Primjena teorije fazi skupova u određivanju stepena održivosti turističkog razvoja zaštićenog područja

Abstract

Praćenje stanja prirodne sredine u znatnoj mjeri doprinosi poboljšanju upravljnja zaštićenim područjem iako je do sada njegova uloga bila podcijenjena ili površno shvaćena i realizovana. Kontrolisanje predstavlja sistemsko i periodično mjerenje ključnih indikatora biofizičkog i društvenog stanja U zaštićenom području je vrlo važno pratiti relevantne indikatore koji će kvalitetno prezentovati u kakvom su stanju prirodne vrijednosti i resursi sa kojima raspolaže područje. Subjektivne impresije o stanju u kojima se nalazi zaštićeno područje nekada mogu biti pogubne po ključne ciljeve upravljanja i one nisu dovoljne za donošenje bilo kakvih odluka koje se tiču upravljanja područjem.Bez podataka o stanju i trendovima koje nadgledanje pruža menadžeri nemogu reagovati na mnoge javne interese, kritike i prijedloge, a nisu u stanju pravilno ispuniti ni svoje odgovornosti, niti procjeniti efikasnost djelovanja koje preduzimaju. Menadžeri Zaštićenih područja (ZP) imaju zadatak da odrede mjesta na koja će se fokusirati prilikom nadgledanja uticaja turizma. Kako bi mogli usmjeriti svoju pažnju na ona područja gdje su problemi najozbiljniji i gdje su zaposleni ili posjetioci iskazali zabrinutost, potrebno je da na raspolaganju imaju kvalitetne informacije na osnovu kojih će biti u stanju donijeti ispravnu odluku .Nadgledanje mora biti inkorporirano u generalno planiranje upravljanja zaštićenim područjem i ciljevima razvoja šire regije i lokalne zajednice. U cilju prepoznavanja složenih uzroka uticaja turizma u zaštićenim područjima indikatori i metode za mjerenje se moraju pažljivo odabrati .Kriteriji za odabir dobrih indikatora su; mjerljivost, preciznost, dosljednost, osjetljivost, stepen povezanosti sa stvarnim turističkim aktivnostima, tačnost, korisnost, dostupnost podataka, troškovi sakupljanja i analize. Regulatori koji se smatraju temeljnim u određivanju granice korištenja zaštićenog područja je granični broj posjetilaca koji neće narušiti prirodnu ravnotežu i prostorne mogućnosti prijema posjetilaca. Sa stanovišta održivosti ekosistema i očuvanje kvaliteta turističkih usluga koje turisti očekuju u zaštićenom području kao turističkoj destinaciji ,veoma je značajno analizirati noseći kapacitet područja kao destinacije. Menadžeru procjena nosećeg kapaciteta služi kao sredstvo pomoću kojeg određuje uticaj turizma na životnu sredinu u zaštićenom području i predstavlja važnu komponentu prostornog planiranja i razvoja turizma. Ono što je vrijedno napomeniti je, da noseći kapacitet područja predstavlja i jedan od mehanizama postavljanja standarda održivog turizma u osređenoj oblasti. Pitanje mjerenja indikatora održivosti razvoja još uvijek predstavlja otvoreno pitanje. Naime, mnoge institucije koje se bave pitanjem održivog razvoja imaju svoje prijedloge kako vrsta indikatora koje treba mjeriti pri ispitivanju održivosti ,tako i tehnike njihovog mjerenja. Značajno mjesto zauzimaju indikatori ponuđeni od strane stručnjaka Svjetske Turističke Organizacije (WTO) i komparativni indikatori koje su preporučili stručnjaci Evropske Unije (EU). Za neke od tih indikatora nisu još uvijek utvrđeni jedinstveni mjerni parametri. Ovaj rad predstavlja teorijski empirijsko istraživanje za efikasnijim upravljanjem zaštićenim područjem i određivanja stepena održivog razvoja turizma destinacije koristeći fazi logiku i kvantitativne metode višeatributnog odlučivanja Fazi sistemi predstavljaju jedan od oblika ekspertskih sistema, koji pružaju mogućnost menadžeru da na osnovu stečenih iskustvenih sposobnosti u kratkom vremenskom peridu stvori mogućnost na osnovu postojećih informacija donošenja kvalitetnih odluka vezanih za upravljanje. Naime u ovom radu obzirom na moje iskustvene mogućnosti vezane za upravljanje ZP-em,ću dati pogled na primjenu fazi logike u upravljanju održivim razvojem u ZP-u. Koristeći mogućnost različitog prikazivanja fazi skupova, izvršit će se modifikacija komparativnih indikatora i prikazati iste u obliku fazi skupova koristeći pri tome i stečene iskustvene komponente u upravljanu ZP-em. Sa takvim prikazom komparativnih indikatora koristeći fazi logiku i modeliranje fazi procesa (uz uvođenje funkcije stanja i «težinske funkcije « koje će pomoći pri kreiranju kriterija i pravila) sagledati mogućnost procjene inteziteta održivog razvoja turizma zaštićenog područja. Komparativni indikatori: • Mjerenje stanja životne sredine-korišćenje i zauzimanje zemljišta (% promjena u izgradenosti područja u toku 5 godina ), • Ekonomski indikator-koeficijent lokalnog turističkog uvećanja, nisu još uvijek jedinstveno određeni (ne postoji načelna saglasnost o parametrima koji ih određuju).