Kritika kapitala u savremenoj umjetnosti

Abstract

Glavni predmet ove doktorske disertacije je pojava i razvoj kritike kapitala u savremenoj postmedijskoj umjetnosti kojom se nastoji pružiti otpor savremenom kapitalizmu zbog paradoksa, društvenih kriza i konflikata, nejednakosti i prekarnosti koje on, tokom svojih globalističkih i eksploatacijskih tendencija, proizvodi. Time se nastoji ukazati na neophodno rješavanje dileme o tome da li naš svijet treba da predvodi moć kapitala ili znanje, pri čemu se kapital i ekonomija ne posmatraju sa stanovišta ekonomske teorije već iz diskursa teorije savremene umjetnosti. Osnovni ciljevi ogledaju se u izučavanju diskursa savremenosti, diskurzivnom proučavanju kritičkog umjetničkog otpora prema represivnim metodama politike i ekonomije, ukazivanju na značaj teorijskog i istraživačkog postupka u savremenoj postmedijskoj umjetnosti, analizi istorijskih okolnosti i društveno-kulturalne i geopolitičke stvarnosti kao preduslova za nastanak kritičke umjetnosti koja ne negira svoj politički i društveni angažman u nastojanju stvaranja i održavanja inkluzivnijeg i ravnopravnijeg društva. Uvodni dio prikazuje metodološki aspekt disertacije koji stavlja naglasak na komparativnu analizu i dedukciju koja iz nje proizilazi, kao i predlog hipoteza koje se ovom disertacijom razvijaju. Prvo poglavlje bavi se prikazom i komparacijom teorija savremenog kapitala i kapitalizma. Drugo poglavlje obrazlaže pojavu kritike kapitala u teoriji umjetnosti. Treće poglavlje prikazuje domete i karakter kritike kapitala u savremenoj umjetnosti. Četvrto poglavlje tumači fenomen boje u novoj i smjeloj ulozi kritike kapitala. Peto poglavlje analizira pojam forme u umjetnosti koji se može posmatrati i sa kritičkog aspekta. Šesto poglavlje posmatra kritiku kapitala iz diskursa kritike modernosti i antropocena. Zaključak objedinjuje ponuđene hipoteze o aktivnom kritičkom odnosu savremene umjetnosti prema globalnom kapitalizmu, o umjetnosti kao socijalnoj strategiji odgovornoj prema društvu, i o umjetnosti kao jeziku otpora prema dominantnim oblicima moći putem diskurzivnog i epistemološkog istraživanja, i upućuje na njegovu istorijsku, društvenu i naučnu opravdanost i primjenljivost po pitanju daljeg razvoja i uloge umjetnosti u svijetu.