Afirmacija `ružne umjetnosti` i njena uloga u post-traumatskom društvu

Abstract

Svojim kreativnim istraživačkim radom nastojao sam da (re)interpretiram i (re)kontekstu- aliziram fenomen ružnog u umjetnosti, prevashodno kritički analizirajući aktualni okvir (sociološki, kulturološki, religijski…) Bosne i Hercegovine kao postratne – posttraumat- ske specifične državne tvorevine. Moje istraživanje (uključujući i praktični – grafički dio) ima etičko i humanističko utemeljenje koje dovodim u paralelu sa idejnim i psihološkim načelima antičke drame – tragedije. Preciznim analitičkim osvrtom na autore i djela iz historijske baštine odao sam i svojevrsni homage radovima i poetikama koje ocjenjujem influentnim kako za opšti razvoj ružne um- jetnosti tako i za vlastita percipiranja takvih estetičkih i psiholoških sadržaja. Takođe, u osnovnim crtama sam iznio i pregled savremenih kreativnih razmišljanja i tendencija unutar umjetničkog istraživanja ‘ružnog’ ne bih li napravio konstruktivnu komparaciju nekadašnjih i sadašnjih doživljaja ‘ružnog – lijepog’. Takvim usporednim pristupom sam iznova propi- tivao i kristalisao i sopstvena opredijeljenja ali i iznalazio i sopstveno mjesto unutar takve umjetničke tekovine. Obzirom da sam po svojoj umjetničkoj naobrazbi i afinitetima klasični grafičar, nastojao sam da, konceptualno i praktično, ukažem na brojne mogućnosti koje grafika u svome fundamentu posjeduje ali i da je ‘suočim’ sa realnim izazovima suvremenog doba i njemu pripadajućih tehnologija. S tim u vezi, bitan segment rada sam posvetio tumačenju osobnog doživljaja svrhe grafičkog lista kojem već duže vrijeme pristupam kao pronosiocu – nosiocu poruke, kao nosiocu konkretnog kritičkog stava. ‘Oglašavanjem’ putem grafičkih listova na najraznovrsnijim, netipičnim mjestima omogućavam da grafika izađe iz usko – galerijskih okvira i postane ‘provodnik’ vlastitog autorskog i ljudskog stava te tako uspostavljam i ak- tivniji dijalog sa posmatračem. Takav umjetnički iskaz nije više tek galerijski eksponat nego i kvalitetan ‘deskript’ devijantnih i negativnih pojava i dešavanja kojima sam svjedok. Autorski grafički ciklus “Ikone našeg doba” razotkriva i ‘ilustruje’ te zloćudne manifestacije koje su dobrim dijelom postale obilježja bosanskohercegovačkog sadašnjeg trenutka. Pri tome se idejno i etički oslanjam na koncept antičke dramske postavke u namjeri da iniciram željeno katarzično iskustvo. Takav pročiščavajući i zaliječujući momenat pokušavam da izazovem svojim grafikama – svojim GrafiKatarzama (vlastita izvedenica op.a.). Ukratko, grafikatarza sadržajno i značenjski objedinjuje grafičko tehnološko uporište te idejnu i ljud- sku opredijeljenost za dostizanjem katarze. Moje GrafiKatarze detektuju stvarnu nesreću, tragediju i ‘ružno’ suvremene Bosne. Suprotno dominantnim intencijama i stilskim odlikama šok-arta (kojeg sam takođe akcenti- rao u ovom radu), moja umjetnička forma i njena poruka ne inzistiraju na pukom zgražavanju poblikuma – na pukom ‘šoku radi šoka’. Preciznim predstavljanjem vlastitog životnog ok- vira te vlastitog životnog iskustva nastojim da upozoravam na tragične okolnosti i sadržaje te tako konstruktivno doprinosim istinskom popravljanju ove Bosne – moje Bosne. Vlastitim grafičkim radom nastojim i da očuvam kontinuitet tradicije autentičnog bosanskog umjetničkog izražavanja – tradicije poznate kao bosanski stil. Takav specifikum obogaćujem i svojim kreativnim pristupom. Moje istraživanje (koje je empirijskog karaktera) se gradilo uvažavanjem te izučavanjem različitih historijskih, filozofskih i umjetničkih izvora te kao zaokružena forma odražava au- torsku namjeru da se ukaže na negativnu praksu poštivanja pogrešnih vrijednosti – poštivanja pogrešnih ‘ikona’. Razobličavanjem takvog Zla (koje i proizvodi ono što razaznajemo kao `ružno`), na neki način otvaram put za poštivanje istinski Svetog i Uzvišenog, otvaram put za vjerovanje u istinsko Dobro. Oslanjanjem na hermeneutički princip (u svojoj metodološkoj postavci) sistematično sam gradio i precizirao vlastiti izraz i mišljenje.