Glagoli s dopunom u infinitivu u italijanskom i srpskom jeziku
Verbs with an infinitival complement in Italian and Serbian ; Глаголы с дополнением в инфинитиве в итальянском и сербском языках
Author
Popović-Pisarri, MilenaMentor
Moderc, SašaCommittee members
Kovačević, Miloš
Đorović, Danijela
Metadata
Show full item recordAbstract
U ovoj tezi opisujemo, analiziramo i uporeñujemo italijanske i srpske
glagole subjekatske kontrole (s nominativnom subjektom), glagole objekatske
kontrole i glagole podizanja koji dobijaju dopunu u vidu infinitiva (ili njegovog
finitnog ekvivalenta).
S obzirom na predmet istraživanja, u radu je primenjen metod kontrastivne
analize, posredstvom kojeg je, iz sinhrone perspektive i unutar generativnog
teorijskog okvira, uporeñeno sintaksičko ponašanje italijanskih i srpskih glagola
koji pripadaju gore navedenim klasama glagola.
Jedan od najznačajnijih ciljeva ovoga rada bilo je uspostavljanje klasifikacije
italijanskih i srpskih glagola kontrole s dopunom u infinitivu. Kao osnov za
klasifikaciju primenjeni su sledeći sintaksički parametri: 1)
mogućnost/nemogućnost upotrebe imeničke odnosno predloške sintagme u funkciji
direktnog objekta u akuzativu odnosno indirektnog objekta u dativu, 2) upotreba
imeničke sintagme u funkciji direktnog objekta u akuzativu/upotreba imeničke
odnosno predloš...ke sintagme u funkciji indirektnog objekta u dativu, 3)
prisustvo/odsustvo predloga ispred dopune u infinitivu, 4)
kompatibilnost/nekompatibilnost s anteriornošću radnje dopunskog glagola i 5)
mogućnost/nemogućnost upotrebe alternativne finitne konstrukcije s koreferentnim
odnosno nekoreferentnim subjektom.
Osim toga, u radu je objašnjena upotreba srpskih glagola podizanja u
funkciji nekongruentnih predikata, opisane karakteristike finitnog ekvivalenta
srpskog infinitiva forme da + subjunktivni nemobilni prezent, analizirana upotreba
srpskih glagola kontrole i podizanja u bezličnim konstrukcijama, ukazano na tzv.
reduplikaciju imperativa, tj. upotrebu zavisnog glagola u imperativu kao alternativi
infinitivu odnosno njegovom finitnom ekvivalentu u funkciji dopune pojedinih
srpskih glagola subjekatske kontrole, pre svega neprelaznih glagola kretanja
upotrebljenih u imperativu, ispitana mogućnost upotrebe italijanskog prošlog
infinitiva i njegovog srpskog ekvivalenta da + perfekt u funkciji dopune modalnih
glagola subjekatske kontrole itd.
The present dissertation describes, analyses and compares Italian and
Serbian subject control verbs (with a nominative subject), object control verbs and
raising verbs selecting an infinitival complement (or a finite equivalent).
The overarching method employed is contrastive analysis. Using this
method, Italian and Serbian verbs that belong to the classes of interest are
contrasted from a synchronic perspective, and are analysed within the theoretical
framework of generative grammar.
One of the main goals of the dissertation is to formulate a classification
system for the Italian and Serbian control verbs taking an infinitival complement.
The following syntactic criteria are used as a basis for classification: 1)
possibility/impossibility of using the verb with a noun phrase or a preposition
phrase functioning as a direct (accusative) object or an indirect (dative) object, 2) a
noun phrase functioning as a direct (accusative) object /a noun phrase or a
preposition phrase functioning a...s an indirect (dative) object, 3) presence/absence
of a preposition preceding the infinitival complement, 4)
compatibility/incompatibility with an anteriority reading of the action expressed by
the complement verb, and 5) possibility/impossibility of using the verb with an
alternative finite construction with a coreferential or a non-coreferential subject.
Several additional topics are discussed. We explain when and how Serbian
raising verbs are used as non-congruent predicates, we describe the characteristics
of the finite equivalent of the infinitive in Serbian – the construction da ‘that’ +
(subjunctive non-mobile) present tense – and analyse the use of Serbian control
and raising verbs in impersonal constructions. We also discuss the so-called
imperative reduplication, i.e. the use of an imperative form of the subordinate verb
as an alternative to the infinitive or its finite equivalent with some subject control
verbs in Serbian (primarily intransitive motion verbs used in the imperative mood),
and explore the possibility of using the Italian past infinitive and its Serbian
equivalent da ‘that’ + past tense as a complement of modal subject control verbs.