Psihosocijalni činioci i struktura motivacije zaposlenih za učešće u obukama

Abstract

Motivacija zaposlenih za obučavanje smatra se jednim od ključnih faktora uspješnosti obuke. Dosadašnja istraživanja uglavnom su bila usmjerena na organizacione varijable, što je ostavilo značajne mogućnosti za uvrštavanjem psiholoških varijabli i faktora specifičnih za određenu kulturu. U ovom radu fokus je na ispitivanju povezanosti psiholoških, demografskih i organizacionih varijabli sa motivacijom za obučavanje. Predviđeno je da će faktori motivacije za učenje i namjere da se ostvari cilj činiti jedinstven konstrukt motivacije zaposlenih za obučavanje. Na osnovu prethodnih istraživanja, model je postavljen kao parcijalni medijatorski model, u smislu da će demografske varijable i uticaj politike, nepotizma i ličnih odnosa s nadređenima (PNLO) posredovati uticaj osobina ličnosti na motivaciju zaposlenih za učešće u obukama. Za ispitivanje postavljenog modela korišćena je metoda najmanjih parcijalnih kvadrata. Rezultati su pokazali da motivacija za učenje i namjera da se ostvari cilj ne formiraju konstrukt višeg reda, koji bi predstavljao motivaciju zaposlenih za obučavanje, ali da je nužno uključiti oba konstrukta u model, pošto značajno doprinose objašnjavanju varijanse varijable ishoda – motivacije za transfer. Direktan pozitivan značajan uticaj na namjeru da se ostvari cilj imaju motivacija za učenje, proaktivnost i postojanost, dok samoefikanost i ciljna orijentacija izbjegavanja ostvaruju negativan uticaj. Direktan pozitivan značajan uticaj na motivaciju za učenje ostvaruju ciljna orijentacija opšteg postignuća i proaktivnost, dok PNLO i ciljna orijentacija postignuća u odnosu na druge ostvaruju negativan uticaj. Značajan indirektni pozitivni efekat na namjeru da se ostvari cilj imaju ciljna orijentacija opšteg postignuća i proaktivnost, dok PNLO i ciljna orijentacija postignuća u odnosu na druge ostvaruju negativan efekat. Značajan indirektan negativan efekat na motivaciju za učenje ostvaruje beznadežnost. Ključni epistemološki doprinos ovog istraživanja ogleda se u djelimičnom razrješenju dileme definisanja motivacije za obučavanje, na način što upućuje da bi trebalo mjeriti barem dva motivaciona konstrukta – motivaciju za učenje i namjeru da se ostvari cilj. Uz to, definisana je i nova varijabla – PNLO, što upućuje na to da bi svaki model motivacije trebalo prilagoditi kulturi u kojoj se vrši ispitivanje

Employee training motivation is considered to be one of the key factors for the training effectiveness. Previous research has mostly focused on organizational variables, which left significant opportunities for inclusion of psychological variables and factors specific to a particular culture. This research focused on examining the relationship between psychological, organizational and demographic variables with training motivation. It was predicted that motivation to learn and goal intention will constitute a unique construct of employee training motivation. Based on previous research, the model is set as a partial mediation model, in the sense that demographic variables and the impact of politics, nepotism and personal relationships with superiors (PNPR) would mediate the impact of personality variables on employee training participation motivation. Partial least squares method was used to examine the model. The results showed that the motivation to learn and goal intention do not form a construct of higher order, which would represent the employee training motivation, but that it is still necessary to include both constructs in measurement, since each of them significantly contributes to explaining the variance of the outcome variable - the transfer motivation. The significant positive direct effect on goal intention was achieved by motivation to learn, proactivity and grit, while self-efficacy and avoidance goal orientation achieved negative direct effect. Positive direct effect on motivation to learn was achieved by general approach goal orientation and proactivity, while PNPR and other-approach goal orientation achieved negative direct effect. Significant indirect positive effect on goal intention was achieved by general approach goal orientation and proactivity, while PNPR and other-approach goal orientation achieved negative indirect effect. Significant negative effect on motivation to learn was achieved by hopelessness. The key epistemic contribution of this research is reflected in the partial resolution of the dilemma of defining the training motivation, in the sense that it suggests that at least two motivational constructs should be measured - the motivation to learn and the goal intention. In addition, a new variable has been defined - PNPR, which suggests that each motivational model should be adapted to the culture in which the measurement is carried out