалитети, односно решења за овај проблем, из разлога што је простор за манипулацију у јавним набавкама у потпуности отворен, а кривично кажњавање се своди углавном на условне осуде, док прекршајно кажњавање у пракси скоро и да не даје резултате, a неки поступци заштите права пред надлежним државним органима трају годинама и не дају  коначно решење.Досадашње процене свих политичких структура на власти од 2000. године, да ће се у борби против корупције коначно обрачунати са злоупотребама у јавним набавкама,  као највећим узроком корупције у држави, те новим антикорупцијским решењима уштедети више стотина  милиона евра  на годишњем нивоу, узимaјући у обзир податак о просечној годишњој потрошњи од око три милијарде евра у Републици Србији, нису испуниле задата очекивања. Кривично дело Злоупотреба у вези са јавном набавком је уведено изменама и допунама Кривичног закона од 01.04.2013. године. Према подацима изнетим у средствима информисања, од стране Центра за истраживачко новинарство, од наведеног датума до почетка 2018. године, а према подацима основних и виших тужилаштава, покренуто је 175 кривичних поступака за наведено кривично дело, 86 кривичних пријава је одбачено, а 70 поступака су у току, док су у осталим случајевима подигнуте оптужнице или су са судовима постигнути споразуми о признању кривице, донето је свега шест пресуда и то, пет осуђујућих и једна ослобађајућа са, углавном, условним казнама. Истовремено, а према информацијама Телеграфа и BBC News, од марта 2019. године, у суседној држави Румунији, чланици Европске уније,  Дирекција, односно Агенција за борбу против корупције, на челу са Лауром Кодруцом Ковеши, од 2013. па до 2018. године,  процесуирала је и од стране суда је упућено на издржавање затворске казне, близу 600 корумпираних политичара, док је само у току једне извештајне године процесуирано и послато на суд преко 1000 лица, у вези са корупцијом. Структура процесуираних лица је углавном везана за политику и чине је министри, градоначелници и њихови заменици, директори државних компанија и водећи менаџери. Прецизније, послато је 68 високих функционера на суд, односно 14 актуелних или бивших министара владе Румуније и 53 посланика румунског парламента. До краја мандата 2018. године 37 политичара је осуђено, а остали поступци су у току. Стална упозорења  релевантних међународних фактора, као и алармантни подаци групе држава за борбу против корупције GRECO, као тела Савета Европе за спречавање корупције за 2018. годину, да Србија и даље у потпуности није испунила ниједну од тринаест препорука из 2015. године, које се односе на спречавање корупције међу посланицима, судијама и тужиоцима, до краја делује алармантно и веома збуњујуће, када су у питању практичне примене антикорупцијских закона у Републици Србији. Узимајући у обзир појам корупције, који подразумева незаконито коришћење друштвеног и државног положаја и моћи ради стицања сопствене користи, као и појаву коруптивних механизама, као нерегуларности и неправилности у примени одредаба Закона о јавним набавкама, које могу довести до одређених коруптивних ефеката, озбиљно се доводи у питање поверење у досадашње објективно поступање државе и свих њених органа и институција у спровођењу јавних набавки од доношења првог Закона о јавним набавкама. Јавне набавке су суштинско развојно питање свих земаља, па и наше земље. Код нас је идентификована корупција на највишем нивоу распрострањености, па из наведених разлога наша земља мора приоритетно решавати проблем корупције у јавним набавкама као стратешки циљ, узимајући у обзир суму буџетских издвајања у овој области. Закон о јавним набавкама је јасно прописао правила, али коруптивни механизми анулирају иста и наносе штету буџету наше земље у милионским износима. Ниједан закон не може да помогне, ако на тим пословима раде лица, која гледају да на сваки начин злоупотребе положај. Република Србија је већ дужи низ година сврстана међу земље са веома распрострањеном корупцијом, са акцентом на област јавних набавки, где је корупција присутна у највећој мери,  узимајући у обзир податке од значаја који указују на то, да област јавних набавки у свету чини између 10% и 15% светског бруто друштвеног производа, лако је закључити у којој мери је важно изнаћи модалитете спречавања коруптивних механизама у систему јавних набавки. Коруптивни механизми наносе огромну материјалну штету, корупција у јавним набавкама се доказује отежано, не пријављује се благовремено, а санкције су недовољне и селективно се примењују. Проблем који је евидентан у области јавних набавки је чињеница, да је процедура избора нетранспарентна и у великој мери је ствар дискреционих овлашћења надлежних органа, а недостају модалитети спречавања коруптивних механизама, који би обезбедили ефикасан надзор и контролу и који би у коначном спречили могуће злоупотребе. Коруптивни  механизми су предмет интересовања свих субјеката, надлежних државних органа и научних институција које се баве спречавањем и сузбијањем друштвено-патолошких појава. Суд јавности, струка, наука и пракса, интензивно трагају за одговорима на следећа најважнија питања, шта су коруптивни механизми и који су то разлози агресивног понашања човека у односу на људска добра, како и на који начин реагује држава на такво понашање, које су расположиве мере спречавања и сузбијања коруптивних механизама и који су то расположиви модалитети и каквом врстом санкција можемо утицати на ову врсту деликвената да одустану од таквог понашања, односно већ усвојеног модела понашања. Научно-истраживачки рад ће у уводном делу, пре свега кроз пажљиву анализу свих домаћих законодавних решења, у свим тематским областима научног рада, из разлога упоредно правне анализе и примене у пракси, кроз приказ облика организовања и пословања јавних предузећа, са акцентом на могуће злоупотребе у функционисању и детаљнију анализу области јавних набавки, у потпуности појаснити наведене институте и везу између јавних предузећа и јавних набавки. Главни део научног-истраживачког рада, који заслужује посебан осврт, је свеобухватно и са аспекта законских претпоставки, у потпуности презентиран и везан је за корупцију као појаву и коруптивне механизме у систему јавних набавки. Завршни део обухвата судску праксу и модалитете спречавања коруптивних механизама у систему јавних набавки укључујући и емпиријско истраживање наведене области  као предмета овог научног рада.sr
dc.description.abstractModaliteti, odnosno načini ili oblici u vidu modusa, procedure ili tehnike sprečavanja koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki u javnim preduzećima Republike Srbije, kao predmet ovog naučnog rada su, posledica detaljne i sveobuhvatne analize zloupotreba u primeni koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki Republike Srbije. Modaliteti, kao nova rešenja, uslovno predstavljaju iznuđen naučni potez autora kojim želi da ukaže na jedan od najvećih problema neodgovornog i nenamenskog trošenja budžetskih sredstava, iz razloga što nauka mora u nastalim okolnostima adekvatno odgovoriti odnosno  reagovati. Moraju se iznaći modaliteti, odnosno rešenja za ovaj problem, iz razloga što je prostor za manipulaciju u javnim nabavkama u potpunosti otvoren, a krivično kažnjavanje se svodi uglavnom na uslovne osude, dok prekršajno kažnjavanje u praksi skoro i da ne daje rezultate, a neki postupci zaštite prava pred nadležnim državnim organima traju godinama i ne daju  konačno rešenje.Dosadašnje procene svih političkih struktura na vlasti od 2000. godine, da će se u borbi protiv korupcije konačno obračunati sa zloupotrebama u javnim nabavkama,  kao najvećim uzrokom korupcije u državi, te novim antikorupcijskim rešenjima uštedeti više stotina  miliona evra  na godišnjem nivou, uzimajući u obzir podatak o prosečnoj godišnjoj potrošnji od oko tri milijarde evra u Republici Srbiji, nisu ispunile zadata očekivanja. Krivično delo Zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom je uvedeno izmenama i dopunama Krivičnog zakona od 01.04.2013. godine. Prema podacima iznetim u sredstvima informisanja, od strane Centra za istraživačko novinarstvo, od navedenog datuma do početka 2018. godine, a prema podacima osnovnih i viših tužilaštava, pokrenuto je 175 krivičnih postupaka za navedeno krivično delo, 86 krivičnih prijava je odbačeno, a 70 postupaka su u toku, dok su u ostalim slučajevima podignute optužnice ili su sa sudovima postignuti sporazumi o priznanju krivice, doneto je svega šest presuda i to, pet osuđujućih i jedna oslobađajuća sa, uglavnom, uslovnim kaznama. Istovremeno, a prema informacijama Telegrafa i BBC News, od marta 2019. godine, u susednoj državi Rumuniji, članici Evropske unije,  Direkcija, odnosno Agencija za borbu protiv korupcije, na čelu sa Laurom Kodrucom Koveši, od 2013. pa do 2018. godine,  procesuirala je i od strane suda je upućeno na izdržavanje zatvorske kazne, blizu 600 korumpiranih političara, dok je samo u toku jedne izveštajne godine procesuirano i poslato na sud preko 1000 lica, u vezi sa korupcijom. Struktura procesuiranih lica je uglavnom vezana za politiku i čine je ministri, gradonačelnici i njihovi zamenici, direktori državnih kompanija i vodeći menadžeri. Preciznije, poslato je 68 visokih funkcionera na sud, odnosno 14 aktuelnih ili bivših ministara vlade Rumunije i 53 poslanika rumunskog parlamenta. Do kraja mandata 2018. godine 37 političara je osuđeno, a ostali postupci su u toku. Stalna upozorenja  relevantnih međunarodnih faktora, kao i alarmantni podaci grupe država za borbu protiv korupcije GRECO, kao tela Saveta Evrope za sprečavanje korupcije za 2018. godinu, da Srbija i dalje u potpunosti nije ispunila nijednu od trinaest preporuka iz 2015. godine, koje se odnose na sprečavanje korupcije među poslanicima, sudijama i tužiocima, do kraja deluje alarmantno i veoma zbunjujuće, kada su u pitanju praktične primene antikorupcijskih zakona u Republici Srbiji. Uzimajući u obzir pojam korupcije, koji podrazumeva nezakonito korišćenje društvenog i državnog položaja i moći radi sticanja sopstvene koristi, kao i pojavu koruptivnih mehanizama, kao neregularnosti i nepravilnosti u primeni odredaba Zakona o javnim nabavkama, koje mogu dovesti do određenih koruptivnih efekata, ozbiljno se dovodi u pitanje poverenje u dosadašnje objektivno postupanje države i svih njenih organa i institucija u sprovođenju javnih nabavki od donošenja prvog Zakona o javnim nabavkama. Javne nabavke su suštinsko razvojno pitanje svih zemalja, pa i naše zemlje. Kod nas je identifikovana korupcija na najvišem nivou rasprostranjenosti, pa iz navedenih razloga naša zemlja mora prioritetno rešavati problem korupcije u javnim nabavkama kao strateški cilj, uzimajući u obzir sumu budžetskih izdvajanja u ovoj oblasti. Zakon o javnim nabavkama je jasno propisao pravila, ali koruptivni mehanizmi anuliraju ista i nanose štetu budžetu naše zemlje u milionskim iznosima. Nijedan zakon ne može da pomogne, ako na tim poslovima rade lica, koja gledaju da na svaki način zloupotrebe položaj. Republika Srbija je već duži niz godina svrstana među zemlje sa veoma rasprostranjenom korupcijom, sa akcentom na oblast javnih nabavki, gde je korupcija prisutna u najvećoj meri,  uzimajući u obzir podatke od značaja koji ukazuju na to, da oblast javnih nabavki u svetu čini između 10% i 15% svetskog bruto društvenog proizvoda, lako je zaključiti u kojoj meri je važno iznaći modalitete sprečavanja koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki. Koruptivni mehanizmi nanose ogromnu materijalnu štetu, korupcija u javnim nabavkama se dokazuje otežano, ne prijavljuje se blagovremeno, a sankcije su nedovoljne i selektivno se primenjuju. Problem koji je evidentan u oblasti javnih nabavki je činjenica, da je procedura izbora netransparentna i u velikoj meri je stvar diskrecionih ovlašćenja nadležnih organa, a nedostaju modaliteti sprečavanja koruptivnih mehanizama, koji bi obezbedili efikasan nadzor i kontrolu i koji bi u konačnom sprečili moguće zloupotrebe. Koruptivni  mehanizmi su predmet interesovanja svih subjekata, nadležnih državnih organa i naučnih institucija koje se bave sprečavanjem i suzbijanjem društveno-patoloških pojava. Sud javnosti, struka, nauka i praksa, intenzivno tragaju za odgovorima na sledeća najvažnija pitanja, šta su koruptivni mehanizmi i koji su to razlozi agresivnog ponašanja čoveka u odnosu na ljudska dobra, kako i na koji način reaguje država na takvo ponašanje, koje su raspoložive mere sprečavanja i suzbijanja koruptivnih mehanizama i koji su to raspoloživi modaliteti i kakvom vrstom sankcija možemo uticati na ovu vrstu delikvenata da odustanu od takvog ponašanja, odnosno već usvojenog modela ponašanja. Naučno-istraživački rad će u uvodnom delu, pre svega kroz pažljivu analizu svih domaćih zakonodavnih rešenja, u svim tematskim oblastima naučnog rada, iz razloga uporedno pravne analize i primene u praksi, kroz prikaz oblika organizovanja i poslovanja javnih preduzeća, sa akcentom na moguće zloupotrebe u funkcionisanju i detaljniju analizu oblasti javnih nabavki, u potpunosti pojasniti navedene institute i vezu između javnih preduzeća i javnih nabavki. Glavni deo naučnog-istraživačkog rada, koji zaslužuje poseban osvrt, je sveobuhvatno i sa aspekta zakonskih pretpostavki, u potpunosti prezentiran i vezan je za korupciju kao pojavu i koruptivne mehanizme u sistemu javnih nabavki. Završni deo obuhvata sudsku praksu i modalitete sprečavanja koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki uključujući i empirijsko istraživanje navedene oblasti  kao predmeta ovog naučnog rada.sr
dc.description.abstractThe subject of this scientific paper are the modalities i.e. methods or forms in the application of procedure or technique for preventing corruption mechanisms in the public procurement system in public enterprises of the Republic of Serbia and the consequence of a detailed and comprehensive analysis of abuses in the application of corruption mechanisms in the public procurement system of the Republic of Serbia. New modalities, as a solution, conditionally represent a forced scientific move by the author, who wants to point out one of the biggest problems of irresponsible and unintended spending of budgetary funds, because science has to adequately respond and/or react to the new circumstances. Modalities or solutions must be found for this problem, because the space for manipulation in public procurement is completely open, and criminal punishment is reduced mainly to suspended sentences, while there are almost no minor offense punishment, and some procedures for the protection of rights before the competent state organs last for years and do not provide a definitive solution. The given estimates of all political structures in power since the year 2000, that they will finally deal with abuses in public procurement, as the biggest cause of corruption in the country, and save several hundred million euros annually on new anti-corruption solutions, taking into account the average annual spending of about 3 billion euros in the Republic of Serbia, did not meet the set expectations. The criminal act of misuse related to public procurement was introduced by amendments to the Criminal Code on April 1st of 2013. From the mentioned date to the beginning of 2018, according to the information from media provided by the Center for Investigative Journalism, and according to the data of the Basic and Higher Prosecutors’ offices, for the mentioned criminal act, 175 criminal proceedings were initiated, 86 criminal charges were dismissed and 70 proceedings are still ongoing, while in other cases indictment or plea agreements were reached. Only six convictions were made, five convictions, and one acquittal with mostly suspended sentences. At the same time, according to the Telegraph and the BBC information from March 2019, in the neighboring country Romania, a member state of the European Union, the directorate that is the Anti-Corruption Agency, headed by Laura Kodruc Kovesi, has prosecuted and convicted to imprisonment close to 600 corrupted politicians from 2013 to 2018, while over 1000 individuals have been prosecuted and sent to court for corruption during one annual reporting. The structure of prosecuted persons is mainly politics-related and consists of ministers, mayors and their deputies, directors of state-owned companies, and leading managers. More specifically, 68 senior officials were sent to court, 14 actual former Romanian government ministers, and 53 Romanian parliamentarians. By the end of 2018, 37 politicians have been convicted and other proceedings are pending. Continuous warnings from relevant international factors, as well as alarming data for 2018 from the anti-corruption group GRECO, the Council of Europe’s anti-corruption body, that Serbia still has not completed any of the thirteen recommendations issued in 2015 concerning the corruption prevention of deputies, judges, and prosecutors, is alarming and very confusing when it comes to the practical implementation of anti-corruption laws in the Republic of Serbia. Considering the concept of corruption, which involves the illegitimate use of social and state position and power to gain own benefit, as well as the aspect of corrupt mechanisms as irregularities and anomalies in the application of the regulations of the Law on public procurement which may lead to certain corruptive effects, from the adoption of the first Law on public procurement the trust in the objective treatment of the state and all its authorities and institutions in conducting public procurement is seriously questioned. Public procurement is an essential development issue for all countries, including our country, with corruption spread identified at the highest level, and for these reasons, our country must prioritize the problem of corruption in public procurement as a strategic goal, taking into account the number of budget allocations in this area. The public procurement law has clearly laid down the rules, but the corrupt mechanisms cancel them out and harm our country’s budget with over millions. No law can help if those jobs are done by people who look to abuse their position in every way. For many years, the Republic of Serbia has been ranked among the countries with very wide-spread corruption with a focus on public procurement, where corruption is most prevalent, taking into account data of importance that indicate that the public procurement sector in the world is between 10% and 15% of the world gross domestic product, it is easy to conclude to what extent it is important to find modalities for preventing corrupt mechanisms in the public procurement system. Corruption mechanisms cause enormous material damage. Corruption in public procurement is difficult to prove, often not reported on time, and sanctions are insufficient and selectively applied. A problem that is evident in the area of public procurement is the fact that the selection procedure is non-transparent and largely a matter of the discretion of the entitled authorities, and lacking modalities for preventing corrupt mechanisms, which would ensure effective supervision and control, and ultimately would prevent possible abuses. Corruption mechanisms are the subject of interest of all stakeholders, competent state authorities, and scientific institutions that deal with the prevention and suppression of this socio-pathological phenomena. Public opinion, profession, science, and practice are intensively seeking answers to the following questions: what are the corrupt mechanisms, what are the reasons for the aggressive behavior of a person in relation to human goods, how and in what manner the state reacts to such behavior, what are the available measures form prevention and suppression of corrupt mechanisms, what are the available modalities and what kind of sanctions can influence this type of delinquents to abandon such behavior that is already an adopted model of behavior. In the introductory part, the scientific research will completely clarify the above-mentioned institutes and the connection between public enterprises and public procurement primarily through careful analysis of all domestic legislative solutions in all thematic areas of scientific work, for reasons of comparative legal analysis and practical application, through the presentation of forms of organization and operation of public enterprises with an emphasis on possible abuses in the functioning and a more detailed analysis of the area of public procurement. The main part of the scientific research that deserves special attention is comprehensively and completely presented from the aspect of legal assumptions and it is related to corruption as a phenomenon and corruptive mechanisms in the public procurement system. The final section covers case-law and modalities for preventing corruptive mechanisms in the public procurement system, including empirical research on the subject matter as the subject of this scientific research.en
dc.languagesr (cyrillic script)
dc.publisherУниверзитет Привредна академија у Новом Саду, Правни факултет за привреду и правосуђеsr
dc.sourceУниверзитет Привредна академија у Новом Садуsr
dc.subjectМодалитетиsr
dc.subjectModalitetisr
dc.subjectModalitiesen
dc.subjectкорупцијаsr
dc.subjectкоруптивни механизмиsr
dc.subjectјавне набавкеsr
dc.subjectборба против корупцијеsr
dc.subjectcorruptionen
dc.subjectcorrupt mechanismsen
dc.subjectpublic procurementthe fight against corruptionen
dc.subjectkorupcijasr
dc.subjectkoruptivni mehanizmisr
dc.subjectjavne nabavkesr
dc.subjectborba protiv korupcijesr
dc.titleМодалитети спречавања коруптивних механизама у систему јавних набавки у пословању јавних предузећаsr
dc.title.alternativeModaliteti sprečavanja koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki u poslovanju javnih preduzećasr
dc.title.alternativeModalities for Preventing Corruptive Mechanisms in the Public Procurement System in Business of Public Enterprisesen
dc.typedoctoralThesissr
dc.rights.licenseAttribution-NonCommercial-NoDerivs
dcterms.abstractЈоксић, Иван; Јоксић, Иван; Костић, Јелена; Бингулац, Ненад; Kovačević, Saša; Modaliteti sprečavanja koruptivnih mehanizama u sistemu javnih nabavki u poslovanju javnih preduzeća;
dc.identifier.fulltexthttp://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/142920/Disertacija_12114.pdf
dc.identifier.fulltexthttp://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/142921/Izvestaj_komisije_12114.pdf
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_19082


Документи за докторску дисертацију

Thumbnail
Thumbnail

Ова дисертација се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о дисертацији