Akademija nastanak, razvoj i značaj sa posebnim osvrtom na Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti

Abstract

Predloženu doktorsku tezu Akademija nastanak, razvoj i značaj sa posebnim osvrtom na Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti (BANU) odabrali smo jer se u našem društvu ukazala potreba za naučnim sagledavanjem, propitivanjem dostupnih činjenica, istraživanjem nedovoljno prepoznatljivih fenomena znanja i njegovog korporativno-institucionalnog udruživanja, njihovim uvezivanjem u jedinstvenu cjelinu i valoriziranjem na objektivan način kroz metodološki odabrane obrasce i njihovu primjenu na praktičnome materijalu. Šira društvena slika o značaju i vrijednosti znanja, umijeća i umjetnosti na žalost nije preživjela traume kojima smo izloženi posljednjih nekoliko decenija, tako da je skoro izblijedila percepcija o suštinskim vrijednostima na kojima počiva cjelokupna ljudska kultura i civilizacija. Uz to, kompariranje dvaju pristupa znanju i umijeću – zapadno-helenskog i islamskog – kao vrijednosti na kojima počiva skoro čitava savremena kultura i civilizacija, naročito na Balkanu, a osobito kod Bošnjaka kao primarnih nosilaca obaju koncepata saznajne spoznaje, još uvijek nije do kraja prikazana stručno, pravedno i precizno. Iz tih razloga smo, pored svih ostalih, odlučili da pokušamo sebi i drugima predočiti, prema našem mišljenju i skromnim mogućnostima, najvažnije detalje o ovim oblastima do kojih su dosadašnji istraživači došli te ponuditi vlastito viđenje predmetne problematike na primjeru Bošnjačke akademije nauke i umjetnosti. Tezu smo zamislili u petnaest poglavlja, od kojih je ovaj Uvod, prvo i otvaračko poglavlje s namjerom da pokuša predstaviti cjelokupan rad, olakša i pojednostavi čitaocu prohodnost kroz ostali dio teksta. U drugom poglavlju općenito naslovljenom O znanju bavit ćemo se fenomenom znanja kao najvećim izazovom u povjesti ljudskog intelektualnog pregnuća. Ovo poglavlje sastoji se od devet odjeljaka. U prvom odjeljku pokušat ćemo sagledati značenje pojma epistemologije kao naučne doktrine o spoznaji i znanju, i njegovom shvaćanju kao potrazi za istinom, odnosno etičkim običajima i uvjetnim okolnostima u kojima se odvija proces spoznaje i traganja za znanjem i naučnim istinama. U drugom odjeljku ćemo dati kratku genezu razvoja epistemologije, posebno se osvrćući na antički period u kom se već razvijaju suprotstavljeni pogledi na naučnu spoznaju; posebno se osvrćući na shvaćanje ovog fenomena kod pripadnika elejske škole i sofista kroz sumnju i logičko racionalni pristup Aristotela i njegovih sljedbenika. Pokušat ćemo da dokažemo hipotezu da se upravo na ova dva principa razvija cjelokupna zapadna znanost, pogotovu nakon njihovih potvrda među zagovornicima empirizma i racionalizma od strane vodećih evropskih renesansnih i potonjih mislilaca. U trećem odjeljku, pokušat ćemo dati okvirnu sliku poimanja znanja u islamskoj filozofiji, odnosno dokazati hipotezu da su se islamski mislioci u procesu spoznaje uvijek povodili za racijom, iz čega proizilaze i stalna neslaganja između tradicionalista koji ne prihvaćaju nikakvo znanje koje ne proizilazi direktno iz Objave i prakse Poslanika Muhammeda, a.s, i gnostika koji su, pored ovih dvaju primarnih izvora pridavali važnost i duhovnoj spoznaji koja je duboko ukorijenjena u Božanskoj spoznaji. U četvrtom odjeljku pokušat ćemo sagledati postojeće definicije znanja, za koje smatramo da su nepotpune i djelimične te dati vlastitu definiciju istog oslonivši se na sintezu pročitanog i osobno promišljanje ovog fenomena. Peti odjeljak posvetit ćemo skepticizmu kao dominirajućem metodu mišljenja u savremenoj zapadnjačkoj nauci, s hipotezom da cjelokupni skepticizam koji počiva na ontološkim i epistemološkim principima urušava sam sebe, jer ne može se nešto što postoji dokazivati apsolutnom sumnjom u njegovo postojanje ili nepostojanje, odnosno da u nauci i naučnome vrijednovanju ne postoje samo kriteriji jasnog i preciznog sagledavanja činjenica već i oni drugi koji oslikavaju posebne segmente i nijanse datog fenomena kroz prelomljenu prizmu vidljivog. U šestom odjeljku, pokušat ćemo dati klasifikaciju znanja i dokazati hipotezu da se cjelokupno znanje dijeli na ono koje spoznajemo upoznavanjem njegove suštine i ono koje dobijamo posredstvom označenog koje predstavlja spoznavajući predmet, uz to ćemo razmatrati percipirajuću ulogu samog bića u ova dva procesa spoznaje. Sedmi odjeljak smo zamislili kao komparativno sagledavanje znanja i spoznaje u islamskom i zapadno-helenskom poimanju ovog fenomena, praveći paralelu Platonovog shvaćanja spoznaje sa islamskim misliocem Suhraverdijem gdje ćemo pokušati oboriti zapadnjačke kliše o znanju i spoznaju kao partikularnim vrijednostima i ukazati na sveopću dimenziju znanja i spoznaje kao vrijednosti cijeloga ljudskoga roda bez obzira na pripadnost vjeri, rasi ili naciji, osvrćući se i na pojedine stalne teme u islamskoj i zapadno-helenskoj filozofskoj misli. Osmi odjeljak ovog poglavlja posebno se osvrće na konceptualizaciju spoznaje i njene modalitete u islamskoj misli, s namjerom da dokažemo postojanje posebnog sistema mišljenja u islamu utemeljenog na konceptu ilma kao težnje za sveobuhvatnim znanjem i spoznajom svih datosti kroz manifestacije: informacije i tačke gledišta, prirodnih zakona i teoretske dobrobiti između mnoštva hipoteza. Deveti i posljednji odjeljak poglavlja O znanju naslovili smo Univerzalnost znanja, a u njemu dokazujemo tezu da iskonsko znanje ima jedinstvenu univerzalnu vrijednost za šta nam kao podloga koriste Aristotelova Metafizika i Istinitost islama Imama Ebu Hamida al-Ghazalija, odnosno njegova tvrdnja da je jedino univerzalno znanje teologija, naravno sa značenjem metafizike, dok su sve druge nauke partikularnog karaktera. Treće poglavlje posvećeno je Nastanku i razvitku akademije nauka kao institucije od najvećeg značaja za stjecanje spoznaje i promidžbu znanja. U ovom poglavlju ćemo pokušati dati hronološki slijed nastanka i razvitka akademije i akademske misli, naročito njezinog institucionalnog ustrojstva, te modalitete korporativnog organiziranja u različitim društvima i kulturno-civilizacijskim okvirima. Smatramo da će nam takva slika pomoći da precizno razumijemo važnost akademije i akademske misli za ukupni razvoj ljudske civilizacije, a samim time i njezine uloge u današnjici, te naročito u projekcijama i strategijama za budućnost. U prvom odjeljku, razmatrat ćemo nastanak institucije akademije u antičkom periodu, počevši od Platonove akademije kao elitističke institucije koja će proizvoditi svrsishodne mislioce i upravitelje državom i društvom radi općeg dobra do Epikurovog vrta, filozofske misli hedonizma i života unutar komune, te odrazima ovih dvaju sistema ustrojstva na današnju zapadnjačku civilizaciju. Drugi dio posvetit ćemo akademijama muslimanskog svijeta, s posebnim osvrtom na Bejtu-hikeme/Kuću mudrosti iz zlatnog perioda islama i vladavine Haruna er-Rešida, koja je sabirala najznačajnije mudrace i mislioce svog doba i prikupljala znanja iz svih naučnih disciplina – bilo antičkih ili islamskih, prirodnih ili društvenih; a kao dokaz da to nije bilo samo privilegija Bagdada posluži će nam i raskošno naučno i umjetničko naslijeđe drugih dviju prijestolnica tadašnjih muslimanskih dinastija Kairo kao središte fatimidija i Kordoba u kojoj su stolovali umejidi. Doprinos ovih triju centara ukupnome naslijeđu svjetske nauke i kulture i svim danas poznatim naučnim disciplinama nemjerljiv je upravo iz razloga otvorenosti i shvaćanja spoznaje i znanja kao opće univerzalne vrijednosti. U trećem odjeljku fokusirat ćemo se na nastanak i razvitak savremenih koncepata evropskih nacionalnih akademija nauka i umjetnosti gdje prepoznajemo princip da su se iste razvijale u zemljama koje nemaju gornji dom parlamenta – senat, a da su u drugim zemljama senatori vršili misleću ulogu akademika, služeći kao korektiv zakonima, koje su donosili izabrani narodni deputati ili poslanici, što se vremenom u pojedinim zemljama mijenjalo, pa su, pored nacionalnih, dopustili formiranje i drugih akademija nauka i umjetnosti, poput Njemačke i Rusije, dok su druge zadržale monopol isključivo za nacionalne akademije. U posebnim pod odjeljcima ovog poglavlja, obradit ćemo francusku, britansku i austrijsku akademiju nauka i umjetnosti, kao i ruske i švedske akademije, a spomenut ćemo i druge važne akademske institucije evropskih zemalja. Četvrto poglavlje razmatrat će uticaj muslimanske naučne misli na razvoj evropske nauke. Smatramo da su savremena evropska nauka i umjetnost duboko ukorijenjene u tekovine muslimanske renesanse, što želimo ovim poglavljem, makar, načelno ne dokazati već predstaviti kroz nekoliko konkretnih primjera, a to na koncu dodatno potkrjepljuje našu tezu o univerzalnosti znanja i spoznaje u islamskome konceptu i, velikom broju slučajeva, neprincipijelnome odnosu evropskih znanstvenika koji su izdašna dostignuća islamskih učenjaka crpili i predstavljali kao vlastita. Peto poglavlje obradit će posebnu pažnju na vjerske autoritete u kšrćanstvu, judaizimu i islamu i njihov doprinos utemeljenju i razvoju naučne misli. Veliki dio savremenih naučnika pokušava napraviti snažan zastor ili makar raskorak između religije i njenih promicatalja i jasne i precizne naučne misli, pokušavajući da predstave teološko učenje kao nenaučno i samim time degradativno, zato nam je intencija ovim poglavljem dokazati hipotezu da je u suštini savremena nauka izrasla kao takva isključivo zahvaljujući teološkim misliocima i pregaocima na polju uzdizanja znanja i spoznaje. Kao konkretni egzamplari za dokazivanje ove hipoteze poslužit će nam kršćanski prosvjetitelji Aurelije Augustin, Toma Akvinski, Martin Luter i Makarije III, odnosno islamski učenjaci El-Gazalija, Ibn Tejmije, šah Veliullaha Dahlavia, Syed Ahmed Khan, Jamaluddin al-Afgani Muhammed Abduhu, Muhammed Rashid Rida i drugi. Jedna od hipoteza odnosio se na dokazivanje uloge teoloških mislilaca u formiranju institucija nauke i znanja, poput Univerziteta Sorbona, koji su utemeljili muslimanski mislioci. Cilj nam je da prikažemo i značaj teoloških mislilaca na utemeljenje i razvoj nauke na Balkanu. Fenomen krize akademske elite u odnosu na izazove savremene civilizacije obradit ćemo u šestom poglavlju. Hipoteza od koje polazimo sadrži se u tvrdnji da slabosti savremene akademske elite leže u njenoj kohabitaciji sa državnim sistemima i političkim moćnicima, odnosno naslijeđenom povlaštenom statusu u društvu i nuspojavama koji tako privilegiran položaj bez potrebe za konstantnim dokazivanjem i radom proizvodi, što za posljedicu ima dominaciju političke elite nad akademskom. U nastavku pokušat ćemo dati i smjernice prevazilaženja ovog neprirodnog i neodrživog stanja u kome se nalazi svjetska civilizacija danas. Nakon općenitih i univerzalnih promišljanja, sedmo poglavlje studije posvetit ćemo akademijama nauka i umjetnosti u regionu i njihovome odnosu spram Bošnjaka, pokušati objektivno sagledati njihovu ulogu u društvenim procesima koji su ozbiljno i dugoročno određivali položaj Bošnjaka kao naroda od devetnaestog vijeka do danas, osobito zbog činjenice da su najbliži susjedi Bošnjaka znatno ranije oformili nacionalne akademije nauka i umjetnosti. U ovom poglavlju posebne odjeljke ćemo posvetiti Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, a obzirom na koncept državne akademije tretirat ćemo i Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. U osmom poglavlju pokušat će faktografski prikazati obrazovne institucije Bošnjaka, njihov nastanak, razvitak i ulogu u očuvanju, unapređenju i promoviranju univerzalnih i nacionalnih vrijednosti kako Bošnjaka kao naroda tako i cjelokupne kulture Balkana i svijeta. Krenut ćemo od mekteba, kao najstarije institucionalno organizirane obrazovne ustanove kod Bošnjaka nakon njihovog prihvatanja islama, preko medresa, ruždija i drugih specijaliziranih škola u osmanskome periodu (Darul-hadisa, Darul-Kur'ana, Darul-mualimina i dr.), pa sve do njihovih današnjih institucionalnih nadogradnji kakvi su islamski fakulteti i pedagoške akademije. Poseban odjeljak ovog poglavlje, posvetit ćemo univerzitetima, osobito što tradicija univerziteta kod Bošnjaka postoji do perioda srednjovjekovlja i postojanja ovakve najvažnije obrazovne institucije još za vremena dobrih Bošnjana, među prvima u svijetu. Uz ovaj univerzitet, ukratko ćemo prikazati i ostale univerzitete sa primarno bošnjačkom ulogom u njihovome nastanku, razvitku i egzistenciji, odnosno utjecaju na opće obrazovanje i spoznaju kod Bošnjaka, poput univerziteta u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Bihaću, Novom Pazaru, Zenici, Travniku i dr. u kojima se formira današnja intelektualna elita ovog naroda. Deveto poglavlje dat će pregled uglednih bošnjačkih intelektualaca, mislilaca, naučnika, pisaca i umjetnika u posljednjih pet stoljeća. Cilj ovog poglavlja je da ukaže na kontinuitet akademske misli i vrhunskoga umjetničkoga pregalaštva Bošnjaka kroz historiju. Svjesni da je takav pristup preambiciozan za samo jedno poglavlje jedne doktorske teze, jer djelo svakog od tretiranih autora zaslužuje ne jednu već nekoliko posebnih doktorskih teza, ovdje moramo imati izuzetno strogu selekciju odabira autora koje ćemo predstaviti. Selekciju ćemo vršiti po više kriterija, od koji su najvažniji ukupan doprinos nauci i umjetnosti i utjecaj koji su imali na generacije poslije sebe, recepcija i rasprostranjenost njihovog djela i umjetnosti kako među samim Bošnjacima tako i drugim narodima. Možda ovaj pristup ne osigurava cjelovitost ove teme, ali to nam i nije krajnja namjera, jer bi to bilo primjereno enciklopedijskom ili leksikonskom predstavljanju svih značajnih Bošnjaka u povjesti, zao ćemo se ograničiti na nekoliko desetina imena u rasponu od Nasufa Matrakčija do Dževada Karahasana, odnosno od XV do XXI stoljeća, onih koji su samostalno, uglavnom bez institucionalne, ili bar svoje nacionalne, podrške ili organiziranosti postizali vrhunske naučne i umjetničke dosege. Deseto poglavlje naslovit ćemo Razlozi za osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. U njemu ćemo tretirati ovu najvažniju bošnjačku akademsku i naučnu instituciju od ideje o osnivanju preko realizacije tog čina, do reakcija na isto do prvih konkretnih rezultata njenog djelovanja. Tretirat ćemo dvije vrste negativnog odnosa prema ideji BANU, prvog koji dolazi spolja od strane nebošnjačkih institucija i pojedinaca iz okruženja i drugog koji se javlja iznutra, od strane takozvanih avangardnih liberalnih bošnjačkih institucija a naročito pojedinaca, kao i stvarne razloge tako negativnog stava prema samoorganiziranju individulanih intelektualnih kapaciteta bošnjačkog naroda. U prva tri odjeljka ovog poglavlja govorit ćemo o periodu utemeljenja i izazovima s kojim su se osnivači BANU susretali, preprekama i izazovima, naročito administrativne prirode, koje je rukovodstvo BANU imalo da prevaziđe kako bi ova institucija dobila pravni status i okvir, kao i samome unutarbošnjačkome otporu BANU. Četvrti i najobimniji odjeljak ovog poglavlja dat će kratke podatke o akademicima BANU, dvadeset dva osnivača i dvanaest izabranih akademika na prvom konkursnom izboru koji je ova akademija organizirala. Cilj ovog odjeljka je da da uvid u najznačajnije ljudske resurse, intelektualne kapacitete i dostignuća ljudi koji su svoj cjelo životni rad kroz Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti zavještali svom narodu kao naučno, kulturno i duhovno nasljeđe. Peti odjeljak posvećen je prvom broju Glasnika BANU (objavljenom 2015. godine), periodičnom izdanju Akademije, u kome su objavljeni inaugurativni radovi akademika osnivača BANU. Svaki od radova bit će prikazan sažetkom i sublimacijom temeljnih ideja i zaključaka. Jedanaesto poglavlje nazvali smo Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti i bošnjački narod s namjerom vlastitog poimanja uloge i značaja ove institucije za Bošnjake u cjelini. Ovdje ćemo obrazložiti naše viđenje BANU i njenih akademika kao stjecišta kvalitativne misli koja bi trebala imati zadatak da razvija strategije očuvanja i unapređenja ključnih vrijednosti ovog naroda, u prvom redu države Bosne i Hercegovine, vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta. Prvi odjeljak ovog poglavlja bavit će se oslobađanjem mentalnog obruča kao preduvjeta rađanja, slobodne i autentične naučne i umjetničke misli i sagledavanja BANU kao emancipatora bošnjačke intelektualne elite i njihovog oslobađanja osjećaja inferiornosti, dok će drugi ispitivati problematiku razvoja autentične intelektualne elite Bošnjaka u odnosu na konformističku poziciju centra koja proizvodi servilnost, indolentnost i često je put ka korupciji i degradaciji. Dvanaesto poglavlje posvetit ćemo sagledavanju odlika akademske misli kao izazova za bošnjačke akademike, naročito u periodu opće globalizacije koja nameće posebna pravila u sferi nauke i umjetnosti, gdje se sve manje vrijednuje, pa čak i opstruira slobodna i autentična misao, a naučnici i umjetnici pretvaraju u sitne dijelove globalnog mehanizma. Ovaj proces sagledat ćemo kroz posebne odjeljke koji će tretirati nacionalnu, etičku, kritičku i slobodnu misao. Trinaesto poglavlje posvetit ćemo unutrašnjem ustrojstvu BANU kao akademske naučne i umjetničke institucije. U posebnim odjeljcima ćemo obraditi odjeljenja BANU: Odjeljenje za jezik i književnost, Odjeljenje za historiju, Odjeljenje za kulturologiju, Odjeljenje za islamsku misao i Odjeljenje za političku misao s ciljem analiziranja opravdanosti i potreba njihovog postojanja, te iskazivanjem realnih očekivanja i rezultata njihovog rada. Četrnaesto poglavlje posvetit ćemo prioritetima, koje prema našem mišljenju, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti treba imati u svom radu. U prvom redu smatramo da se ova institucija treba baviti strateškim projektima, uslijed čega ćemo ponuditi više prijedloga izrade strategija koje su neophodne Bošnjacima kao narodu, zatim ćemo ponuditi i nekoliko važnih projekata za koje smatramo da BANU mora imati kapaciteta da, ukoliko se radi o već započetim, podrži njihovu realizaciju, i sama ih iznese, ukoliko je riječ o projektima koji još uvijek nisu započeti. Također osvrnut ćemo se na način rada BANU, njene postojeće resurse, saradnji sa drugim sličnim institucijama i statusu u društvu. U posljednjem poglavlju pokušat ćemo da rezimiramo sve najvažnije spoznaje do kojih ćemo u istraživačkome postupku doći, predočimo rezultate dokazanosti hipoteza koje smo postavili i damo okvirni konačni zaključak vlastitog promišljanja na temu uloge i značaja akademije sa posebnim akcentom na primjer Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Na kraju ćemo dati pregled sve primarne i sekundarne literature koju ćemo koristiti u izradi ove teze.