Nastanak i razvoj predškolske ustanove Reuda i njen doprinos vaspitno – obrazovnom sistemu u Sandžaku

Abstract

Rano djetinjstvo, od rodjenja do polaska u prvi razred osnovne škole, zasigurno je jedan od najljepših, najkreativnijih i najdinamičnijih perioda u toku života svakog djeteta. To je period gdje se djetetu pruža pomoć i podrška u sticanju socijalnih kompetencija iz razloga što je to perid koji omogućuje preduslov za kvalitetno funkcionisanje djeteta u socijalnom kontekstu. Prvi ozbiljniji kontakt djeteta koji izlazi iz uže porodice jeste polazak u vrtić. To je njihovo prvo razdvajanja od roditelja na duži vremenski period, kao i susret sa velikim brojem nepoznatih lica, vršnjaci, učiteljica, i ostali stručni saradnici. Odgoj i obrazovanje predškolske djece doprinosi njihovom dugoročnom razvoju, nije samo priprema za polazak u prvi razred osnovne škole, već mnogo više od toga. Kvalitetno predškolsko vaspitanje i obrazovanje ima veoma bitan uticaj na razvoj djetetove ličnosti i predstavlja temelj za uspjeh u daljem obrazovanju,ostvarivanje statusa pojedinca koji doprinosi dobro svojoj zajednici( socijalno uključivanje), zapošljenja, formiranja svoje porodice. Odgoj predškolske djece zasniva se na hunanističko-razvojnoj koncepciji zapravo na ideju humanizma gdje je dijete vrijednost po sebi, gdje se spoznaju i predstavljaju specifične osobine i zakonitosti razvoja djece predškolskog uzrasta, ali i spoznaja o čovjekovom razvoju u cjelini, i saznanja o značaju izvanporodičnog odgoja predškolske djece (vrtići). Osnovna hipoteza ovog empirijskog istraživanja predstavlja predškolsku ustanovu „REUDA“ kao instituciju koja ispunjava osnovne zahtijeve u pedagoškom smislu i da kao ustanova koja zadovoljava standarde vaspitno-obrazovnog procesa vrši pozitivan uticaj na cjelokupan razvoj vaspitno- obrazovnog sistema u Sandžaku. Zato je ovo empirijsko istraživanje usmjereno na izazove i percepciju roditelja djece u vrtićima čiji je osnivač: Mešihat Islamske zajednice u Srbiji ali i na učitelje o njihovim socijalnim kompetencijama, sposobnostima, vještinama djece koja polaze u školu,o komunikaciji roditelja sa vaspitačima u vrtićima, o informisanosti roditelja o uslovima i radu vrtića, o zadovoljstvu vaspitača postignutim rezultatima djece koja borave u vrtiću, o njihovim mogućnostima i stepenu usvajanja svih aktivnosti predvidjeni planom i programom ove vaspitno-obrazovne ustanove. Kvantitativna analiza rezultata dobijenih istraživanja su na tragu postojanja dobre organizacije i planiranja i programiranja vaspitno-obrazovnog rada koje je uskladjeno sa opštim i posebnim standardima, ali isto tako i prisustvo visokog stepena zadovoljstva roditelja djece koja pohadjaju predškolsku ustanovu „REUDA“ načinom rada i ostvarenom komunikacijom, ali i iz ugla učitelja prvih razreda koji su iskazali visok stepen zadovoljstva pripremljenošću djece za polazak u prvi razred osnovne škole koja su pohadjala vrtić „REUDA“. Rezultati iznošenja ovakvih stavova vaspitača, roditelja i učitelja nas upućuje na potrebu neposredne komunikacije, razumijevanja, povjerenja, prihvatanja izmedju roditelja, vaspitača ali i učitelja, unapredjivanje rada predškolske ustanove „REUDA“, kao i usavršavanje načina rada i djelovanja svih činioca koji su uključeni u vaspitno- obrazovni proces.