Značaj određivanja vitamina D u pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2

Abstract

Uvod: Nedostatak vitamina D je dobro poznat faktor rizika za oboljenja kostiju, ali je sve više podataka da izmjenjena homeostaza vitamin D ima ulogu u razvoju šećerne bolesti tipa 2 (T2DM), dislipidemije, hipertenzije i drugih kardiovaskularnih oboljenja (KVO). Cilj: Utvrditi učestalost nedostatka vitamina D kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2, bez i sa KVO, korelirati nivo vitamina D sa antropometrijskim i metaboličkim parametrima i odrediti prediktore nedostatka vitamina D. Pacijenti i metodologija: U studiju je bilo uključeno 88 pacijenata sa T2DM (49 muškaraca/39 žena, uzrasta 61.0 ± 0.9 godina, indeksa tjelesne mase (ITM) 29.9 ± 0.4 kg/m2) i 67 pacijenata (44 muškaraca/23 žena, uzrasta 63.6 ± 1.0 godina, ITM 29.2 +/- 0.5 kg/m2) sa T2DM i KVO (infarkt miokarda kod 57 pacijenata i angina pektoris kod 10 pacijenata). Ovi pacijenti su upoređeni sa 87 zdravih ispitanika (35 muškaraca/52 žena, uzrasta 52.8 ± 1.4 godina, ITM 27.2 ± 0.5 kg/m2). Kod svih ispitanika mjereni su: tjelesna težina, tjelesna visina, obim struka i računat je ITM, mjeren je arterijski pritisak i bilježena je primjena antihipertenzivnih lekova. Takođe, mjeren je nivo ukupnog holesterola, triglicerida, hemoglobina A1c (HbA1c) i 25-hidroksi-vitamina D [25(OH)D] u serumu. Prema koncentraciji 25(OH)D u serumu, svi ispitanici su podjeljeni u tri grupe: težak nedostatak vitamina D (≤ 15 ng/mL), nedovoljnost vitamina D (15-20 ng/mL) i dovoljan nivo vitamina D (> 20 ng/mL). Korelirali smo nivo vitamina D sa antropometrijskim podacima i metaboličkim parametrima i odredili smo prediktore nedostatka vitamina D. Rezultati: Težak nedostatak vitamina D nađen je kod 16.1% zdravih ispitanika, kod 21.6% pacijenata sa T2DM i kod 26.9% pacijenata sa T2DM i KVO. Pacijenti sa T2DM koji su imali nedostatak vitamina D imali su i povećanu tjelesnu težinu, obim struka, koncentraciju holesterola i triglicerida, u poređenju sa pacijentima sa T2DM koji su imali normalan nivo vitamina D. Koncentracija 25(OH)D u serumu korelirala je sa ITM i obimom struka kod svih ispitanika, ali nije korelirala sa metaboličkim parametrima (lipidi, HbA1c). Takođe, pacijenti sa T2DM i KVO koji su imali i arterijsku hipertenziju, imali su niže koncentracije vitamina D u poređenju sa zdravim ispitanicima. Nije bilo značajne razlike u koncentraciji vitamina D 7 između normotenzivnih i hipertenzivnih pacijenata sa T2DM. Najbolji prediktori koncentracije vitamina D kod svih ispitanika bilu su tjelesna težina, obim struka i ITM. Zaključak: Kod pacijenata sa T2DM, a posebno kod onih sa udruženim i KVO postoji velika učestalost nedostatka vitamina D. Nadoknada vitamina D mogla bi da ima pozitivne efekte, ali još uvijek nema dovoljno dokaza da se preporuči rutinska primjena vitamina D.

Vitamin D deficiency is a well-established risk factor for bone disease, but emerging data suggest that altered vitamin D homeostasis may play a role in the development of type 2 diabetes mellitus (T2DM), dyslipidemia, hypertension, and other cardiovascular diseases (CVD). The aim of this study was to investigate the prevalence of vitamin D deficiency in patients with T2DM with/without CVD, to correlate it with anthropometric and metabolic parameters and to determine the predictors of vitamin D deficiency. Patients and methods: A total of 88 patients with T2DM (49 male/39 female, aged 61.0 ± 0.9 yrs, body mass index (BMI) 29.9 ± 0.4 kg/m2) and 67 patients (44 male/23 female, aged 63.6 ± 1.0 yrs, BMI 29.2 ± 0.5 kg/m2) with T2DM and CVD (myocardial infarction in 57 patients and angina pectoris in 10 patients) were included in this study. These patients were compared with 87 healthy subjects (35 male/52 female, aged 52.8 ± 1.4 yrs, BMI 27.2 ± 0.5 kg/m2). Weight, height, waist circumference, BMI, blood pressure and history of antihypertensive drugs were recorded in all patients. Also, total cholesterol, triglycerides, hemoglobin A1c (HbA1c) and 25-hydroxy-vitamin D [25(OH)D] levels were measured in all. According to 25(OH)D level, all subjects were divided into three categories: severe vitamin D deficiency (≤ 15 ng/mL), vitamin D insufficiency (15-20 ng/mL) and vitamin D sufficiency (> 20 ng/mL). We correlated vitamin D levels with anthropometric and metabolic status and determined the predictors of vitamin D deficiency. Results: Severe vitamin D deficiency was registered in 16.1% healthy subjects, in 21.6% patients with T2DM and in 26.9% patients with T2DM and CVD. Patients with T2DM who were vitamin D deficient had increased weight, waist circumference, cholesterol and triglyceride levels when compared with patients with T2DM who had sufficient vitamin D level. 25(OH)D levels correlated with BMI and waist circumference in all subjects, but did not correlate with metabolic parameters (lipids, HbA1c). Hypertensive patients with T2DM with CVD were vitamin D insufficient in comparison with healthy subjects. This cross-sectional study showed that there were no differences in vitamin D levels between 9 normotensive and hypertensive patients with T2DM. The best predictors of vitamin D level in all subjects were weight, waist circumference and BMI. Conclusion: The high prevalence of vitamin D deficiency in patients with T2DM and particularly in patients with T2DM and CVD suggests that supplementation with vitamin D may be beneficial although there is still not sufficient evidence for recommending prescribing vitamin D.