Prikaz osnovnih podataka o disertaciji
Narativni metod u savremenoj filozofiji jezika
dc.contributor.advisor | Smiljanic, Damir | |
dc.contributor.other | Popović, Una | |
dc.contributor.other | Radinkovic, Zeljko | |
dc.contributor.other | Smiljanic, Damir | |
dc.creator | Micic, Nemanja | |
dc.date.accessioned | 2019-12-23T16:36:55Z | |
dc.date.available | 2019-12-23T16:36:55Z | |
dc.date.available | 2020-07-03T14:19:35Z | |
dc.date.issued | 2019-12-11 | |
dc.identifier.uri | https://nardus.mpn.gov.rs/handle/123456789/11595 | |
dc.identifier.uri | https://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/Disertacija156940683730272.pdf?controlNumber=(BISIS)111181&fileName=156940683730272.pdf&id=13547&source=NaRDuS&language=sr | sr |
dc.identifier.uri | https://www.cris.uns.ac.rs/record.jsf?recordId=111181&source=NaRDuS&language=sr | sr |
dc.identifier.uri | https://www.cris.uns.ac.rs/DownloadFileServlet/IzvestajKomisije156940684345397.pdf?controlNumber=(BISIS)111181&fileName=156940684345397.pdf&id=13548&source=NaRDuS&language=sr | sr |
dc.description.abstract | U ovom radu nam je cilj da pokažemo kako savremena filozofija jezika, u svojim pojavnim oblicima kroz različite segmente disciplina poput hermeneutike, fenomenologije, poststrukturalizma kao dekonstrukcije i postmoderne teorije, kao i tzv. analitičke filozofije, otvara prilike za kristalisanje jednog krajnje potentnog metoda naracije. Operativna logika navedene priče o narativnom metodu je takva da se područje njene primene istovremeno događa na nivou narativa koje smo prepoznali kao konstitutivne i odlučujuće za sâmo uočavanje narativnog metoda – upravo pobrojane discipline za koje smatramo da najlakše pokazuju čistu narativnost svakog jezičkog izraza – a konsekventno tome i na nivou samog metoda naracije. Drugim rečima, navedeni metod ne podrazumeva i ne zahteva meta-poziciju, već načelno dovodi u pitanje samu validnost takve tačke. On mora insistirati na paralelnoj samoprimeni, upravo jer cilja na dalekosežnost i široku obuhvatnost svog implementiranja. Jedna od osnovnih teza ovog rada je da se strujanja savremene filozofije jezika mogu najodlučnije približiti jeziku i pokazati ga u njegovom autentičnom obliku, naime, kao čisto mnoštvo (kontingentnih) priča. Kao vid tog razotkrivanja prepoznat je narativni metod. U čitavom polju filozofije jezika, implicitno, eksplicitno, ili pak samo fragmentarno, uviđa se moguće ishodište narativnog metoda – tačnije, otvaraju se prilike za ocrtavanje njegovih kontura. Uočavanje prisustva narativnog metoda, a ujedno i polja delovanja, pruža šansu da on bude povratno primenjen upravo na filozofiju jezika, koju smo apostrofirali kao polazišnu tačku. Ispostaviće se da to polazište nije ekskluzivno i jedino moguće, ali će se prikazati unutrašnji razlozi za takav pristup. Oni leže prvenstveno u uverenju da je pomenuti put najkonkretniji za što ispravnije profilisanje narativnog metoda. Smatramo da je to najpre ostvarivo kroz ukrštanje priče narativnog metoda i nešto šireg određenja područja (filozofije) jezika, koje se fundamentalno razumeva nikako drugačije do kao mnoštvo priča. Putem njih smo u stanju najjednostavnije da prodremo i dopustimo jeziku da na površinu izvede svojevrsnu metodologiju. Ukratko, iz oblasti filozofije jezika i njenog bliskog susedstva je najlakše uočiti kako jezik dopušta da se metod naracije oblikuje. Ta kretanja idu u svim pravcima: dinamika lateralnog, kružnog, horizontalnog ili vertikalnog hoda, u kombinaciji sa raznolikim poimanjima temporalno-prostornih struktura, omogućiće plodotvorniji odnos prema datim pripovestima. Svaki korak unazad se istovremeno može tumačiti i kao prodor, kojim se, pak, ne zahteva nužno novus, ali se dopušta da se on iskristališe ako je to potrebno. Mi to prodiranje svakako možemo razumevati iz vizure naizgled obeščašćenog i ukaljanog termina progresa, ali više bez bojazni da tim gestom ostajemo zarobljeni unutar nekih od tradicionalnih rasprava i njihovih aporetika. Pokazaće se da je moguće napraviti odlučan iskorak u odnosu na te probleme, pritom ih ne ignorišući, već misleći i na njihovom tragu. Rad će imati svoj epicentar, koji se raspršuje na početak i kraj, razliva svoj diskurzivni delokrug iz jedne, možemo slobodno reći neuhvatljive centralne mrlje, na skicirane delove. Ona bi trebalo da bude dovoljno potentna da pruži potpunu čitljivost tim odeljcima. O tačnoj lokaciji te centralne mrlje ne bi trebalo donositi preuranjene odluke. | sr |
dc.language | sr (latin script) | |
dc.publisher | Универзитет у Новом Саду, Филозофски факултет | sr |
dc.rights | openAccess | en |
dc.rights.uri | https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/ | |
dc.source | Универзитет у Новом Саду | sr |
dc.subject | filozofija | sr |
dc.subject | jezik | sr |
dc.subject | kontingencija | sr |
dc.subject | naracija | sr |
dc.subject | metod | sr |
dc.subject | mnoštvo | sr |
dc.subject | priče | sr |
dc.title | Narativni metod u savremenoj filozofiji jezika | sr |
dc.type | doctoralThesis | en |
dc.rights.license | BY | |
dc.identifier.fulltext | http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/44944/IzvestajKomisije.pdf | |
dc.identifier.fulltext | http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/44943/Disertacija.pdf | |
dc.identifier.fulltext | https://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/44944/IzvestajKomisije.pdf | |
dc.identifier.fulltext | https://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/id/44943/Disertacija.pdf | |
dc.identifier.rcub | https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_11595 |