Hegel i problem pisanja istorije
Author
Atanasković, LazarMentor
Prole, Dragan
Committee members
Vlaški, StankoJordovic, Ivan
Antolovic, Mihael
Prole, Dragan

Metadata
Show full item recordAbstract
Ova disertacija posvećena je Hegelovom pristupu istoriografiji, njena glavna teza demonstrira kako je Hegelova tematizacija pisanja istorije, kao i kontakt sa istoriografijom, neophodan preduslov njegovog filozofskog pristupa istoriji. U tom smislu, naše istraživanje ukazuje na apstraktni karakter često pretpostavljenog jaza između filozofije istorije i empirijske istoriografije. Opseg studije ograničen je na Hegelovu tematizaciju nefilozofske istoriografije kao predmetnog osnova filozofske istorije. U skladu sa tim, interpretativni fokus je usmeren na mesta u Hegelovim Predavanjima iz filozofije svetske istorije koja se obraćaju istoriografskoj tradiciji, tako da tematizacija Hegelove filozofije istorije u njenom klasičnom obliku ovde izostaje. Umesto toga, istraživanje je usmereno na spoljašnjost filozofske misli o istoriji u vidu njenog odnosa prema istorijskom pripovedanju. Ovaj susret, filozofske misli i istorijske empirije, razmatran je na dva glavna nivoa: 1) Kroz Hegelovu temat...izaciju istoriografije, pre svega u Uvodima za Predavanja iz filozofije svetske istorije; 2) Kroz čitanje tekstova istoričara na koje Hegel upućuje – ili koji odgovaraju njegovim opisima različitih načina pisanja istorije. Naš pristup zasnivao se na Hegelovom razumevanju jedinstva pisanja istorije i objektivne političke prakse, kao jedinstva subjektivnog i objektivnog aspekta istorije. Hegelov opis istoriografije kao proze nedovršene sadašnjosti države u Uvodu za Predavanja iz 1830/31, motivisao je naše istraživanje ka propitivanju odnosa između različitih oblika istoriografije i njima odgovarajućih formi političkih zajednica. Na kraju, oba smera ispitivanja – istraživanje Hegelove direktne tematizacije istoriografije, kao i čitanje paradigmatičnih tekstova istoričara – upućuju na odlučujuću važnost pisanja istorije koje se iz perspektive Hegelove filozofije istorije nalazi na ambivalentnom mestu preseka između spoljašnjeg materijala i medijuma u kome je tek svaka filozofska tematizacija istorije moguće.