Приказ основних података о дисертацији

Relationship between behavioral and psychological factors and the impact on metabolic control and quality of life of patients with type 2 diabetes

dc.contributor.advisorJevtić, Marija
dc.contributor.advisorMitrović, Milena
dc.contributor.otherTomić-Naglić, Dragana
dc.contributor.otherBijelović, Sanja
dc.contributor.otherIčin, Tijana
dc.contributor.otherBajkin, Ivana
dc.contributor.otherLukić, Ljiljana
dc.creatorСтанојевић, Војислав
dc.date.accessioned2022-02-08T13:18:05Z
dc.date.available2022-02-08T13:18:05Z
dc.date.issued2022-01-31
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/Disertacija163057115692596.pdf?controlNumber=(BISIS)118137&fileName=163057115692596.pdf&id=18260&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=118137&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/IzvestajKomisije163057117991930.pdf?controlNumber=(BISIS)118137&fileName=163057117991930.pdf&id=18261&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/18923
dc.description.abstractGlobalno, broj oobolelih od dijabetesa tipa 2 (T2DM) čini 95% ukupnog broja obolelih od dijabetesa. Prema podacima Međunarodne federacije za dijabetes realan broj obolelih je daleko veći od broja registrovanih, jer u 30-80% slučajeva osobe sa T2DM nemaju postavljenu dijagnozu i ne znaju za svoju bolest. Smatra se da je T2DM jedna od najzahtevnijih hroničnih bolesti, fizički i emocionalno, i da je život sa dijabetesom izazov za većinu obolelih. Uprkos tome što se samostalno upravljanje dijabetesom, u kome osoba samostalno donosi 90-95% odluka o svojoj bolesti smatra podjednako važnim kao tretman lekara, njegovi bihejvioralni zahtevi (režimi ishrane, upravljanje telesnom masom, fizička aktivnost i medikamentna adherentnost) mogu, u određenim periodima života, postati preteški i dovesti do ispoljavanja depresije i distresa povezanog sa dijabetesom, psiholoških reakcija odnosno stanja u kojima osoba sa dijabetesom smatra da su resursi kojima raspolaže nedovoljni za upravljanje pretnjom koju bolest predstavlja. Psihosocijalne karakteristike osoba sa T2DM (kognitivna percepcija bolesti, strategije suočavanja, samopouzdanje i motivacija) posreduju u odnosu bihejvioralnih determinanti samostalnog upravljanja dijabetesom i navedenih psiholoških stanja. Kako je metabolička kontrola cilj samostalnog upravljanja dijabetesom, depresija i distres povezan sa dijabetesom mogu neposredno, ali i posredno, rezultovati lošijom metaboličkom kontrolom i napredovanjem komplikacija sa negativnim uticajem na kvalitet života, pri čemu pad kvaliteta života dovodi do nastanka ili pogoršanja postojeće depresije i distresa povezanog sa dijabetesom. Cilj: ispitati povezanost bihejvioralnih determinanti upravljanja dijabetesom, posredujućih psihosocijalnih karakteristika i psiholoških stanja (depresija i distres povezan sa dijabetesom) i njihov prediktivni uticaj na metaboličku kontrolu i kvalitet života osoba sa T2DM. Metode: Istraživanje je sprovedeno kao deskriptivno-analitička studija preseka na uzorku od 324 ispitanika sa dijagnozom T2DM postavljenom u skladu sa kriterijumima Američke dijabetološke asocijacije (ADA), kontrolisanih i lečenih u Dispanzeru za dijabetes Doma zdravlja u Zaječaru. Ispitanici su određeni metodom slučajnog uzorka čime je smanjena pristrasnost izbora i obezbeđena statistički pouzdana procena velikog broja studijskih varijabli. Iz medicinske dokumentacije ispitanika, koju su donosili na predhodno zakazane preglede, preuzimani su i razmatrani, u skladu sa ADA kriterijumima za dobru metaboličku kontrolu, sledeći laboratorijski parametri: glikozilirani hemoglobin (HbA1c), trigliceridi u serumu, lipoproteini male gustine (LDL-C) i lipoproteini velike gustine (HDL-C). Ispitanicima je meren krvni pritisak u dva vremena i računata je srednja vrednost. Obavljena su antrpometrijska merenja (telesna masa i telesna visina), računat je Indeks telesne mase i tumačen u skladu sa ADA smernicama. Kao instrument istraživanja korišćen je set upitnika koga su sačinjavali: Opšti upitnik ( kreiran za potrebe ovog istraživanja), Upitnik o stavovima prema medikamentnoj adherentnosti, Upitnik o percepciji adherentnosti prema dijetetskim preporukama, subskale Ličnog upitnika o dijabetesu (procena fizičke aktivnosti i motivisanosti za promene u samostalnom upravljanju dijabetesom), Skala samopouzdanja u dijabetesu, Upitnik za procenu simptoma depresije (PHQ-9), Skala distresa u dijabetesu i Kratak klinički upitnik o kvalitetu živpta sa dijabetesom. Statistička obrada podataka je izvršena korišćenjem statističkog programa IBM SPSS Statistics 21.0. Podaci su predstavljeni tabelarno i grafički. Statistička značajnost određivana je na nivou 95% (p < 0,05). Rezultati: Simptome depresije imalo je 60,8% ispitanika u uzorku (10,2% simptome teške depresije), dok je klinički značajan distres imalo 35,2% ispitanika. Kao značajni prediktori simptoma depresije izdvojili su se ženski pol, prisustvo komplikacija dijabetesa i neadekvatne strategije suočavanja sa problemima, dok su se kao prediktori distresa povezanog sa dijabetesom izdvojili nisko samopouzdanje i neadekvatne strategije suočavanja sa problemima. U studijskom uzorku je negativne stavove prema medikamentnoj adherentnosti imalo 47,8% ispitanika, svoje poštovanje dijetetskih preporuka nezadovoljavajućim je ocenilo njih 65,1%, dok je 55,9% ispitanika imalo nezadovoljavajući nivo fizičke aktivnosti. Kao prediktori negativnih stavova prema medikamentnoj adherentnosti izdvojili su se: loša kontrola glikemije, insulinska terapija koju su ispitanici doživljavali kao opterećenje, nezadovoljavajuća fizička aktivnost, nepoštovanje dijetetskih preporuka i neadekvatne strategije suočavanja sa problemima. Prediktivnu vrednost u odnosu na neadherentnost prema dijetetskim preporukama iskazali su: gojaznost, nisko samopouzdanje i nemotivisanost za pštovanje dijetetskih preporuka, dok su se kao prediktori nezadovoljavajućeg nivoa fizičke aktivnosti izdvojili: prisustvo komplikacija, nemotivisanost za kontrolu telesne mase i nizak nivo samopouzdanja. Klinički značajan distres povezan sa dijabetesom bio je značajniji prediktor svih bihejvioralnih determinanti upravljanja dijabetesom u odnosu na simptome depresije. Bihejvioralne determinante samostalnog upravljanja dijabetesom bile su statistički značajno negativno povezane sa svakim od parametara metaboličke kontrole pojedinačno. Distres povezan sa dijabetesom bio je statistički značajno pozitivno povezan sa vrednostima HbA1c i krvnog pritiska, dok su ispitanici sa simptomima depresije imali lošiju kontrolu glikemije i lipidni status van referentnog opsega vrednosti. Lošu metaboličku kontrolu, neispunjena sva tri cilja po ADA kriterijumima, imalo je 78,4% ispitanika. Kao prediktori loše metaboličke kontrole izdvojili su se: gojaznost, insulinska terapija koju ispitanici doživljavaju kao opterećenje, nepoštovanje dijetetskih preporuka i nezadovoljavajuća fizička aktivnost. Nezadovoljavajući kvalitet života iskazalo je 62% ispitanika u uzorku. Kao prediktori nezadovoljavajućeg kvaliteta života izdvojili su se: prisustvo komplikacija, nisko samopouzdanje, ne pridržavanje dijetetskih preporuka, nezadovoljavajuća fizička aktivnost, simptomi depresije i klinički značajan distres povezan sa dijabetesom. Zaključak: Sinteza podataka i informacija dobijenih istraživanjem može biti presudna u sprovođenju javno zdravstvenih programa usmerenih na osobe sa T2DM. Studijski rezultati ukazuju da dostupni terapijski modaliteti imaju manju verovatnoću postizanja dobre metaboličke kontrole kod osoba koje imaju problema u pridržavanju bihejvioralnih determinanti samostalnog upravljanja svojom bolešću. Većina determinanti samostalnog upravljanja dijabetesom, režimi ishrane, upravljanje telesnom masom i fizičkom aktivnošću, često su van dosega i uticaja lekara koji se bave medicinskim tretmanom osoba sa T2DM i verovatno bi bile mnogo podložnije javno zdravstvenim intervencijama. Uzimanje u obzir podataka o brojnim faktorima od uticaja na metaboličku kontrolu i kvalitet života osoba sa T2DM, dobijenih kao rezultat ovog i sličnih istraživanja, može predstavljati osnovu za uključivanje pojedinaca u strukturisane javno zdravstvene programe o zdravim stilovima života. U svakom slučaju, multidisciplinarni pristup mora biti prioritet u budućim intervencijama sa ciljem poboljšanja ishoda tretmana osoba sa T2DM. Na taj način bi se stvorila mogućnost sinergije strukturisanog stila života i farmakoterapijskih intervencija u skladu sa ADA preporukama o individualizovanom i sveobuhvatnom pristupu osobama sa T2DM. Uvođenjem u rutinski rad sa osobama obolelim od T2DM upitnika primenjenih u ovom istraživanju, kao i kratkih kliničkih intervjua za procenu psihosocijalnih svojstava, omogućilo bi lekarima mnogo individualizovaniji i sveobuhvatniji pristup osobama sa T2DM. Ovo proizilazi iz rezultata studije koji ukazuju na povezanost i uticaje faktora ličnosti (psihosocijalnih i afektivnih svojstava) na bihejvioralne determinante samostalnog upravljanja dijabetesom a samim tim posredno, a i neposredno, na metaboličku kontrolu i kvalitet života osoba sa T2DM.sr
dc.description.abstractGlobally, the number of persons with type 2 diabetes (T2DM) makes up 95% of the total number of diseased. According to the data of the International Diabetes Federation, the real number of diseased is far higher than the number of registered ones, because in 30-80% of cases, persons with T2DM they have no diagnosis and do not know about their disease. T2DM is considered to be one of the most demanding chronic diseases, both physically and emotionally, and living with diabetes is a challenge for majority of diseased. Despite the fact that self-management of diabetes is considered as equally important as a treatment by a doctor and ensures that a person makes 90-95% of decision about his disease independently, high behavioral requirements (regimens of nutrition, body weight management, physical activity and medication adherence) may, at certain periods of a life, become too hard and lead to symptoms of depression and diabetes related distress, a psychological reaction to the threat of diabetes, or a conditions in which a person with diabetes thinks that the resources at their disposal, are insufficient to manage the threat posed by the disease. Psychosocial characteristics of persons with T2DM (cognitive perception of the disease, coping strategies, self-confidence and motivation) mediate the relationship between behavioral determinants of diabetes self-management and these psychological states. As metabolic control is goal of self-management of diabetes, symptoms of depression and diabetes-related distress can directly, but also indirectly, result in poorer metabolic control and progression of complications with a negative impact on quality of life, whereby a decline in quality of life leads to the onset or worsening existing depression and diabetes-related distress. Goal: to examine the relationship between behavioral determinants of diabetes self-management, mediating psychosocial characteristics and psychological states (depression and diabetes-related distress) and their predictive impact on metabolic control and quality of life of persons with T2DM. Methods: The study was conducted as a descriptive analytical cross-sectional study that included 324 subjects diagnosed with T2DM, set in accordance with the American Diabetes Association (ADA) criteria, controlled and treated at the Diabetes Dispensary of the Health Center in Zajecar. Respondents were determined by a random sampling method. This reduced selection bias and provided a statistically reliable estimate of the large number of variables included in the study. The following laboratory parameters were taken from medical documentation of subjects who came for control examination and considered in relation to ADA criteria for good metabolic control: glycosylated hemoglobin (HbA1c), serum triglycerides, low-density lipoproteins (LDL-C) and High-density lipoproteins (HDL-C). The subjects’ blood pressure was measured at two times and the mean value was calculated. Anthropometric measurements (body mass and body height) were performed, body mass index were calculated and interpreted in accordance with ADA guidelines Sets of questionnaires were used as research instruments, which contained the following elements: General questionnaire (made for the needs of this research), Questionnaire on Attitudes towards Medication Adherence, Questionnaire on Perception of Adherence to Dietary Recommendations, subscales of the Personal Diabetes Questionnaire (assessment of physical activity and motivation for changes in self-management of diabetes), Diabetes Self-Confidence Scale, Depression Symptom Assessment Questionnaire (PHQ-9), Diabetes Distress Scale and Short Clinical Questionnaire on Quality of Life with Diabetes. Statistical data processing was performed using the statistical program IBM SPSS Statistics 21.0. The data are presented in tables and graphs. Statistical significance was determined at the level of 95% (p < 0.05). Results: Symptoms of depression were present in 60,8% of respondents in the sample (10.2% had symptoms of severe depression), while 35.2% of respondents had clinically significant diabetes-related distress. Predictive values in relation to depressive symptoms was shown by female gender, the presence of diabetes complications, and inadequate coping strategies, while low self-confidence and inadequate coping strategies were predictors of diabetes-related distress. In the study sample 47.8% of respondents had negative attitudes toward medication adherence, 65.1% of them rated their compliance with dietary recommendations as unsatisfactory, while 55.9% of respondents rated their physical activity as unsatisfactory. Predictive value in relation to attitudes towards medication adherence was shown by: poor glycemic control, insulin therapy that respondents perceived as a burden, unsatisfactory physical activity, non-adherence toward dietary recommendations and inadequate coping strategies. Predictive value in relation to unsatisfactory compliance with dietary recommendations was shown by: obesity, low self-confidence and lack of motivation to compliance dietary recommendations, while predictive value in relation to unsatisfactory level of physical activity was shown by: presence of complications, lack of motivation to control body mass and low self-confidence. Clinically significant diabetes-related distress was a more significant predictor of all behavioral determinants of diabetes self-management, relative do depressive symptoms. Behavioral determinants of self management of diabetes are statistically negatively associated with each of the parameters of metabolic conrtol individually. Diabetes-related distress is statistically significantly positively associated with HbA1c and blood pressure values, while respondents with symptoms of depression have poorer glycemic control and lipid status outside the reference values. Poor metabolic control, unfulfilled all three goals of metabolic control (glycemic control, lipid status and blood pressure) according to ADA criteria, have 78.4% of respondents. Predictive value in relation to poor metabolic control was shown by: obesity, insulin therapy which respondents perceive as a burden, non adherence toward dietary recommendations and unsatisfactory physical activity. Unsatisfactory quality of life is expressed by 62.0% of respondents. Predictive value in relation to unsatisfactory quality of life was shown by: the presence of complications, low self-confidence, non-adherence toward dietary recommendations, unsatisfactory physical activity, symptoms of depression and clinically significant diabetes-related distress. Conclusion: The synthesis of data and information obtained by this research can be crucial in the implementation of public health programs aimed at persons with T2DM. The results obtained by this study indicate that the available therapeutic modalities are less likely to be effective in persons who have difficulty adhering to the behavioral determinants of self-management of their disease. Most determinants of diabetes self-management (adequate dietary regimes, body mass control and physical activity) are often beyond the reach and influence of physicians treating persons with T2DM and are likely to be much more susceptible to public health interventions. Taking into account data on a number factors influencing the metabolic control and quality of life of persons with T2DM, obtained as a results of this and similar research, can be the basis for involving individuals in structured public health programs on healthy lifestyles. In any case, multidisciplinary approach must be a priority in future interventions aimed at improving the treatment outcomes of persons with T2DM. This would create the possibility of synergy of structured lifestyle and pharmacotherapeutic interventions in accordance with ADA recommendations about individualized and comprehensive approach to persons with T2DM. By introducing in routine work with T2DM patients questionnaires applied in this research as well as short clinical interviews on how they experience their disease and how to deal with the problems associated with it, would allow physicians a much more individualized and comprehensive approach to their patients. This follows from the results of this study which indicate the connection and influences of the patient’s personality (psychosocial and affective properties) on the behavioral determinants of diabetes self-management, and thus indirectly and directly on the metabolic control and quality of life of persons with T2DM.en
dc.languagesr (latin script)
dc.publisherУниверзитет у Новом Саду, Медицински факултетsr
dc.rightsopenAccessen
dc.sourceУниверзитет у Новом Садуsr
dc.subjectDijabetes melitus tip 2sr
dc.subjectDiabetes Mellitus, Type 2en
dc.subjectPublic Healthen
dc.subjectSelf-managementen
dc.subjectHealthy Lifestyleen
dc.subjectMedication Adherenceen
dc.subjectAdaptation, Psychologicalen
dc.subjectSelf Concepten
dc.subjectMotivationen
dc.subjectDepressionen
dc.subjectPsychological distressen
dc.subjectBlood Glucose + metabolismen
dc.subjectQuality of Lifeen
dc.subjectSurveys and Questionnaires.en
dc.subjectjavno zdravljesr
dc.subjectsamostalno upravljanje bolešćusr
dc.subjectzdrav stil životasr
dc.subjectmedikamentna adherentnostsr
dc.subjectpsihološka adaptacijasr
dc.subjectslika o sebisr
dc.subjectmotivacijasr
dc.subjectdepresijasr
dc.subjectpsihološki distressr
dc.subjectglukoza u krvi+metabolizamsr
dc.subjectkvalitet životasr
dc.subjectankete i upitnici.sr
dc.titlePovezanost bihejvioralnih i psiholoških faktora i uticaj na metaboličku kontrolu i kvalitet života pacijenata sa dijabetesom tipa 2sr
dc.title.alternativeRelationship between behavioral and psychological factors and the impact on metabolic control and quality of life of patients with type 2 diabetesen
dc.typedoctoralThesissr
dc.rights.licenseAttribution-NonCommercial-ShareAlike
dcterms.abstractЈевтић, Марија; Митровић, Милена; Ичин, Тијана; Томић-Наглић, Драгана; Бијеловић, Сања; Бајкин, Ивана; Лукић, Љиљана; Stanojević, Vojislav; Повезаност бихејвиоралних и психолошких фактора и утицај на метаболичку контролу и квалитет живота пацијената са дијабетесом типа 2; Повезаност бихејвиоралних и психолошких фактора и утицај на метаболичку контролу и квалитет живота пацијената са дијабетесом типа 2;
dc.identifier.fulltexthttp://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/142090/Disertacija_12064.pdf
dc.identifier.fulltexthttp://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/142091/Izvestaj_komisije_12064.pdf
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_18923


Документи за докторску дисертацију

Thumbnail
Thumbnail

Ова дисертација се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о дисертацији