Analiza statusa H-RAS gena i ekspresije survivina i p21ras u keratocističnim odontogenim tumorima pre i nakon dekompresije
Analysis of status of H-RAS gene and expression of survivin and p21ras in keratocystic odontogenic tumors before and after decompression
Докторанд
Brajić, IvanaМентор
Andrić, MiroslavЧланови комисије
Milašin, JelenaČolić, Snježana
Brković, Božidar
Jekić, Biljana
Метаподаци
Приказ свих података о дисертацијиСажетак
Keratocistični odontogeni tumori (KCOT) su benigne intrakoštane lezije, lokalizovane u donjoj i gornjoj vilici. Ovi tumori su ranije definisani kao ciste vilica zbog svog makroskopskog izgleda. Međutim, njihova agresivna priroda i sklonost ka recidivima, kao i uloga genskih mehanizama u njihovom nastanku, doveli su do toga da se ove lezije svrstaju u tumore glave i vrata. Danas se smatra da su za njihov nastanak ključne mutacije PTCH gena, koje su odgovorne i za nastanak drugih tipova tumora, a detektovane su i u ovim lezijama, bez obzira da li su u pitanju sporadični ili KCOT udruženi sa Nevoid Basal Cell Carcinoma (NBCC) sindromom.
Jedan od protoonkogena koji ima uticaj na razvoj brojnih tumora čoveka, a između ostalog i oralnih karcinoma, je H-RAS gen. Ovaj gen ima ulogu u ćelijskoj proliferaciji i diferencijaciji. Mutacije H-RAS gena najčešće su detektovane na poziciji 12. i 13. kodona. Pored mutacija i polimorfizam ovog gena na 81. kodonu (81T/C) se smatra faktorom rizika za nasta...nak brojnih tumora. Do sada prisustvo mutacija i polimorfizama H-RAS gena nije ispitivano u KCOT.
Takođe, predmet dosadašnjih istraživanja nije bilo ni prisustvo i lokalizacija p21hras proteina u ovim lezijama. Uloga ovog proteina, produkta H-RAS gena, ogleda se u prenosu ćelijskog signala od membrane do unutrašnjosti ćelije u cilju kontrole proliferacije i diferencijacije ćelija. Prekomerna ekspresija ovog proteina je konstatovana u različitim humanim tumorima, ali i u normalnim tkivima kao što su i zubni zameci. Važnost povećanog prisustva ovog proteina leži u činjenici da se time može delimično objasniti povećana proliferacija epitela, a tako i agresivno ponašanje KCOT.
Lečenje KCOT najčešće podrazumeva dvofaznu proceduru koja obuhvata dekompresiju i, u drugom hirurškom aktu, enukleaciju preostale lezije kombinovanu sa primenom Karnojevog rastvora. S obzirom da dekompresija dovodi do promena u veličini lezije, zadebljanja njenog zida, kao i hiperplazije epitela, interesantno je povezati ove efekte sa promenama na molekularnom nivou. U tom smislu, interesantno je analizirati uticaj dekompresije KCOT na ekspresiju proteina koji su odgovorni za regulaciju ćelijskog ciklusa i apoptoze, kao što su survivin, ciklin D1 i p21hras, što do sada nije ispitivano...