SOCIOLOŠKI ASPEKTI NEOLIBERALIZMA: GENEALOGIJA MODUSA DOMINACIJE I NASILJA
Докторанд
Кузманчев-Станојевић, СоњаМентор
Marinković, DušanЧланови комисије
Lazar, ŽoltRistić, Dušan
Vuković, Danilo
Marinković, Dušan
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Osnovni predmet ovog teorijski usmerenog istraživanja sastoji se u problematizaciji socioloških aspekata neoliberalizma. Zbog navodne „poznatosti“ i sveopšte „razumljivosti“ neoliberalizma kao globalno proučavanog fenomena, neretko dolazi do toga da se njime kao opštim mestom mnogo toga argumentuje, dok se njegovo značenje prećutno podrazumeva. Zbog toga se u ovom radu najpre pokušavaju „razmrsiti“ lavirinti neoliberalizma i vratiti se na početak – na analizu pojma kroz prizmu njegovog istorijskog razvoja, postepeno idući ka definiciji njegovog savremenog značenja. Već pri ovom poduhvatu postaje jasno koliko se pojam o kome je reč menjao i koliko je njegovo značenje poprimalo drugačije konotacije u različitim fazama svog istorijskog razvoja i u istorijskim transformacijama svoje intelektualno ideološke egzistencije. Lavirinti neoliberalizma ne bi mogli biti razmršeni ukoliko se ne bi pokušalo odgovoriti na jedno od osnovnih pitanja – šta je to novo u neoliberalizmu. Zbog toga se u ovom... delu rada pažnja posvećuje i tom pitanju. U daljem radu će se ukazati na činjenicu da je kontekstualnost neoliberalizma, pored toga što je nužno uslovljena njegovim vremenskim, ona uslovljena i njegovim prostorno diferenciranim varijetetima. Neoliberalizam se različito manifestuje na različitim mestima, vodeći ka nejednakosti njegovog geografskog razvoja i proizvodeći različite tipove i varijetete neoliberalizma i neoliberalnih praksi. Lavirinti se dodatno komplikuju raznovrsnošću konceptualizacije neoliberalizma i procesa neoliberalizacije kao ekonomske politike, kao ideologije i kao upravljaštva. Razumevanje neoliberalizma u njegovoj višestrukoj pojavnosti uključuje i pravilno sagledavanje sva tri navedena shvatanja. U težnji da dekonstruiše mehanizme i načine na koje je neoliberalizam kao političko-ekonomska doktrina i kao „zdravorazumski“ diskurs postao globalni modus dominacije, u radu će se akcenat posebno staviti na demistifikaciju njegovih manje ili više vidljivih nasilnih geografija, ekonomskih racionalizacija, mitova i interpretacija stvarnosti. Stoga se u daljem radu, najpre, targetira i konkretizuje značenje sintagme globalni modus dominacije kroz analizu onih aspekata stvarnosti koje je neoliberalizam manje ili više drastično izmenio i koje se odnose na: problematizaciju pitanja (de)konstrukcije države blagostanja, potom povezanosti između neoliberalizma i neokonzervativizma, te postepenog nestajanja liberalne demokratije uz paralelan porast autoritarizma i autoritarnih političkih strategija uz nužno razumevanje odnosa između tržišta i države u takvim konstelacijama odnosa. U daljem radu će se, potom, problematizovati za sociologiju najznačajnije pitanje odnosa između tržišta i društva u eri neoliberalizma, zatim odnosa između neoliberalizma i negativne globalizacije, neoliberalizma i ekonomske nejednakosti, krupnog kapitala, odnosa privatnog, javnog i zajedničkog. Na kraju ovog dela rada će biti reči o odnosu između neoliberalizma i straha. U daljem radu se posebno govori o nasiljima neoliberalizma, pokušavajući da se otkriju ponajviše njegove latentne forme naznačene, na Galtungovom tragu, kao strukturalno, kulturalno, a potom, i na Burdijeovom, simboličko nasilje neoliberalizma, a potom i manifestno direktno nasilje, da bi se potom ukazalo na manifestacije nasilja neoliberalizma ispoljene kroz problematiku kaznenog neoliberalizma i fenomenologije privatnih zatvora. U težnji da odgovori na pitanje kuda vodi marketokratija u sferama kulture, obrazovanja i nauke, ukazuje se na problem rastuće komercijalizacije i komodifikacije kulture, 5 svetske krize obrazovanja, devastacije humanističkih nauka i duha humanističkih nauka. Na kraju ovog dela biće reči o problemima u sferi rada u eri neoliberalnog kapitalizma. Jedan manji deo rada posvećen je analizi neoliberalne sociodiceje, pitanju posebno aktuelnom posle svetske ekonomske krize 2008., pokušavajući da otkrije odakle neoliberalizam crpi svoj legitimitet i da li mu je jedna sociodiceja uopšte potrebna. Veoma važno pitanje koje se obrađuje u daljem radu tiče se razumevanja i detektovanja procesa neoliberalizacije u Srbiji, uz insistiranje na stavu da Srbija nije mogla biti izuzeta iz globalne konstelacije snaga i odnosa u periodima konsolidacije kapitalizma posle 2000. godine, kao i uz analizu i detekciju načina, mehanizama i putanja kretanja neoliberalnih tendencija u domaćem kontekstu, te paradigmatičnih konkretnih područja stvarnosti transformisanih pod njegovim uticajem. U zaključku se daje pregled glavnih pravaca kretanja neoliberalizma u budućnosti, sa ključnim akcentom na problematizaciji pitanja realnosti i mogućnosti njegovog preovladavanja u vremenima najnovije globalne krize izazvane pandemijom virusa korona. S obzirom da se sa ovom krizom ponovo proglašava „smrt neoliberalizma“, akcenat će se staviti na pitanje mogućnosti ključne promene – promene paradigme, te apostrofiranju dominantnih stanovišta koja problematizuju moguće pravce kretanja (neoliberalnog) kapitalizma u budućnosti. Sociološko preispitivanje neoliberalizma nužno implicira sveobuhvatnost pristupa koji je svojstven sociologiji kao najopštijoj nauci o društvu. U tom kontekstu je neophodno uvažiti kako razumevanje istorijskih transformacija neoliberalizma, tako i diferenciranost njegovih geografsko-prostornih varijeteta. Ujedno, ovakav pristup podrazumeva nužnost pravilnog sagledavanja neoliberalizma kao ekonomske politike, kao ideologije i kao upravljaštva, s obzirom da tri navedena shvatanja predstavljaju distinktivne nivoe koji rasvetljavaju njegove različite uglove koji zajedno koegzistiraju i koje je, stoga, neophodno posmatrati u njihovoj paralelnoj pojavnosti. Razumevanje uticaja neoliberalizma na društvo implicira i razumevanje društvenih posledica ekstenzije tržišnih odnosa i onoga što se naziva komodifikacijom svega, obuhvatajući i ona područja koja nisu (ili nisu prvenstveno) tržišno orijentisana – kao što su područja zdravstvene zaštite, socijalnog staranja, kulture, obrazovanja i nauke. Posledično, kritički ton ovog rada ne proizilazi iz ne samo pojednostavljene, nego suštinski lažne dileme za ili protiv (slobodnog) tržišta. U težnji da dekonstruiše mehanizme i načine na koje neoliberalizam kolonizuje svakodnevicu i (p)ostaje dominantan modus vivendi sociološka kritika neoliberalizma mora da postavi pitanje opravdanosti, implikacija i posledica sveukupne podređenosti države, društva, ljudskih akcija i ponašanja potrebama i vrednostima tržišta. U tom smislu, kao osnovni naučni doprinos ovog istraživanja može se istaći demistifikacija uzroka i posledica transponovanja ekonomskih modela, etike i metrike i na ona područja (društvene) stvarnosti koja nisu ili nisu prvenstveno tržišno orijentisana – demistifikacija načina na koje je došlo do konstruisanja stvarnosti po modelu i principima tržišta.