Promjenljivost srčanog ritma i oštećenje DNK u hemocitama kod mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis L. kao biomarkeri zagađenja mora
Heart rate variation and DNA damage in haemocytes of the mediterranean mussel Mytilus galloprovincialis L. as biomarkers of marine pollution
Author
Martinović, Rajko B.Mentor
Gačić, Zoran
Committee members
Kolarević, Stoimir
Vuković-Gačić, Branka

Đurović, Mirko
Anđus, Pavle

Metadata
Show full item recordAbstract
Integrisani pristup biomonitoringa koji uključuje bateriju biotestova, omogućava
pouzdaniju detekciju različith vrsta organskog i neorganskog zagađenja u cilju procjene
stanja u morskom ekosistemu.
U ovom radu je praćen uticaj hemijskih stresora na srčani ritam mediteranske
dagnje pri kratkotrajnim tretmanima ex situ. Pošto biomarkeri na ćelijskom i molekularnom
nivou imaju veću specifičnost, u cilju unaprijeđenja pouzdanosti i praktične primjenljivosti
srčanog ritma kao fiziološkog biomarkera, uradjeni su i produženi tretmani dagnji, takođe
ex situ, u kojima su uporedno analizirani srčani ritam i oštećenja DNK u hemocitama
mediteranske dagnje.
Pri kratkotrajnim tretmanima, ispitivan je uticaj promjene u salinitetu morske vode
na srčani ritam dagnji koji je praćen fotopletizmografski, fiber-optic metodom. Takođe,
ispitivan je odgovor srčanog ritma dagnje pri izlaganju kadmijum hloridu, dizel gorivu,
naftnom disperzantu Superdispersant-25 i dispergovanom dizelu, pri čemu je potvrđena
sp...osobnost dagnji da detektuju stres u ranoj fazi.
Prilikom produženih tretmana dagnji, uporedno sa praćenjem srčanog ritma,
procijenjen je genotoksični potencijal kadmijum hlorida kao model mutagena, dizel goriva,
Superdispersant-25, benzo(a)pirena i tributil kalaj hlorida kao zagađivača čija kontrola je
od velikog značaja. Uz komet test koji je služio za procjenu oštećenja DNK, genotoksični
potencijal tributil kalaj hlorida, analiziran je mikronukleus testom i prokariotskim
SOS/umuC testu in vitro. Dobijeni rezultati su pokazali da je dispergovani dizel mnogo
opasniji po školjke usljed veće dostupnosti njegovih sastojaka. Rezultati praćenja srčanog
ritma pri tretmanima tributil kalaj hloridom mogu se povezati sa podacima dobijenim u
genotoksikološkim testovima što ukazuje da bi se srčani ritam dagnji mogao koristiti kao
pouzdan biomarker u detekciji zagađenja porijeklom od organokalajnih jedinjenja.
Na osnovu rezultata dobijenih pri kratkotrajnim i produženim tretmanima
organskim i neorganskim zagađivačima, srčani ritam mediteranske dagnje se može
preporučiti za korišćenje kao sastavni dio integrisanog pristupa u biomonitoringu zagađenja
mora.
reliable detection of different types of organic and inorganic pollutants which would
improve the evaluation of the state of the marine ecosystem.
In this study, the influence of short-term treatments by chemical stressors on the
heart rate of the Mediterranean mussel was monitored ex situ. Since cellular and molecular
biomarkers are characterized by higher specificity, extended treatments for comparative
analyses of the heart rate and DNA damage in haemocytes were performed to improve
reliability and applicability of the Mediterranean mussel’s heart rate as a physiological
biomarker.
Fiber-optic method, based on photoplethysmography, was applied for studying the
influence of variations in seawater salinity on the heart rate of mussels. The influence of
cadmium chloride, diesel oil, oil dispersant Superdispersant-25 and dispersed diesel oil was
studied as well, whereby the ability of mussel’s heart rate to detect stress at an early stage
was confirmed.
Comparative analyses of mussel’s ...heart rate and genotoxic potential of cadmium
chloride as a model mutagen, diesel oil, Superdispersant-25, benzo(a)pyrene and tributyltin
as pollutants of importance to control, in extended treatments were assessed. Comet assay
was used for the assessment of DNA damage. Moreover, genotoxic potential of tributyltin
was assessed in vitro by micronucleus test and prokaryotic SOS/umuC assay. The results
indicated that dispersed diesel oil was more harmful for mussels due to enhanced
availability of its compounds. Heart rate results obtained in tributyltin chloride treatments
can be linked to the data obtained in genotoxicological assays indicating that musels‘s heart
rate could be used as a reliable biomarker for detection of organotin pollution.
The results obtained in short-term and extended treatments by organic and inorganic
pollutants indicated that heart rate of the Mediterranean mussel can be included as a part of
the integrated approach of marine pollution biomonitoring.