Prikaz osnovnih podataka o disertaciji

The effects of remediation treatments application on the sediment heavy metal immobilization

dc.contributor.advisorDalmacija, Božo
dc.contributor.otherNikolić, Aleksandar
dc.contributor.otherKlašnja, Mile
dc.contributor.otherDalmacija, Božo
dc.creatorPrica, Miljana
dc.date.accessioned2020-06-23T13:28:29Z
dc.date.available2020-06-23T13:28:29Z
dc.date.available2020-07-03T13:43:11Z
dc.date.issued2009-03-25
dc.identifier.urihttps://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/12331
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/Disertacija13975510248027.pdf?controlNumber=(BISIS)73282&fileName=13975510248027.pdf&id=1805&source=NaRDuS&language=srsr
dc.identifier.urihttps://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=73282&source=NaRDuS&language=srsr
dc.description.abstractPredmet izučavanja ove disertacije, osim poređenja različitih metoda procene rizika na osnovu karakterizacije kvaliteta sedimenta vodotokova Vojvodine, bilo je i ispitivanje mogućnosti imobilizacije teških metalau sedimentu primenom različitih remedijacionih tehnika kao i određivanje njihove efikasnosti (npr. solidifikacija/stabilizacija silikatnim materijalima, portland cementom, kalcijum-oksidom itd.) u zavisnosti od brojnih faktora. Osim pseudo-ukupnog sadržaja metala određene su i specifičnije frakcije metala sa posebnim osvrtom na određivanje potencijalno biodostupnih frakcija. Rezultati su ukazali da je naosnovu holandskih preporuka sediment pojedinih vodotokova Vojvodine (Begej, DTD-kanal,Nadela, Sava-Šabac) zagađen metalima (klasa 4) i da je neohodno izmuljivanje i remedijacija. Prema USEPA i kanadskim preporukama, neki uzorci su potencijalno toksični, ali nije zabeležena akutna toksičnost za test vrste u pornoj vodi. Za neke uzorke, i pored visoke pseudo-ukupne koncentracije (klasa 4), nije potvrđena potencijalna toksičnost na osnovu odnosa kiselog volatilnog sulfida i simultano ekstrahovanih metala. Dok se ne primene skuplje metode remedijacije i tretmana sedimenta, najbolje rešenje je izolovano skladištenje na specijalnim  deponijama. Naredni koraci bi trebali da budu usresređeni na kontrolu i sprečavanje zagađenja kako bi se obezbedilo da revitalizacija ovih vodotoka ima trajni pozitivan uticaj na životnu sredinu i nesmetanu i bezbednu plovidbu, kao i na primenu određenih remedijacionih metoda. Poređenje rezultata koji su dobijeni različitim procenama kvaliteta sedimenta pokazalo je da ponekad nije dovoljan jedan pristup i da je potrebno je uključiti metode procene biodostupnosti, biotestove i aspekt radioaktivnosti. U uzorku sedimenta koji je korišćen za ispitivanje efikasnosti remedijacionih tretmana, pokazano je da cink, nikal i olovo imaju visok rizik po okolinu, jer seprocenat metala u izmenljivoj i karbonatnoj fazi kretao od 40.1 do 45.2%. Cr i Cd imaju umeren rizik, dok je bakar prisutan u ovim frakcijama u koncentraciji koja predviđa nizak rizik (5.3%). Ovo je u skladu i sa rezultatima analize porne vode i simultano ekstrahovanih metala i kiselog volatilnog sulfida. Istraživanje prikazano u radu je dalo odgovor na pitanje da li remedijacija može uspešno da ukloni zagađenje, u smislu imobilizacije metala u stanje kada oni više neće biti opasnost po okolinu. Svi primenjeni tretmani doveli su dosmanjenja procenta kumulativno izluženih metala iz S/S smeša, ali nijedna smeša tretiranog sedimenta i ispitivanih imobilizacionih agenasa ne pripada grupi inertnog otpada ukoliko se kumulativne izlužene koncentracije metala porede sa koncentracijama koje za otpad propisuje Evropska Unija (2003/33/EC). Ukoliko nam je cilj dobijanje nehazardnog otpada onda moramo primeniti u tretmanu sedimenta kontaminiranog metalima najmanje 30% imobilizaconih agenasa (cementa, kalcijum-oksida). Najveća efikasnost u imobilizaciji metala postignuta je korišćenjem cementa i kalcijum-oksida u smeši (30% cementa i 10% kalcijum-oksida) i primenom termičkog tretmana na višoj temperaturi (11000C) sa glinom (20% gline) što je zaključeno na osnovu koeficijenata difuzije i indeksa izlužljivosti. Dominantan mehanizam izluživanjametala iz ovih smeša je difuzija.sr
dc.description.abstractThis work is concerned with the comparison of the different methods of metal risk assessment in sediments based on examination of the qualityof water courses in Vojvodina. Besides, it deals with the possibility of applying remediation treatments of contaminated sediment and with the efficiency of the different methods, that is the techniques, for immobilization of sediment heavy metals by applying S/S and thermal treatments. A dominant mechanism is proposed for the process of leaching ofthe metals from treated mixtures. Comparison of the results obtained by the different methods of sediment quality assessment showed that in some cases one approach to solving this problem is not  sufficient. Metal concentrations in particular sediment samples (the Begej, the DTD Canal, the Nadela, the Sava at Šabac) indicate the presence of contamination, the analyzed samples being of Class 4. According to the Dutch regulations, a sedimentof  Class 4 is of unacceptable quality and requires urgent intervention in the sense of sediment dredging, disposal into special depots, and, if possible, remediation. For some samples, despite a high pseudo-total concentration (Class 4), no potential toxicity was confirmed onthe basis of the ratioof the acidic volatile sulfide and simultaneously extracted metals. The results showed that, apart from chemical analyses, biological tests are also necessary, but also sequential extraction analysis, which can more clearly define the way of metal binding to the particular sediment fractions, to allow a more reliable prediction of metal mobility, potential toxicity and bioavailability. In the analysis of sediment quality it is also necessary toinclude the aspect of radioactivity, as it has been shown that the results of this analysis can, not only confirm some of the results of the other analyses, but also indicate the sediment age, origin of contamination and potential toxicity.The subsequent steps should be directed to the control and prevention of contamination, in order to ensure that the water course reviatalization has a lasting positive effect on the environment, an unimpared and safe navigation and application of remediation methods. In the sediment sample (Class 4) that was usedfor the examination of the efficiency of it appeared that zinc, nickel and lead exhibit a high risk, as the percentages of these metals in the exchangeable and carbonate phases were in the range from 40.1  to 45.2%. On the other hand, chromium and cadmium exhibited a moderaterisk, whereas copperin these fractions was present at the levels corresponding to a low risk (5.3%). This is alsoin agreement with the results of pore water analysis and simultaneously extracted metals and acid volatile sulphide examinations. The investigations presented in this work provided an answer to the question whetehr the remediation can successfully remove the contamination in the sense of the immobilization of metals in a state that will not be harmful tothe environment. All the treatments applied yielded a decrease of the percentage of cumulatively leached metals from the S/S mixtures, but none of the mixtures of treated sediments with the tested immobilization agents belongs to the group of inert materials if the cumulative leached concentrations are compared with the concntrations for the wastes given by the EU legislation (2003/33/EC). Ifthe goal is to obtain a non-hazardous material it is necessary to treat the contaminatedsediment with at least 30% of the immobilizing agent (cement or calcium oxide). Based on the diffusion coefficients and leachability index, the highest immobilization efficiency was achieved using a mixture of cement and calcium oxide (30% of cement and 10% of CaO) and by applying thermal treatment at a higher temperature (11000C) with clay (20%). A dominant mechanism of leaching metals from these mixtures is diffusion.en
dc.languagesr (latin script)
dc.publisherУниверзитет у Новом Саду, Природно-математички факултетsr
dc.rightsopenAccessen
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/share-your-work/public-domain/cc0/
dc.sourceУниверзитет у Новом Садуsr
dc.subjectsedimentsr
dc.subjectsedimenten
dc.subjectmetalsen
dc.subjectpollutionen
dc.subjectmetal fractionationen
dc.subjectquality criterionsen
dc.subjectsediment remediationen
dc.subjectmetal immobilizationen
dc.subjectmetalisr
dc.subjectzagađenjesr
dc.subjectfrakcionacija metalasr
dc.subjectkriterijumi kvalitetasr
dc.subjectremedijacijasedimentasr
dc.subjectimobilizacija metalasr
dc.titleEfekti primene različitih postupaka remedijacije na imobilizaciju teških metala u sedimentusr
dc.title.alternativeThe effects of remediation treatments application on the sediment heavy metal immobilizationen
dc.typedoctoralThesisen
dc.rights.licenseCC0
dc.identifier.fulltexthttps://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/38151/Disertacija.pdf
dc.identifier.fulltexthttp://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/38151/Disertacija.pdf
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_12331


Dokumenti za doktorsku disertaciju

Thumbnail

Ova disertacija se pojavljuje u sledećim kolekcijama

Prikaz osnovnih podataka o disertaciji